Domaću pjevačicu i glumicu, 28-godišnju Maju Bajamić javnost je upoznala 2011. kada se pojavila u showu RTL-a 'Hrvatska traži zvijezdu', a prije godinu i pol trijumfirala je pobjedom u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Nakon toga se povukla od svjetla reflektora i magistrirala humanističke znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uz to je postala i singl jer je prekinula trogodišnju vezu sa zagrebačkim fitness trenerom Goranom Kontićem. Kako je nedavno imala premijeru kabareta ‘Esprit De Paris’ u zagrebačkom Jazz & Cabaret clubu Kontesa, za čiju ulogu je potrebna itekakva izdržljivost i fizička sprema, šarmantna Splićanka učlanila se i u boksački klub, što je svojevrsni nastavak njenog treniranja borilačkih sportova u mladosti, točnije juda. Što ju je privuklo nasilnom sportu koji se uobičajeno smatra muškim i u koji se odmah zaljubila te koliko on utječe na njenu samopouzdanje i psihu, otkrila je samo za Story.hr.
Zašto ste se prestali baviti s judom?
Odselila sam iz rodnog Splita na fakultet s tek navršenih 19 godina. Trebalo se opredijeliti za jedno, a ja sam odabrala glazbu i školovanje, ali nikad se zapravo nisam prestala baviti judom. Ni fizički, ni duhovno. Nakon sedam godina aktivnog treniranja, nemoguće je otići od sporta koji me odgojio i formirao kao osobu i uz kojeg sam pobijedila astmu zauvijek. Judo je put koji je zauvijek ‘ugraviran’ u moje biće. Istaknuli ste da vas je judo naučio poštovanju, iskrenosti, hrabrosti...
Čemu se nadate da će vas naučiti boks osim možda samoobrani?
Tako je. Poštovanje, iskrenost, hrabrost, samokontrola, prijateljstvo, skromnost, pristojnost i čast osnovna su načela juda, a ujedno i načela po kojima živim cijeli svoj život. Boks je također predivan sport, sličan plesu, koliko god vam smiješno zvučalo. Jako me smiruje i osjećam da iz mog tijela izvlači sve bolno i negativno. Pokret, disanje, sinkronicitet gornjeg i donjeg dijela tijela, poniranje u spektakularan tjelesni sustav čovjeka iz drugog ugla, definitivno su stavke koje me jako raduju i uzbuđuju. Uz samoobranu (koju bi svaka žena danas trebala poznavati), boks osnažuje i odmiče ženu od epiteta ‘slabija’, stavljajući u centar kako duhovnu, tako i fizičku moć njenog bića. I slavim to na svakom treningu. Većina djevojaka koje vode aktivan život odlučuju se za teretanu ili općenito nenasilne sportove.
Što je vas privuklo borilačkim sportovima?
Da. Postoji razlika između praćenja trendova i ljubavi prema sportu i fizičkoj aktivnosti. Danas je nažalost velika većina ‘priča iz teretane’ napuhani trend u svrhu ostvarivanja razno raznih marketinških suradnji. Postoji i osjeća se razlika između onih kojima je to ljubav i onih koji time love nešto treće. Nemam ništa protiv toga, no za mene je sport cijeli život prije svega ‘ljubav, a ne đir’. Zdravlje je prvenstveno u mom fokusu, s tim i sve ostalo. Što se teretane tiče, nisam ljubiteljica. Smatram i osjećam da nam je vlastito tijelo najveći izazov i uteg - i fizički i mentalno. Suočavanje sa samim sobom najteži je zadatak i najveća borba koja traje točno cijeli jedan život. Borilačke vještine odmalena osjećam kao nešto svoje. Judu su me privukle bose noge, sloboda i raznolikost pokreta, valjanje po tatamiu, upravljanje svojim bićem i preuzimanje potpune odgovornosti za sebe i svoje postupke, kako u borbi, tako i u životu.
Jeste li već odradili sparing ili zasad samo vježbate osnovne pokrete?
Jesam. Imam čast i zadovoljstvo individualno trenirati s čovjekom koji se profesionalno bavio boksom, a koji je istinski zaljubljenik u sport općenito i koji ga živi zdravo, onako kako i ja to osjećam. Vrlo je bitno imati zdravo i kvalitetno vodstvo; učitelj, trener, zajedno s vama ispisuje nove stranice vašeg života i usmjerava vas k zdravlju i ljepoti. Pomno biram ljude s kojima ću ‘zapisivati’. Za trenera Ivana Šikića (koji je uz profesionalne sportaše trener i brojnim poznatim licima iz svijeta glazbe i modelinga) imam zaista samo riječi hvale.
Kako se treninzi odražavaju na vaš privatni život? Koje su pozitivne nuspojave i ima li negativnih?
Zdrava sam, sretna (naročito poslije treninga), puna sam energije i elana, vjerujem svom tijelu, moj duh je sretan u njemu i kad je najteže. Sviđa mi se moj odraz u ogledalu i osjećam da trenirajući dajem ljubav svom biću, koje mi peterostruko vraća natrag, izdržavajući neopisiva tempa i napore.
Kažete da vas smiruje gledanje borilačkih mečeva. Imate li omiljenog borca?
Tako je. Meditiram gledajući boks i judo. Volim i MMA - to je ipak nešto ‘malo’ drukčije, Hahaaha. Miočić, McGregor (koliko god je lud i nekad mi užasno ide na živce, drag mi je), Joshua i iz judo svijeta Teddy Riner.