Teniski život nije jednostavan, posebno ako imate obitelj. Mogu reći da se jako dobro snalazim u toj situaciji jer imam veliku podršku supruge Maje i djece. Oni su mi velika motivacija i snaga da nastavim igrati i raditi ono što volim - govori 34-godišnji tenisač Ivan Dodig na krilima pobjede u Pekingu, gdje je osvojio prvo mjesto u igri parova na China Openu.
Naš najuspješniji tenisač, koji je tijekom karijere osvojio četiri titule na Grand Slam turnirima, nastavlja nizati uspjehe, a kao što kaže, zahvaljujući supruzi uspijeva biti potpuno usredotočen na igru.
- Na meni je samo da igram, sve ostalo je na Maji. Ona mi pruža neizmjernu podršku, kako prije tako i sada. To mi je jako važno jer se mogu fokusirati na tenis i ne moram misliti kakvo je stanje kod kuće jer znam da ona drži sve pod kontrolom. Oduvijek je moj vjetar u leđa i poznavajući nju, znam da će tako i ostati - govori nam Ivan o supruzi, bivšoj manekenki, s kojom će 16. studenoga proslaviti šestu godišnjicu braka.
Majina podrška očito djeluje jer je Ivan prije osvojenog naslova pobjednika na ATP turniru serije 500 u Pekingu, gdje je igrao uz slovačkog tenisača Filipa Polášeka, u lipnju obranio prošlogodišnji naslov u Roland Garrosu, a pokorio je i konkurenciju na Wimbledonu u mješovitim parovima sa 30-godišnjom Tajvankom Latishom Chan.
- Ova mi je godina jako uspješna jer mislim da sam dobro posložio igru u parovima. Igram puno kvalitetnije nego prošle godine, kada sam se malo tražio u prelasku s pojedinačnog tenisa. Parovi su drukčija vrsta tenisa i drukčije je ako igrate samo parove ili ako igrate pojedinačno i parove. Trebalo mi je vremena da posložim neke stvari, ali isplatilo se jer su rezultati odlični - osvrnuo se Međugorac.
Iako se danas može pohvaliti uspjesima o kojima mnogi mogu samo sanjati, put do toga bio je trnovit. Premda je bio jedan od najnadarenijih tenisača u BiH, neimaština mu nije dopuštala da napreduje u jednom od najskupljih sportova na svijetu. Odlazio je samo na turnire do kojih nije morao daleko putovati, spavao na kolodvorima i u automobilima, a propustio je i dvije godine juniorskog tenisa. Iako je ponekad razmišljao o odustajanju, tenisač je uz podršku najbližih bio uporan i dao sve od sebe da bi danas bio tu gdje jest.
- Moji teniski počeci nisu bili nimalo laki. Uvijek sam se morao nekako snalaziti, pogotovo s financijama, a uz majku Davorku i oca Tomislava najveća podrška bio je moj stric Žarko. Prijelaz u seniorski tenis bio je puno teži s mnogo izazova. Često sam se snalazio sâm i pokušavao pronaći načine kako nastaviti igrati. Zbog upornosti, velike želje i volje danas igram profesionalni tenis i imam svoj tim koji mi pomaže i zaslužan je za moj tenis i rezultate. Bilo je puno situacija u karijeri kada nisam znao kako dalje i često sam razmišljao o odustajanju jer nisam mogao igrati turnire, ali svaki put kada bih bio u toj situaciji, sljedeće bih jutro ustao i prvo što mi je bilo u glavi bili su tenis i treninzi. Uvijek sam vjerovao da ću dobiti svojih pet minuta i da moram biti spreman to iskoristiti.
Budući da tijekom gotovo cijele godine putuje po turnirima, slobodno vrijeme provedeno daleko od obitelji najviše provodi s drugim hrvatskim tenisačima, posebice s vjenčanim kumom, tri godine mlađim Marinom Čilićem koji ga je posebno razveselio viješću da će iduće godine postati otac.
- Naravno da je lakše kada na turnirima bude više nas igrača iz Hrvatske. Dosta se družimo i imamo odličan odnos. S kumom je posebna veza jer se znamo od naših početaka i uvijek smo bili jedan uz drugog i u lošim i dobrim trenucima. Jako sam ponosan na nas kao tenisače, a posebno na naš odnos - kumstvo i prijateljstvo - rekao je Ivan.
Ipak, nakon putovanja po svijetu i napornih mečeva, Ivan se najviše veseli povratku u Međugorje koje mu je najdraže utočište.
- Najljepši je osjećaj doći kući i vidjeti nasmijana lica mojih sinova. Tada najviše vremena provedemo igrajući se s djecom, odlazimo na izlete i ispunjavamo dječje želje koje smatramo prihvatljivima. Naravno, supruga i ja nađemo vremena i za sebe pa često odemo na večeru ili u kino - kaže tenisač o srcu dragim trenucima s obitelji.
Petogodišnji Petar i trogodišnji Josip s tatom rado odlaze na teniski teren, gdje ga gledaju dok trenira i skupljaju loptice. Već su i oni imali priliku držati reket u rukama, a vrijeme će pokazati hoće li krenuti očevim stopama.
- Petar i Josip jako su živahni i razigrani dječaci. Veseli su, ali i tvrdoglavi. U jednoj minuti se posvađaju, u drugoj se mire - kaže o odnosu između braće.
Na pitanje tko je glava kuće i koga dečki više slušaju, Ivan jasno odgovara.
- To je definitivno moja supruga. Ona je uvijek s djecom i mora pokazati autoritet. Ja sam malo popustljiviji jer nisam uvijek kod kuće pa im znam često progledati kroz prste - priznaje otac.
Premda nema pisanog pravila o tome kada tenisači odlaze u mirovinu, Ivan se već približio veteranskim godinama, ali prekid igračke karijere još nije u planu.
- Ne želim prognozirati kada bi bio završetak karijere. Odlično se osjećam na terenu i dokle god bude tako, igrat ću. A i supruga navija da što dulje budem aktivan na terenu pa se samo molim da zdravlje posluži - uz smijeh kaže tenisač koji se veseli pri završetku sezone otputovati s obitelji na zasluženi odmor.