Shannen Doherty izgradila je uspješnu glumačku karijeru, uživala u braku s fotografom Kurtom Iswarienkom s kojim je planirala zasnovati obitelj, ali 2015. godine sve je stalo. Dijagnosticiran joj je rak dojke, a prvi tretmani liječenja nisu bili uspješni pa su se godinu poslije kancerogene stanice proširile na limfne čvorove. U svibnju 2016. podvrgnuta je jednostranoj mastektomiji nakon čega su uslijedili mjeseci kemoterapija i zračenja. Ova 48-godišnjakinja ne krije koliko joj je bilo teško, no uhvatila se ukoštac sa zloćudnom bolesti, a snagu je našla u najbližima i svojoj ‘Instagram obitelji’. Sve lijepo, ali i ružno dijelila je na toj društvenoj mreži te zauzvrat dobila podršku i ljubav. U intervjuima, poput onoga u američkom časopisu Health, opisala je svoju bitku, ali i što ju je potaknulo da se vrati na set serije ‘BH90210’ koja se ljetos ponovno počela prikazivati.
Story: Kako ste?
Dobro sam. Redovito idem na preglede, čak sam i malo previše oprezna. Živim oprezno, ali vrlo optimistično. Zbog raka sam shvatila koliko je svaka sekunda važna.
Story: Koliko vas je promijenila ova bitka?
Nikad se nisam osjećala ovako ženstveno i ranjivo. Naviknula sam da uvijek moram biti najjača, ali tijekom bolesti pali su svi moji zidovi. Imala sam vremena pogledati se i shvatiti da sam dobra osoba i da ne trebam biti toliko stroga prema sebi.
Story: Kako ste doznali da imate rak dojke?
Imala sam kvržicu, zatim je uslijedila mamografija i nakon toga biopsija. Bila sam u automobilu s majkom kada su me nazvali zbog rezultata pregleda i znala sam. Što sam dulje sjedila, to sam više shvaćala što to sve znači i tada sam zaplakala. Nazvala sam supruga i nakon toga okupila tim u kojem su bili kirurzi dr. Armando Giuliano, dr. Jay Orringer i onkolog dr. Lawrence Piro.
Story: Kako je reagirao vaš suprug Kurt kada ste mu rekli dijagnozu?
Naš je brak uvijek bio čvrst, ali nakon svega tisuću je puta čvršći. Uvijek je sa mnom išao na kemoterapije i bio uz mene kad mi je bilo jako loše. Kada sam doznala dijagnozu, dočekao me na ulazu u naše dvorište, zagrlio me i rekao: “Zajedno ćemo sve ovo proći. Bit ćeš dobro. Snažna si i bit ćeš dobro. Toliko toga još moraš napraviti u životu. Izborit ćemo se kao obitelj”.
Story: On vam je dao snagu?
Presudan trenutak bio je kada sam bila smrtno bolesna od kemoterapija. Liječnici su se bojali da će mi otkazati unutarnji organi jer nisam mogla ništa zadržati u sebi. Nisam mogla pomaknuti glavu, nisam mogla cuclati kockicu leda, mislila sam da je to kraj. A Kurt je kraj mene plakao i govori: “Molim te, nemoj me ostaviti”. Pogledala sam ga i pomislila: “Ne mogu mu to napraviti”. Pronašla sam negdje duboko u sebi snagu i nekako krenula naprijed. Proživjeli smo jednu od najgorih stvari koja se može dogoditi paru i iz svega smo izišli jači. Ljudi misle da rak promijeni samo oboljelu osobu, ali to je netočno. Promijeni i ljude koji su ti bliski i sada drukčije gledamo na život.
Story: Svoju borbu pokazali ste na Instagramu, je li bilo teško odlučiti sve dijeliti sa svijetom?
Htjela sam biti iskrena, a tada mi je bilo iznimno važno da budem podrška ljudima koji su slično proživljavali. Pomoglo mi je to dijeljenje iskustva jer sam povratno dobila toliko lijepih priča od ljudi koji su znali što proživljavam. Svi su oni bili moja obitelj i stvarno su mi pomogli. Nikada nisam davala nikakve medicinske savjete jer nisam liječnik, ali uvijek sam govorila: “Borite se za sebe”. A dobro je i što sada imam manje trolova i hejtera na društvenim mrežama. Zbog karcinoma sam odbacila sve obrambene mehanizme i ljudi su upoznali sve moje strane.
Story: Koji je bio najgori trenutak?
Prala sam kosu i počeli su ispadati cijeli pramenovi. Vikala sam mami da dođe. To je bilo gore nego operacija jer sam shvatila: “Bože, ovo se stvarno događa”. Odmah sam odlučila obrijati glavu. Prijateljica je došla k meni i to napravila dok smo se smijale i plakale. Šišala me postupno pa sam prvo imala bob, a zatim punk‑rock frizuru kad mi je izbrijala kosu iznad uha. Iako sam bila očajna, bilo je to zabavno iskustvo.
Story: U jednoj objavi napisali ste da vam je bilo teško prvo isprobavanje grudnjaka nakon operacije?
Život bez dojke je prihvatljiv, teža je zabrinutost kako će tvoja budućnost utjecati na ljude koje voliš. Bilo je traumatično i očajno kada sam prvi put nakon mastektomije probala grudnjake. Nisam mislila da će to biti problem, ali slomila sam se u garderobi, počela sam plakati i istrčala sam van. Sjela sam u auto i plakala.
