Bosanskohercegovački umjetnik, 36-godišnji Božo Vrećo, u utorak je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održao nezaboravni koncert gdje su ljubitelji sevdaha uživali u nekoliko sati čiste ljubavi i sreće. Jedan od najboljih interpretatora modernog sevdaha, poznat po svojem osebujnom modnom izričaju, samo za Story.hr otkrio je dojmove kako je bilo u noći glazbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i tko ga je pratio iz prvog reda.
Kakvi su dojmovi s koncerta? Kako ste se osjećali?
Presretan sam poslije takve savršene sinergije s publikom, ovacije, gromoglasni aplauzi, cijeli Lisinski na nogama, zar može divnije do toga? Pjevali su u glas sa mnom moje pjesme i osjećao sam se najvoljenije. Na toj i takvoj ljubavi sam beskrajno zahvalan. Obožavam Zagreb!
Zagrebačka publika vas obožava. Što je tajna povezanosti s ovim gradom?
Ljubav se dogodi ili ne, a kod mene i voljene publike u Zagrebu sve je bez pretvaranja. Ljubav kao takva, iskrena, duboka, nježna i predana i rekao bih za cijeli život. To je publika koja me toliko voli da me svaki put dotakne do suza i razgali dušu. A tako i ja kroz moju glazbu utječem na njih, hrabrim i oslobađam, podsjećam da je samo ljubav ono što smo i što nas kroz život vodi i čini mi se da sam potpuno uspio u tome. Čovjek ljubav!
Bilo je puno ljubavi, zagrljaja, ali i suza. Kako reagirate kada obožavatelji kažu da ste im inspiracija?
To me podsjeti da sam uvijek na pravom putu, da cijeli moj život i stvaralaštvo imaju poseban smisao, da utječem na druge kroz svoju umjetnost i da ljudi u meni pronalaze izvor inspiracije i motivacije za puno divnih stvari i promjena u svojim životima. Ljubav se ljubavlju vraća i zaista sam sretan čovjek s koliko ljubavi sam okružen gdje god da dođem i otputujem, gdje god da nastupim uvijek su to ruke koje grle i riječi pune topline ljudi koji u meni vide i djelić sebe.
Koliko je trajala priprema za koncert? Kako odabirete kombinacije za pozornicu?
Sve je poprilično titrajuće i živo dok gledate i slušate sam koncert, svaki pokret, ton i solaža su u harmoniji i slobodnom izražaju koji nadopunjuje improvizacija. Konstantno ih vodim kroz moju priču i točno znam gdje tko treba zasvirati koju dionicu, ali dakako da najprije imaju svoj umjetnički zanos i dovoljno genijalne slobode da se izraze kroz sve sfere kroz koje prolazimo tijekom koncerta. Uvijek ponešto mijenjam u repertoaru i to me jako raduje. Odjevne kombinacije, ako je to pitanje, biram po osjećaju, ono što volim i u čemu se osjećam prekrasno to i odjenem. Trenutno sam u fazi svilenih haljina koje lepršaju poput leptira i to je, čini mi se, nešto najljepše za moj scenski izričaj.
Je li vas jučer gledao netko poseban iz prvog reda?
Moji prijatelji koje volim i koji me vole.