Goran Bošković, osnivač i frontmen grupe Fluentes nedavno je proslavio 13. godišnjicu braka sa suprugom Irenom. Tim povodom, za Story.hr ispričao je kada mu je obitelj bila najvažnija, zbog čega se najčešće porječkaju i kako su u njihovoj obitelji podijeljeni kućanski poslovi.
Proslavili ste 13. godišnjicu braka. Koja je vaša tajna? Što je potrebno za dug i sretan brak?
Irena i ja smo skupa 20 godina, od toga 13 godina u braku. Prošli smo i prolazimo puno kušnji u životu tako da mislim da je za ljubav i sreću potrebno međusobno poštivanje, razumijevanje i strpljenje.
Kad pogledate svoju suprugu, što prvo pomislite?
Hvala Bogu da si tu, da si uz mene.
Prošli ste težak period u obiteljskom životu 2009. godine, kad ste doživjeli prometnu nesreću. Što vas je ojačalo za nastaviti dalje?
Svaki trenutak i svaka kriza ojača te jer naučiš nešto što do tada nisi iskusio ni doživio. Naučiš se nositi s nekim situacijama o kojima prije nisi ni razmišljao. Svi to prolazimo i učimo iz vlastitih pogrešaka ili doživljaja. Rođenje djeteta, nedostatak novca, gubitak posla, smrt bližnjeg ili prometna nesreća - sve to je nešto što je svakodnevno, prirodno i neminovno. Svaki takav događaj pripremi te u životu za ono što tek slijedi. Emocije i borbe, odluke i porazi dok prolaziš kroz tako nešto lekcije su koje nosiš cijeli život i da nema toga nikad ne bi naučili kako biti bolji, jači i suosjećajniji.
Oko čega se vi i Irena najčešće porječkate? Kako naposljetku to rješavate?
Porječkamo se oko djece, obaveza i rasporeda, pjesama i planova za Fluentes. Oko svega što nam je bitno i što doživljavamo kao smisao i cilj našeg zajedničkog života, jer jednako volimo i cijenimo to.
Kako su podijeljeni kućanski poslovi u vašem domu? Postoji li nešto što vam je mrsko raditi?
Tko što stigne, taj to i napravi. Kada sam ja doma napravit ću sve što treba: od brisanja prašine do kuhanja. Često nisam doma pa hrpu obaveza po pitanju djece i kuće na Ireninim su leđima, uz to što radi svoj posao te je i naša PR menadžerica. Kad sam doma preuzmem što više mogu. Najviše volim biti s djecom, a mrski su mi svi besmisleni poslovi kao što je peglanje - tko je uopće odredio da je zgužvana odjeća društveno neprihvatljiva.
Na što ste najponosniji, kad pogledate na vaš 13-godišnji brak?
Ponosan sam na puno toga. Ponosan sam na svoju djecu i njihovu radost, na naš život i sve ostvarene ciljeve, ponosan sam na svoju i Ireninu obitelj jer su nam podrška i pomoć u svemu što radimo, na prijatelje i ljude koji nas okružuju i na koncu sretan sam što svi naši neostvareni ciljevi nisu nešto nemoguće i nerealno - ostali smo pri zemlji, zajedno, okruženi ljudima koje volimo i koji nas vole i cijene.
Imate li neki savjet za sve one koje tek očekuje bračni život?
Nisam neki od savjeta - posebno ne za tako nešto bitno i vrijedno kao što je brak. Mogu samo reći klišeje: poštujte se, volite se i ne očekujte da sve bude preko noći. E da, ne psujte jedno drugo nikada - kada jednom prijeđete tu granicu nestaje međusobno poštivanje, a s tim i ljubav.
Opišite nam Irenu u tri riječi.
Požrtvovna, uporna i suosjećajna.