Ne znam kako dalje... Jako smo lijepo živjeli. Sve što smo gradili imalo je svoju dobru priču, od rođenja našeg sina Iana Lava do mog završenog fakulteta. Čekala nas je Aleksandrova premijera predstave ‘Škola za žene’. Ali to je tragedija našeg društva jer da je tog mladića netko sankcionirao, roditelji i sustav, pretpostavljam da se ovo ne bi dogodilo - potresena i u suzama priča nam 40-godišnja Sena Krupić, udovica tragično stradalog 45-godišnjega glumca Aleksandra Bogdanovića, koji je podlegao ozljedama na Božić prošle godine. Dva dana prije toga na njega je na pješačkom prijelazu u Osijeku naletio 22-godišnjak koji je vozio bez vozačke dozvole.
S velikom tugom u glasu Sena se prisjetila te kobne večeri. 'Aleksandar je bio na probi u kazalištu i oko pola devet navečer porukom mi je javio da će se s kolegama kratko zadržati na piću. Uspavljivala sam našeg sina i oko pola deset napisao mi je da stiže kući. U trenutku tragedije bila sam u dnevnom boravku, prozori su bili zatvoreni, ali svejedno sam čula zastrašujući udarac. Kao da je tenk udario u zgradu. Molila sam Boga da to nije Aleksandar. Sve se dogodilo na osvijetljenom pješačkom prijelazu ispod našeg stana, na mjestu gdje ljudi neprestano prelaze cestu. Srce mi se sledilo kada sam vidjela da je on. Ležao je nepomično na cesti i jedna djevojka pozvala je Hitnu pomoć. Odmah sam dotrčala i pokušavala s njim komunicirati. U bolnici su ga stavili u induciranu komu, ali tijelo nije izdržalo. Tjelesne ozljede još su se mogle sanirati, ali oštećenje mozga bilo je fatalno. Glavom je udario u vjetrobransko staklo, a automobil ga je gurao dvadesetak metara pri brzini od oko 140 kilometara na sat... Ne znam što bih vam rekla. Molili smo Boga dok je bio u komi dva dana, mislili smo da će se izvući', ispričala je.
Smogla je snage i s nama podijelila što je sve proživjela posljednjih mjesec dana.
'U svemu mi najviše pomaže mama. Ian i ja smo trenutačno kod nje. Vjerujte mi, još se nemam snage vratiti u stan u kojem smo živjeli s Aleksandrom. Tu su i prijatelji, ljudi mi pomažu, ali trebat će mi vremena da dođem k sebi. Čak mi je nekako lakše kad sam sama jer još osjećam Aleksandrovu blizinu. Tu je, s nama... Sanjam ga svaku noć, imao je neku smirujuću energiju' prisjeća se hrabra mama.
Kako nam je rekla, najteže joj je bilo njihovu troipolgodišnjem sinčiću objasniti da tate više nema.
'U večeri tragedije Lav ništa nije čuo. Zaspao je. Sutradan me pitao gdje je tata, rekla sam mu da je na duljoj predstavi. Kad mi je ponovno spomenuo tatu, rekla sam mu da je otišao među zvjezdice, na što se Ian sjetio: ‘Pa zašto ga ne nazovemo?’ Objasnila sam mu da gore nema telefona pa se domislio da će uzeti zvjezdicu i nazvati tatu. Naposljetku me pitao: ‘Hoćemo li i mi s tatom među zvijezde?, ispričala je.
Unatoč strašnoj nesreći koja je zadesila ovu skladnu obitelj, ponosna fizioterapeutkinja smogla je snage i s ljubavlju ispričala kako je upoznala Aleksandra te kakva je ljudina bio.
'Sreli smo se 27. prosinca 2014. u osječkom kafiću Valentino. Došao je iz Novog Sada, svratio je na piće. Bila sam s društvom, a Aleksandar je poznavao našu zajedničku prijateljicu Bubu, kako je od milja zovemo. Upitao ju je tko je ova mala, što se odnosilo na mene, a ona mu je odgovorila: ‘Jedna neosvojiva tvrđava.’ Trebalo mu je 15 minuta da me osvoji, a nakon toga se više nismo razdvojili', sjetila se slatkih sudbonosnih trenutaka.
'Aleksandar je bio veliki čovjek, srce! Toliko je malo toga materijalnog imao da sam ga zezala da mu život stane u dvije vrećice. Pamtit ću ga po golemoj ljubavi koju je davao svima, njegovim kćerima iz prvog braka s Branislavom Bogdanović, 17-godišnjoj Miji i 12-godišnjoj Uni, ansamblu za koji je govorio da mu je druga obitelj, nama... Bio je veliki optimist, s njim se niste mogli posvađati', rekla je.
Nedavno je Sena na Facebooku objavila potresno pismo u kojem se zapitala: 'Tko si ti mali čovječe koji si se usudio i tko su ti koji su ti dopustili da se usudiš. Tko ti je osigurao pravo na toliki ego da četiri godine haračiš ulicama grada bez vozačke dozvole. Tko su ti ‘odrasli’ svjesni koji su ti sve te godine davali ključeve u ruke. Na što su mislili tvoji roditelji kada su mi poslali telegram u kojem piše: ‘Nismo mi našeg sina odgajali da upropaštava tuđe živote.’ Gospodo draga, varate se… Baš zato ste ga odgajali. Jer u suprotnom vaše bi dijete bilo u taksiju, a ne u terencu sa 22 godine bez vozačke dozvole, i to četiri godine na cesti. Aleksandar, moja ljubav, te je večeri bio žrtva vašeg odgoja i napuhanog dječjeg ega svih koji su tamo bili, kojima je to omogućeno. Što si mislio dječače kada si proletio pješačkim prijelazom. Roditelji, prijatelji, sustav koji je to dopuštao. Svi su zaslužni za usmrćivanje Aleksandra Bogdanovića', poručila je Sena.
Nama je rekla da će sačekati i vidjeti što će poduzeti Državno odvjetništvo, jer istraga još traje, pa će na temelju toga donijeti odluku o pokretanju privatnog sudskog postupka. Za kraj smo je pitali kako dalje, što bi joj Aleksandar, poznavajući ga, vjerojatno sada rekao?
- Život ide dalje, svijet ide dalje... A kako ću ja dalje? Minutu po minutu, sat po sat. On je nama bio sve... Nemam ni odgovor zašto se to dogodilo. Da može, rekao bi mi: ‘Imali smo šest najljepših godina, ništa se ne sekiraj. Čuvaj Lavića i budi hrabra zbog nas dvoje. Tvoj Aleks.’