Svako putovanje oplemeni čovjeka, a mene dodatno povezuje s osobom s kojom putujem i koju jako volim - govori arhitektica Nina Mia Čikeš koja se vratila iz Zemlje Izlazećeg Sunca, gdje je tri tjedna uživala sa suprugom Ivanom Jelčićem.
- Svi vodiči savjetuju - ne idite u kolovozu, Japan doživite u proljeće kad cvjetaju trešnje ili u jesen kad drveće mijenja svoje oprave. No kako nam je kolovoz bio najpraktičniji zbog nekoliko razloga, odlučili smo riskirati i zaputiti se na proputovanje koje je uključivalo Tokio, Hiroshimu, Kyoto, Osaku, Okayamu, Naoshimu, Hakone, planinu Koya i druga mjesta na otocima Honshu i Shikoku. Teško je izdvojiti ono najčarobnije, ali možda bi to mjesto pripalo Naoshimi, otočnom gradu u Unutrašnjem japanskome moru. Poznat je po muzejima umjetnosti i zdanjima japanskih arhitekata poput Tadaa Anda, Soua Fujimota, SANAA, Hiroshija Sambuichija - govori Zagrepčanka koju smo pitali kako joj se svidjelo japansko društvo.
- Hijerarhijski su organizirani. Japanci su vrlo svjesni dobi i statusa, bilo da je riječ o socijalnoj ili poslovnoj situaciji. Jako cijene sklad. To je filozofija koja naglasak stavlja na osobnu odgovornost, uljudnost i zajednički rad. Zapravo, japanski studenti radije bi radili u skupinama i dijelili ideje nego sami izražavali mišljenje. To su kvalitete koje bi svako društvo trebalo imati - ističe Nina Mia.
Nezamislivo je u Japanu ne probati tradicionalnu kuhinju koja zauzima istaknuto mjesto ponajprije zbog originalnosti u pripremi, ali i prezentacije jela.
- Sushi je vjerojatno najpopularnije japansko jelo koje zaista obožavam. Tipičan japanski obrok obično uključuje nekoliko jela na stolu, ne isključivo glavno jelo. Najviše mi se svidio okonomiyaki, jelo tipično za područje Hiroshime. Sličan je palačinki, ali sastojci su drukčiji i smatra se slanim jelom. Priprema se od brašna i jaja, ali najčešći dodaci su zeleni luk, govedina, škampi, lignje, povrće, sir... U nekim restoranima iskustvo je interaktivnije jer kuhar spravlja jelo za stolom pred vama, a jednom smo se i sami okušali u pripremi. Probali smo sve što smo mogli uključujući yakitori ražnjiće, divovske kamenice. Suprug je ljubitelj ramena pa smo probali ramen s Michelinovom zvjezdicom za koji se čeka u redu, a stoji samo 40-ak kuna - govori 31-godišnja Nina Mia, koja je otkrila da put ipak nije prošao bez manjih poteškoća.
- Put do Koye bio je isprepleten raznim nedaćama, pa i bježanjem od tajfuna koji nam se približavao. Sve je počelo povratkom s Naoshime, otočnoga grada u Unutrašnjem japanskome moru. Povratak je bio prisilan zbog vremenske nepogode, jedva smo ulovili trajekt za povratak na kopno. Prije odlaska na planinu Koya, stali smo u predivnom gradiću Okayama u kojem se nalazi jedan od tri najljepša japanska vrta i dvorca, vrt Korakuen. Plan je bio ujutro krenuti prema kompleksu hramova Koyasan, ali pri odlasku na večeru doznali da je tajfun u blizini i da vlakovi neće voziti sljedećih 36 sati. Informaciju smo provjerili na glavnoj stanici u Okayami, gdje su nam je potvrdili. Raspitali smo se kako možemo doći do stanice u Osaki i rekli su nam da imamo još tri šanse u sat vremena do privremenog prestanka vožnje. Otišli smo natrag u hotel, neplanirano se ranije odjavili i na kraju utrčali u vlak - opisala je nenadanu promjenu planova.
Ipak, Nina Mia i suprug Ivan do odredišta su sretno stigli, a upravo je ovo putovanje, kojim su na neki način proslavili i prvu godišnjicu braka, bilo samo uvod u nove avanture.
- U ovih godinu dana naučila sam da brak nije mrak, kako sam to mislila do ključnog trenutka kada se sve promijenilo. Voljela bih uskoro poći na Novi Zeland. Priroda mi je uvijek bila draža od gradova, bez obzira na profesiju, a imam dojam da se baš ondje nalaze prirodne ljepote koje će mi oduzeti dah - zaključila je.