Znate li koji su najstresniji trenuci u životu, prema službenoj psihološkoj ljestvici stresa? Smrt bližnje osobe, rastava i selidba. A ja bih tu dodala i – odabir kuhinje i ormara po mjeri u malom stanu.
Lako je kad za kuhinju imaš cijelu odvojenu prostoriju, pa se možeš razmahati s elementima na sve strane. Ili kad, nedajbože, imaš cijelu prostoriju koja ti je ''walk-in'' ormar pa je jedini problem odabrati police, vješalice i rasvjetu. No realnost je, realno, nešto drukčija a povezanost Carrie Bradshaw i mene svodi se na to da obje pišemo blogove i volimo cipele. O ''walk-in'' ormaru, za sada, samo teorijski, he he...
Odabir kuhinje počinje hodanjem. Potraga je terenski posao, što znači da ćete itekako potrošiti potplate gore spomenutih cipela kako biste obišli sva prodajna mjesta šoping centara i upoznali se s ponudom. Odmah se pripremite na gubljenje slobodnog vremena, a ako pak niste od hodočašćenja šoping centrima (kao ja), odmah se okrenite Pinterestu za inspiraciju. Također, ako ste godine i godine proveli u podstanarskim stanovima, iskoristite ta iskustva za procjenu veličine kuhinje koja će vam biti dovoljna. I za odluku ''što ne želite'' jer većina stanova u kojima sam živjela imala je grozomorne kuhinje – masivne i teške, u nevjerojatno ružnim bojama. Soc-realizam u svom punom sjaju. Zato sam sama sebi rekla – ili bijelo ili nikako. Jednostavne, čiste linije. A osobnost? Nju ću izražavati u detaljima.
Što se tiče ormara, za mene su oni nužno zlo – mjesto na koje ću pohraniti odjeću i obuću i sakriti od pogleda sve što ne želim u vidokrugu dok sjedim na trosjedu i odmaram. Ako imate maleni stan, najbolje je odabrati ugradbene, po mjeri, kako bi se ''nevidljivo'' uklopili u prostor i bili oku ugodni. I tu je, kod mene, presudila bijela boja. Željela sam da izgledaju kao produžetak zida, kao da su ondje oduvijek – bez ručkica i ornamenata – prema pravilima skandinavskog minimalizma. Smatram da je najbolje odabrati visoke ormare kako bi se iskoristila visina prostorije. Druga opcija, u kojoj ormar doseže do 200-230 cm, a onda se na njega gomilaju kojekakve kutije za pohranu, izgledaju mi iznimno ružno a soba djeluje kao ostava. Ako nemate drugu opciju nego ovu, odaberite kutije za pohranu u boji ormara – monokromija odaje dojam čistoće i organiziranosti. Jednu stranicu ormara bilo bi dobro ''obući'' u ogledalo – ono ''širi'' maleni prostor i zavarava oko. A u maloj spavaćoj ili dnevnoj sobi, svaki centimetar je bitan. (Pogotovo u spavaćoj.)
Što se tiče unutarnjeg rasporeda u ormarima i ormarićima kuhinje, internet nudi bezbroj stranica i aplikacija koje vam mogu pomoći da shvatite koliko vam prostora treba. Uzmite si vremena i razmislite – što želite sakriti u ormare? Koliko vam je velik stalak za sušenje rublja i koliko je širok putni kofer koji ćete ubaciti u ormar? Koliko zimske odjeće imate? Koliko su vam dugački kaputi i koliko pari cipela morate smjestiti iza fronte? Police, police, police, pregrade, pregrade... Čovjeku se zavrti u glavi. Sve lijepo zabilježite, nacrtajte rukom i dva puta promislite, kako biste u komunikaciji s majstorima mogli sve točno navesti. Stara majstorska kaže: ''tri put mjeri, jednom reži''.
Teoretski, sve je ovdje na mjestu. A sada, prava priča i razlog zašto mi je pisanje ovog bloga stresno iskustvo.
MAJSTORI.
Kunem vam se, ja imam PTSP od majstora – ne zbog građevinskih radova nego zbog kuhinje i ormara po mjeri. Taj dio posla zapao me tijekom ljeta, kada je posebno teško naći kvalitetne majstore koji su na raspolaganju. I eto, neka krenu violine i tužna klavirska muzika jer kreće najgora priča mog uređenja: skicu i predujam za kuhinju i ormare predala sam majstorima u ruke 1. srpnja, a danas, na pragu listopada, i dalje gledam u nedovršenu fronte. Šalice i odjeća bleje u mene, dok sjedim na kauču u svom ''open space'' dnevnom boravku/kuhinji, a u glavi mi se vrti Josipina ''Danas sam luda''. Naime, majstori koje sam odabrala postavili su dio kuhinje i ormara još početkom ljeta, a onda odjezdili u nepoznatom smjeru. Zbilja nema ništa gore od činjenice da si platio uslugu i onda moraš ''moliti'' da ti je završe u roku. Zašto je tome tako, ja ne znam. Samo znam da je u moru ponuda jako teško naći odgovorne i kvalitetne majstore. Kad ih nađete, čuvajte ih kao kap vode na dlanu. I šaljite mi preporuku.
U svakom poslu ima profesionalaca koji svoj posao shvaćaju iznimno odgovorno: ne bih htjela nikoga uvrijediti. I u mom poslu ima šarlatana koji pjevaju na playback i ''studijskih gangstera'' koji su u studiju face a u stvarnosti plašljivci – ni jedna profesija nije imuna na muljatore. I zato je, kod odabira majstora za uređenje i renoviranje, najvažnija dobra preporuka od usta do usta. Čak ni cijena usluge katkad nije meritorna kategorija – što me začudilo najviše od svega. To vam je kao s igranjem lota – ponekad treba i malo sreće za pravi zgoditak.
Uh, osjećam se lakše samo kad sam podijelila svoju muku s vama!
Idući put u blogu ću vam pisati o nekim ljepšim, lepršavijim temama – odabiru namještaja i rasvjete. Let there be light!
Sretno s majstorima, namig-namig.
Remi