Elegantan i jednostavan, dvije su riječi koje opisuju Antu Vrbana, 39-godišnjeg šibenskog arhitekta svjetskoga glasa. Te dvije riječi ne samo da opisuju njega nego i njegov rad. Samo za Story.hr otkrio je što je sve bilo potrebno da se taj 'zanat' izbrusi te kolika mu je potpora bila njegova obitelj. Da je kreativna energija nešto što teče žilama ove obitelji, potvrđuje i to što je Antin stariji brat Tomo, sve do smrti 2009. godine, bio jedan od najuspješnijih hrvatskih vizažista te vizionara hrvatske mode. No, izgleda kako i generacijama prije dvojice braće, u njihovoj obitelji vizionara nije nedostajalo...
Jeste li oduvijek znali da se želite baviti arhitekturom?
Zaista od kada znam za sebe. Moj djed je bio arhitekt, a kako smo Tomo i ja provodili sve ljetne praznike u Šibeniku, od malih nogu sam u kontaktu s arhitekturom i gradilištima. Ta ljubav je vezana za sve ono što je lijepo u mom životu. Jako smo bliska obitelj, a moje djetinjstvo definiraju ljeta u Šibeniku na djedovom brodu, nacrte koje bi iscrtavao do dugo u noć, bakin stil i temeljna želja za građenjem. To me danas definira.
Što vas je potaknulo na bavljenje ovim poslom?
Jednostavno sam arhitekt. Nikada nisam htio niti tražio išta drugo. Zahvalan sam Bogu i svemiru što imam tu privilegiju da radim ono što volim. Mislim da Bog svima nama da neki talent u kojem možemo biti najbolji. Hoćemo li to i biti, ovisi koliko radimo i čega smo se sve spremni odreći da bi uspjeli. Uspjeh je odricanje i trud. Talent imamo svi i nismo ga zaslužili jer smo ga dobili na poklon. Međutim, uspjeh je u radu. Jednostavno sam shvatio da što vise radim, imam više sreće. Ima naravno teških dana, ali ima i predivnih. Plivao sam uzvodno i nisam se obazirao na komentare. Danas se vidi da sam bio u pravu. A zapravo sam tek počeo. Uspjeh je moguć i želim da to sve mlade generacije arhitekata znaju. Ima genijalnih talenata u Hrvatskoj. Jako se veselim svim radovima mlađih generacija i uvijek ću im pomoći.
Je li vaš poslovni put bio težak? Tko vam je bio najveća potpora?
Pa nije bio lagan, ali sam nekako uvijek znao po intuiciji koji mi je idući korak i vjerovao joj. Čak i onda kada je sve izgledalo suprotno. Probijao sam zidove i bio drugačiji unatoč svemu. U mom poslu treba biti prepoznatljiv, a opet inovativan i svaki dan se dograđivati. Puno putujem, vidjeti znači naučiti. Osjetiti znači prenijeti dalje emociju. I ne bojati se novoga. Jednostavno, ono što novo naučim, apliciram na sebe, ako mislim da je dobro. Ono što mislim da nije, odbacim. Potporu sam uvijek imamo u mami i bratu. I prijateljima. Drugo mi nije bilo ni važno.
Vaš rad nedavno je i po sedmi put internacionalno priznat. Kakav je osjećaj u isti dan dobiti nagradu Best Residential Interior Europe i biti nominirani za daljnje natjecanje u cijelom svijetu?
Uvijek je velika čast dobiti priznanje od struke. Da mi je netko rekao prije deset godina da ću biti tu gdje jesam, rekao bi mu da je lud. Ja se jednostavno trudim svaki dan biti malo bolji nego dan ranije. I dajem svakom projektu svoj tadašnji maksimum. A dati sve od sebe što imaš je uvijek dovoljno.
Čime se vodite u poslu? Što je vaš profesionalni moto?
Ako nešto radiš, budi majstor te igre ili nemoj to raditi. Nebitno o čemu se radi.
Kako ste uredili svoj dom?
Upravo uređujem svoj novi stan u centru Zagreba. U njemu testiram nove materijale i tehnologiju oblikovanja. Jako mu se veselim. Uvijek kada dođem do određene razine da sam spreman za testiranje novoga, prodam stan i kupim novi. Moji stanovi su poligoni nove tehnologije. Takav će biti i ovaj.
Koji trendovi trenutno vladaju u uređenju domova?
Prirodni materijali, bez plastike, neutralne boje i detalji u bojama iz prirode. Ambijentalna rasvjeta zidova. Izvor svjetla treba biti zid, odnosno ploha, ne lampe. Biti ekološki osviješten znaci biti moderan čovjek. Treba paziti na našu planetu vise nego ikada. I sve počinje iz naših domova.