Bivši glumac i maneken, a sada fitness trener, 39-godišnji Mario Valentić poznat je po svome aktivnom i zdravom stilu života. Iako je našoj javnosti najpoznatiji kao glumac, a proslavila ga je uloga Borne u hit seriji 'Zabranjena ljubav' koja se prikazivala na RTL-u, nakon koje je ima još nekoliko zapaženih uloga u serijama, nikada nije prestao naglašavati koliko je zdravlje u životu važno - kako njegovo tako i ono ljudi oko njega. Već godinama, i to puna dva desetljeća, Mario redovno daje krv i slavi svaki veliki broj doniranja koji prijeđe. Za Story.hr otkrio je što ga motivira za to te zašto je za njega biti altruist, odnosno činiti dobro u korist onog drugog, iznimno važno.
Kada ste prvi put darovali krv? Je li vas neki događaj u vašem životu potaknuo da počnete redovito donirati krv?
Krv sam prvu put dao 1999. godine kad su djelatnici Petrove 3 došli na moj fakultet i kad se za davanje krvi dobio slobodan dan na faksu, tako da je to bila motivacija. Poslije se to 'pretočilo' u jedno davanje godišnje. Kasnije mi je bilo fora da to bude u nekom kontinuitetu, a onda, kad sam se educirao i kad sam malo proučio kome ide, počeo sam redovno davati krv. Počeo sam se i igrati s brojkama. Želio sam što prije 20, što prije 30 ili 40 davanja krvi. Za svaku obljetnicu se dobije diploma i sve mi je to bilo fora, a pogotovo zadnjih par godina otkako sam počeo davati krv na separatoru. To znači razdvajanje plazme i trombocita. Može se davati jednom mjesečno za razliku od pune krvi koja se može davati svaka tri mjeseca. Razdvojena plazma i trombociti namijenjeni su djeci oboljeloj od leukemije i to mi je zaista velika motivacija. Potiču me djeca, ali i to što krvi uvijek nedostaje - pogotovo u ljetnim mjesecima.
Je li Vama bliska osoba ikad morala primati krv? Jeste li vi sami bili u sličnoj situaciji?
Nisam bio u situaciji da mi je potrebna krv, hvala bogu. Koliko znam meni bliska osoba nikad nije morala 'pit' krv, ali imam ih koji meni piju krv.
Koliko je taj altruistični čin bitan za naše društvo?
Taj altruistični čin je stvarno bitan. Ljudi nisu dovoljno educirani i boje se igle. Da se razumijemo, ja prvi ne volim kada mi zabodu iglu, ali čovjek se navikne. Eto i skoro nakon pedeset davanja, nikad nije ugodno kad me 'bocne'. Međutim, ako si zdrav i imaš krv, zašto ne dati nekome kome zaista treba, a pogotovo djeci?
Namjeravate li kroz odgoj potaknuti sinove da počnu donirati krv? Kako odgajate sinove?
Naravno da Niku i Nou nastojim učiti pravim životnim vrijednostima. Davanje krvi je neupitno jedna od takvih vrijednosti. Niko je jednom i bio sa mnom i gledao cijeli proces. Mislim da ih najbolje svojim primjerom mogu odgojiti. Volio bih da i oni jednog dana budu altruistični i da daju krv.