HRT-ova voditeljica i urednica Uršula Tolj ovo je ljeto provela putujući uzduž i poprijeko Istre i Primorja, a postaje su joj bile Rovinj, Rijeka, Rabac, Labin, Hum, Roč, Kotli, Fužine, otok Krk... Na dijelu 'turneje' pridružila su joj se i njena djeca, 18-godišnji sin Petar Krešimir koji je ove godine maturirao i upisao željeni fakultet, i 13-godišnja Ewa koja je krenula u sedmi razred, a nakon kratke pauze 46-godišnja Riječanka odlučila je kratko posjetiti Poljsku, odakle potječe njena obitelj s majčine strane. Kako se provela u Lodzu, rodnom gradu svoje mame i bake koji nije posjetila više od 25 godina, i gotovo filmsku priču o tome kako su se njeni roditelji upoznali i zaljubili, okrila je samo za Story.hr.
'Provela sam u Lodzu četiri dana, pridružila sam se svojoj mami koja je tamo bila duže i zajedno smo se vratile u Hrvatsku. Ona je spontano isplanirala taj svoj put, a ja sam joj se spontano pridružila kad sam shvatila da ću imati nekoliko slobodnih dana', rekla je Uršula.
'Moja je majka Poljakinja, rođena u Kutnom, a odrasla je i školovala se u Lodzu. Moj je otac kao mladić student građevinarstva, unutar razmjene studenata, bio poslan u Poljsku i bio je na praksi na gradilištu na kojem je šef bio moj djed. Tamo je upoznao moju majku, koja je bila na ljetnim praznicima i za tri dana ju je zaprosio. Vjenčali su se, ipak, tek za sedam godina', otkriva voditeljica kojoj je ova sezona bila je jedna od napornijih u dosadašnjoj karijeri. Uređivala je dva velika projekta, Doru i Zvijezde pjevaju, a uz to je vodila i uređivala tjednu emisiju kao i jednokratne projekte poput Večernjakove ruže, humanitarnih koncerata, Zlatne igle...
'Moja je baka umrla 1990., a djed još ranije. Na žalost, kao djeca, sestra i ja nismo puno puta bile u domovini naše majke jer situacija u Poljskoj u doba komunizma nije bila uvijek stabilna. No, bake se sjećam i jako smo je voljele. Moj ujak, mamin brat, njegova žena i sin žive u Poljskoj no ovaj put ih nisam stigla vidjeti, oni češće navrate u Hrvatsku. Bila sam kod svoje krsne kume, mamine prijateljice iz mladosti', objasnila je.
'Kako nisam od početka 90-ih bila u Poljskoj, odlučila sam ovo kratko putovanje posvetiti samo Lodzu, što zbog uspomena, što zbog promjena koje je grad doživio. Davno prije bila sam u Varšavi, a u budućnosti svakako moram posjetiti Gdanjsk i Torunj, najmanje. Povijesni centar Torunja je upisan na listu svjetske baštine UNESCO-a a Gdanjsk je najvažnija poljska luka čije ljepote svi hvale', kazala je i priznala kako bi voljela bolje naučiti poljski jezik.
'Poljski jezik razumijem, ali ne govorim tako dobro koliko bih htjela. Kao mala sam na jednom dužem putovanju u Poljsku čak zaboravila hrvatski, ali godine nekorištenja učinile su svoje...', rekla je i osvrnula se na jednu od turistima najvažnijih stvari, a to je hrana. Priznala je da je oduševljena s poljskom inačicom tijesta punjenog s raznim ukusnim namirnicama.
'Poljska hrana mi je zanimljiva iako mi ne odgovara sve, ali kad sam tamo, jedem kao Poljakinja. Najviše volim pierogy (pjerogi), one sa sirom ili ruske, koje su punjene sa sirom i krumpirom'.
Majčin rodni grad dosta se promijenio otkad ga je zadnji put posjetila, primijetila je, ali je zadržao i puno od svog starog duha, zbog čega joj je drago.
'Lodz me oduševio brojnim prelijepim gradskim parkovima, širokim ulicama i najdužom trgovačkom ulicom u Europi (neki kažu i u svijetu), Piotrkowskom. Posebno sam sretna bila kad sam, šetajući ulicama, otkrila da su još živi mali lokalni dućani koji mirišu isto kao u mom djetinjstvu. Posjetila sam i židovsko groblje, jedno od najvećih u svijetu, kao i danas muzejsku željezničku stanicu Radegast, odakle su Židovi odlazili u logore. Jedne sam večeri s prijateljem otišla kod njegovih prijatelja na večeru. Upoznali su me s poljskom rock glazbom 60-ih, 70-ih i 80-ih i ima jako sličnosti s našom. Oduševio me njihov stan, naime izgrađen je unutar stare tvornice. Jako je puno starih tvornica u Lodzu pretvorenih ili u šoping centre ili u muzeje ili u stambene zgrade a sve ih odlikuje predivna fasada od crvene cigle', otkrila je.
I za kraj, omiljena je voditeljica i urednica usporedila mentalitet Poljaka i Hrvata. Koliko se od njih razlikujemo, s obzirom da smo u prošlosti prošli zajednički jaram komunističke vlasti?
'Nismo baš slični po mentalitetu, rekla bih. Poljaci nemaju psovki poput nas i puno su pristojniji. Djeca pogotovo. Jako vole piti čaj, mislim čak više od Britanaca. No, kao što spomenuh, glazba im je slična našoj. I vole popiti, kao i mi. Ali, možda nemam ipak dovoljno širok pogled da bih pravilno odgovorila na ovo pitanje. Mislim da bih ipak duže trebala vremena provesti tamo za pravi odgovor', kazala je.