Kada se 2006. počeo emitirati reality show ‘Dvornikovi’, Danijela Dvornik imala je 89 kilograma, više nego ikada prije. Nezadovoljna brojkom na vagi, prije deset godina počela je borbu sa suvišnim kilogramima. Dijete bi donijele kratkotrajan učinak, novi kilogrami brzo bi se nakupili, a razni tretmani nisu davali željeni efekt. No zahvaljujući zdravoj prehrani i promjeni životnog stila, danas ima 79 kilograma i izgleda odlično. I priznaje da su rezultati stigli tek kada je promijenila percepciju.
- To je vječna borba. Ljudi vole jesti i ne vole biti aktivni pa nemaju samo problem debljine nego i zdravstveni. Opet skidam kilograme, ali ne zato što mislim da izgledam loše nego zbog koljena. Plan mi je doći na 70-ak kilograma. Želim biti aktivna, ne želim ujutro ustajati iz kreveta s bolovima. Non-stop sam u teretani, nekad vježbam sama, nekad s trenerom i pazim na prehranu. No nisam 24 sata na dan usredotočena na skidanje kilograma. Vježbam jer mi to odgovara, ljepše mi prođe dan. Taj sat vremena koji potrošim na sebe mi je kao dnevna molitva. Nakon treninga puna sam energije, osjećam se dobro, dan mi bolje počne. Volim i planinariti, otići u prirodu, pješačiti pet, šest sati. To mi je postao stil života - objašnjava Danijela, koja je prije više od deset godina problem pokušala riješiti i liposukcijom.
- Nož je opcija koja istog trenutka sve otkloni i skine, ali više nisam u fazi kada bih se tome lako prepustila. Shvatila sam da na neke stvari mogu utjecati i načinom života. Konačno sam zadovoljna sobom - objašnjava 52-godišnja Dalmatinka, koja ipak nije potpuno odustala od posjeta ordinacijama estetske medicine.
Nedavno se u Poliklinici Milojević podvrgnula hit-tretmanu CoolSculpting kojim se masne naslage uklanjaju zamrzavanjem, a uspješno je tretirala trbuh i podbradak. Osim što je podbradak gotovo nestao, obujam struka vidno se smanjio, i to nakon samo jednog tretmana.
- Ako se želiš riješiti nepravilnosti i viškova na tijelu, idealni su tretmani. Ali ne možeš ih raditi, a nastaviti jesti i debljati se, to nema smisla. Tretmani su tu da ti pomognu u procesu mršavljenja. Najprije smo morali utvrditi jesam li kandidat za CoolSculpting, jer moraš imati određene nakupine masti da bi uređaj mogao funkcionirati. Sam tretman nije bolan, osjetiš lagano hlađenje. Malo je neugodan osjećaj nakon tretmana jer tretirano mjesto utrne. No nakon dan, dva sve se vrati u normalu. Sljedećih mjeseci masne stanice polako odumiru i same se izbacuju iz tijela pa i zaboraviš da si bio na tretmanu. Rezultati su vidljivi nakon četiri mjeseca, iako sam i prije po odjeći osjetila promjene. Zbilja ima efekta. Nema više trbuha ni podbratka, koji nije vezan za debljinu jer genetski imam malu bradu. Nemam izraženu liniju koja odvaja lice od vrata. Mislim da puno ljudi ima takav problem, a ovim tretmanom može se to riješiti ili ublažiti - kaže Danijela, koja se zdravlju posvetila još više otkako je njezina kći Ella prije dvije godine rodila malenu Balie Dee. U proljeće iduće godine rodit će i drugo dijete.
- Iako sam počela vježbati puno prije nego što se Balie rodila, to je svakako motiv više. Nije lako jer su djeca živahna, moraš trčati za njima, treba ih staviti u automobil, izvaditi, dignuti kolica, sve je to fizički napor. Da nisam aktivna, ne znam kako bih to uspjela - kaže, a na pitanje je li teže biti majka ili baka, odgovara:
- To su dvije različite kategorije. Sve je lakše kada si mlad, a Balie je kao déjà vu. Kao s Ellom, samo u drugoj varijanti. Prednost bake je što može čuvati unuče koliko hoće pa ga vratiti mami. I mislim da su bake tu kako bi mogle razmaziti djecu. Ella nije smjela mnogo toga, a s Balie nemam strah koji mame imaju kada se djeca penju i slično - kaže Danijela i dodaje da je iznimno ponosna na Ellu i kako se snašla u majčinskoj ulozi.