Story: Jeste li zaplakali od sreće kada su vam rekli da ste u remisiji?
To su neki drukčiji osjećaji. Pitate se što je sljedeće i ostaje u vama strah, neka bojazan. Na sekundu sam se osjećala izgubljenom i pitala se: “Što sad?” Život mi se vrtio oko te bitke i imala sam osjećaj da traje cijeli moj život. Ali onda shvatite tu dobru vijest i osjećate sreću i ushićenje, ali morate čekati da prođe pet godina, pa deset... Zato je za mene remisija luda riječ.
Story: Niste se odlučili na tradicionalan implantat nego je upotrijebljen režanj DIEP (Deep Inferior Epigastric Perforator), odnosno koristilo se vaše tkivo i koža...
Kako se rak proširio na limfne čvorove, morali su mi izrezati dosta tkiva ispod pazuha. Mogla sam napipati rebra i to mi je smetalo. Implantate morate mijenjati, a htjela bih ići što manje pod nož. Ovo je teža operacija i nakon nje imate osjećaj da će vam koža popucati, toliko je nategnuta. Čudan je to osjećaj.
Story: Kako je sve što ste proživjeli utjecalo na vaše tijelo?
Zbog hormonalne terapije odmah sam ušla u menopauzu. Metabolizam mi je prestao raditi pa sam se dosta udebljala. Kemoterapija i zračenje crpe kolagen iz kože pa sam počela ubrzano starjeti i nikada neću imati lice bez bora. Ali najgori su mi ožiljci. Svaki put kada stanem pod tuš, pomislim: “Moj Bože, ja sam Frankenstein”. Kada završite sa zračenjima i kemoterapijama, ljudi misle da ste dobro, da ste se oporavili i često ne shvaćaju da je vaše tijelo proživjelo nešto grozno i naporno i da se nikada neće u potpunosti oporaviti.
Story: Učite li ponovno voljeti svoje tijelo?
Volim što je moje tijelo snažno i što ima mogućnost obraniti se od bolesti poput raka. Želim mu pokazati koliko ga cijenim i sada odlazim nutricionistu te gotovo svaki dan idem na treninge snage i boksa. Sada mi je snaga seksi. Seksi je ranjivost. Suosjećanje je seksi. I Kurt mi pomaže da se prihvatim.
Story: Kako?
Znam da ne moram biti seksi zavodnica. Način na koji me on gleda pomogao mi je da budem bolja osoba. Uvijek mi govori: “Nikada nisam vidio da se netko tako graciozno nosi s toliko problema. Toliko si jaka”. Shvatila sam da je to jedna tiha snaga, a to je puno privlačnije od onoga što sam prije imala. On je bio moja stijena i pobrinuo se da znam koliko me voli i cijeni.
Story: Prije bolesti govorili ste da želite imati djecu, je li se to sada promijenilo?
Ne mogu zatrudnjeti jer ne mogu izići iz menopauze. Za to bih trebala estrogen, ali odabrala sam ne uzimati hormonalnu terapiju jer jednostavno ne mogu riskirati da mi se razina estrogena poveća. Razgovaramo o darivateljici jajašca, možda posvojenju, ali strah me. Hoću li živjeti idućih pet godina? Deset? Ne bih htjela da moje desetogodišnje dijete mora pokopati majku. Uvijek sam htjela imati djecu, ali možda je predodređeno da budem majka na neki drugi način.
Story: Što vas danas najviše usrećuje?
Sitnice koje me nasmiju. Ekspresije moga psa, muž koji glumi da svira gitaru dok hodamo ulicom. Svi trenuci zbog kojih se smijem i osjećam radost što sam i dalje tu.
Story: Vaši obožavatelji su sretni što vas ponovno gledaju na malim ekranima, u seriji ‘BH90210’. Isprva niste htjeli sudjelovati u novim nastavcima te kultne serije?
Ne, ali to nije imalo veze s mojim kolegama. Jednostavno se nisam mogla zamisliti da ponovno snimam ‘Beverly Hills, 90210’ ili glumim neku nabrijanu verziju sebe. To nije bilo za mene, ali svi su bili jako dragi i svaki čas me pitali hoću li se vratiti.
Story: Što vas je nagnalo da se predomislite?
Kad je Luke Perry preminuo od posljedica moždanog udara u 52. godini, počela sam na sve drukčije gledati. To je bio odličan način kako mu odati počast i sjećati ga se kroz seriju u kojoj je bio jedan od najvažnijih aktera. Divna je bila ta prilika da svi zajedno žalujemo za osobom koja nam je toliko značila.
Story: Kako vam je glumiti lik koji je vaša parodija?
Iskoristili smo neke sitnice iz našeg života, ali one su prenapuhane do apsurda tako da to više nismo mi. Ismijavamo se s nekim stvarima koje su o nama rečene i situacijama koje smo proživjeli - bili to razvodi ili moje veliko prosvjetljenje nakon bolesti. Zabavno je i definitivno glumim lik, a ne sebe.
Story: Snimanja znaju biti jako naporna i dugotrajna. Kako se nosite s tim?
Duga snimanja uzela su danak i iscrpljena sam. Kada radim, ne vidim ništa osim toga i ne pazim na sebe koliko bih trebala. Ali pokušavam biti blaža prema sebi i uživati jer svaki dan koji mi je darovan je prekrasan i dragocjen.
%MCEPASTEBIN%