Ako ste se, kao ja, odlučili za potpuno renoviranje stana, ili ako samo želite promijeniti raspored prostorija u postojećem stanu, prije nego što krenete rušiti zidove – zatvorite oči. Zamislite svoj život u novom prostoru. Pokušate u glavi stvoriti svoj idealni zimski dan. (Namjerno govorim 'zimski', jer tko je lud da se ljeti zakopava u stan kad sunce zove van!) Kad maštate o savršenom danu u stanu, gdje provodite većinu vremena? U spavaćoj sobi, ljenčareći uz knjigu, film ili toplo tijelo, ili ga provodite u kuhinji pripremajući večeru za prijatelje? Ili možda održavate solo koncert pred ogledalom u kupaonici pa onda napunite kadu i utonete u more balončića? Ako
imate brojniju obitelj, možda vam je najdraže sjesti za stol u dnevnom boravku i zaigrati neku društvenu igru?
Aktivnosti koja vam donosi najviše veselja predodredite najveću prostoriju u stanu. Nema ništa nezgodnije od pogrešno ili nespretno utrošenog prostora. Sjećam se stana u kojem sam odrasla, na Britancu. Ogroman hodnik ''pojeo'' je barem sedam kvadrata stana koji su se mogli iskoristiti za malu radnu sobu ili se za kvadraturu nepotrebno velikog hodnika mogla povećati dnevna soba.
Kad sam tako zažmirila i zamislila svoj idealni dan u stanu, shvatila sam da želim veliki dnevni boravak – iz nekoliko razloga: kao što sam već pisala u jednom od blogova, kod mene doma se često održavaju ''mini'' probe benda. Zato mi je veliki dnevni boravak nužan kako bih ''udomila'' sve instrumente i frendove. Osim toga, veliki dnevni boravak može udomiti i velike police s knjigama koje su mi iznimno bitne. Zapravo nemam puno svojine i ne volim robovati stvarima – pogotovo sitnicama koje se s godinama bespotrebno nakupe – ali knjige obožavam. Oduvijek sam maštala da ću imati velike police pune knjiga koje sam godinama skupljala, a koje, zbog podstanarskih stanova, nisam mogla ''okupiti'' na jednom mjestu. U novom stanu želim svoju malu biblioteku. I zato mi treba veliki dnevni.
Volim kuhati, pogotovo za ljude koje volim, ali velika kuhinja nikada mi nije bila imperativ. Štoviše. Ako moram birati između police za lonce i police za vinile, pogodite što će pobijediti? Odlučila sam se za kuhinju koja ima tek četiri viseća i četiri podna elementa – u krajnjem slučaju, uvjerila sam samu sebe da nisam kao moja baka koja je u vitrinama čuvala nekoliko servisa posuđa koje nikada nije koristila. Znate ono posuđe ''za goste'' ili ''fine prilike'' koje vidite jednom godišnje, a prema kojima se odnosimo kao prema muzejskim primjercima? E, od toga sam odustala.
Sjajna je ideja imati polivalentne komade namještaja – meni je to u stanu blagovaonski stol. Shvatila sam, živeći u podstanarstvima, da mi blagovaonski stol najčešće završi kao ''mini ostava'' – na njemu se nađu pročitane novine, računi, prospekti, razne gluposti, a na stolicama obješene su jakne, hudice, košulje i raznorazne krpe. E, tome sam doskočila tako što sam odabrala blagovaonski stol koji se može sklopiti, a onda na njega pričvrstila i kotačiće. Na taj način, stol postaje blagovaonski stol ili kuhinjski otok, ovisno gdje ga odvezem, a kad mi ne treba, sklopim ga i zaguram u kutak.
U spavaću sobu stavila sam krevet koji ispod madraca ima prostor za pohranu, i uz njega, veliki garderobni ormar. Treća stvar u sobi je mali stolić uz krevet na kojem je noćna lampa i na koji odlažem mobitel. S obzirom da sam htjela prizvati prirodu u stan, kao noćni stolić služi mi panj jabuke, oguljen i premazan voskom. Kako se kaže, ''one man's trash is another man's treasure''.
Kupaonica mi je malena, jer u njoj ne provodim previše vremena, ali mi je bitno da je ugodna. Zato sam je ukrasila biljkama koje vole vlagu: aloe vera, limun i sanseveria (''svekrvin jezik''). Bilo mi je suludo trošiti više kvadrata na kupaonicu: to je prostor u kojem dnevno provedem tek 30-ak minuta.
Balkon je nešto što nakon adaptacije nisam htjela nipošto izgubiti: istina, veliki balkon u originalnom rasporedu stana sam zatvorila i podvela pod dnevni boravak, ali sam si ostavila balkončić za ispijanje kave i kontemplaciju na kraju dana. Jako je bitno imati barem dva kvadratna metra na kojima možeš ''provjetriti glavu'', bez da moraš napustiti stan. A i imati mjesto na koje ćeš izgnati pušače, he he…
Dobar raspored prostorija učinit će da se osjećamo ugodno – učinit će od stana dom. No ono s čim sam si posebno dala oduška kako bih stvorila osjećaj doma su rasvjetna tijela. Još iz onog gore spomenutog roditeljskog stana na Britancu, vučem ljubav prema malim lampama. Žućkasta zrnata svjetla i male lampe uvijek su mi draža opcija nego stropno svjetlo ili luster. No nisam htjela biti u stanu bez stropnog svjetla – zato sam se odlučila za opciju šine s reflektorima jer mi je izgledalo vrlo moderno i praktično. Osim toga, navikla sam na reflektore, he he…Nisam ni znala da postoji nekoliko vrsta sobne svjetlosti – to sam otkrila kada sam instalirala sustav Philips Hue koji nudi 4 vrste svjetla. I svime upravljam daljinskim. Totalno sam podjetinjila, neću vam lagati. Kada sam donijela kući cijeli taj modularni sustav iz Art Rasvjete, moji su me zezali da će me mijenjanje vrsta svjetla držati ''maksimalno dan, dva''. E, pa šipak, dragi nevjerni Tome: imam ga već dva mjeseca i još uvijek me zabavlja.
Svu rasvjetu koju sam nabavila u salonu Art Rasvjete naručili su mi iz Skandinavije. Razmišljala sam: ''Ako netko zna kako najbolje osvijetliti prostor, onda su to Skandinavci koji se bore za svaki tračak svjetlosti.'' A da ne govorim koliko im je divan dizajn lampi i lampica. Moja najdraža podna lampa je prekrasna zlaćana Dankinja u koju sam se zaljubila na prvi pogled – tek sam kasnije shvatila da njezina konstrukcija izgleda kao stalak za mikrofon. Preludo!
U idućem blogu malo ćemo o takozvanom ''finom ugađanju'' i useljenju. Znate onih posljednjih pet metara pred ciljem koji mogu značiti ili finalni lom ili finalnu katarzu? Meni je bilo… Uh, o tome više idući put.