- Moja mi je trudnoća bila... Rodila sam, ali da sam u tome uživala - nisam. Uvjeti su tada bili drukčiji i nisam željela proživjeti to još jednom. Da se dogodilo, naravno, ali nekako nisam bila spremna za drugo dijete pa o tome više nismo ni razmišljali. Ostala sam na Elli. Ni Dino nije pokazivao interes za još djece tako da... Ali Ella me baš iznenadila. I danas kad je vidim s Balie uhvati me smijeh. Neki dan sam joj rekla: “Isuse Bože, ovo je tvoja kći”. A ona mi je odgovorila: “I ja se koji put iznenadim kad dođem u vrtić i kad počne vikati: “Mama”. Sad će drugo pa će isto biti zabavno. Zbog toga ovaj stan neću uređivati još pet godina, dok ne prođu fazu šaranja - priča Danijela koja posljednjih godina sve više vremena provodi u svojoj kući na otoku Braču, a sve manje u zagrebačkom stanu.
- Već sam jednom nogom na Braču, sređujem kuću da ondje mogu boraviti i u zimskim danima. No moja vizija života na otoku ne znači da ću ondje biti cijelu zimu. Volim doći i u Zagreb, imam i tu neki društveni život, prijatelje... Dolje je ipak malo skučeno zimi, imam i tamo prijatelje, ali to nisu svakodnevna druženja. Prednosti života ondje su manje stresa, niži troškovi, kafić ti je ispred kuće, uvijek sretneš nekoga, većinom je lijepo vrijeme, proljeće postoji, tu više ne... Blizu mi je i Split, a tamo su mi roditelji pa se zaletim na ručak. Vuče me da odem dolje, a opet, sad je takva situacija s unučadi pa neću otići i ne vidjeti ih mjesecima, bit ću tu - kaže Danijela, koja s obzirom na prirodu svog posla može boraviti bilo gdje.
- Radim putem Instagrama, influencerica sam. Ella me ‘potjerala’ u to tako što bi mi proslijedila neke klijente koji joj nisu bili atraktivni jer se nije našla u stvarima koje nude. Radim, imam obrt, oslikavam kamene ribice za trgovine suvenirima, a s tim ima dosta posla. Stalno nešto mijenjam, pokušavam dovesti na neku razinu... Nije da baš ništa ne radim - priča nam udovica kralja funka Dine Dvornika koji je preminuo u rujnu 2008. godine.
S godinama je Danijela našla snage da nastavi dalje, ali još nije pronašla novu ljubav.
- Ljubav se ne nalazi, mora se dogoditi, a i ispala sam iz današnjih vremenskih okvira. Upoznavanje putem društvenih mreža - ne znam što bih o tome rekla. Teško mi je tako uspostaviti komunikaciju s nepoznatim ljudima. Znam da je to mlađim generacijama normalno, ali jednostavno se nisam prilagodila. Staromodna sam. Bilo bi ljepše da mi netko priđe u kafiću, odmah znaš u kojem smjeru komunikacija ide, sviđa li ti se ili ne. Ipak su kod čovjeka važne oči, pogled, gestikulacija, energija... Treba možda više izlaziti, ali lijena sam za to. Ako se mora dogoditi, dogodit će se. Nije da ne mogu živjeti sama i da mi treba muškarac. Većinu stvari obavljam sama, iako bi bilo super da se mogu osloniti na nekoga. Ali jedino znam privući tipa koji ne zna zabiti ‘brokvu’ u zid. S jedne strane mi je lijepo, ljudi u kvalitetnim brakovima imaju milijun problema koje sam već prošla, nitko me ne zeza, ne pita, ništa ne moram... Sama donosim sve odluke i ne mislim da ću se više udavati. Ne bih. Ne zato što mi je bilo loše u braku, nego zato što mislim da se ljudi pogube kad se ožene, sve splasne, kao da smo u nekim okovima, pokušavaju jedno drugoga preodgojiti i mislim da na tom putu nitko nije sretan. To je egoistična kombinacija. Kćeri kažem da je to d.o.o. Uvijek netko nekog koči u nečem, ne daje mu dovoljno slobode da se izrazi, onda te još muče neke stvari sa strane. Mislim da je puno ljepše živjeti u vezi gdje se oboje trude. Kad znaš da ja nisam tvoja i ti nisi moj, trudit ćemo se to zadržati. A kad potpišeš, on će ležati na trosjedu, neće se mrdnuti, ja ću imati neke svoje mušice. Čovjek mora imati slobodu u velikim količinama kako bi mogao doznati koga voli, a koga ne - zaključila je.