Zagrebačko kazalište Komedija 8. veljače priprema novu premijeru - komad 'Brat bratu' (‘Tom, Dick and Harry’) Raya i Michaela Cooneyja koji su komične situacije zavrtjeli oko trojice braće i njihova kompliciranog odnosa. U središtu je radnje glavni junak Petar, kojeg tumači Ronald Žlabur. Petar sa suprugom pokušava posvojiti dijete pa im u posjet dolazi predstavnica centra za socijalnu skrb, a istodobno mu braća, u dobroj namjeri, potpuno zakompliciraju cijelu situaciju i zeznu njegov najvažniji dan...
Story: Već ste igrali u dva Cooneyjeva komada. Kako vam je legao kao autor?
Igrao sam u dva njegova komada - ‘Uhvaćen u mrežu’ u Komediji i ‘Kidaj od svoje žene’, djelu koje je Nino Škrabe preradio za Histrione pod nazivom ‘Muke po Iveku’. Cooney je autor koji traži cijeli zanatski i glumački paket - tehnički, fizički i kreativni te veliku brzinu kako u glavi tako i u djelovanju na sceni. On voli glumca, radi za njega. Vrlo je zabavno i zahtjevno baviti se njime. Komad ‘Brat bratu’ napisao je sa sinom. U prva dva njegova djela radnja prati princip nevjernih muževa, njihovi grijesi izlaze na vidjelo. Sin se u autorskom smislu malo odmaknuo od tog stereotipa. Ovaj put problemi ne nastaju zaslugom glavnog lika, nego zbog njegove braće. Tko će kome, nego brat bratu, to je poruka.
Story: Igrate Petra koji je u središtu radnje i preko čijih se leđa sve prelama. Kako se on snalazi u tome?
Uistinu se sve vrti oko Petra, moj se lik ne miče sa scene, samo jednom izlazi na otprilike 20 sekundi. Svi mi imamo trenutke u kojima izgubimo tlo pod nogama. Cooney to diže na dodatnu potenciju. On sam sebi kao autor voli stvoriti problem iz kojeg se mora izvući i završiti komad, a vrlo je lucidan u svojim rješenjima. Baš je kao fetišist, a publika gotovo mazohistički uživa u tuđoj muci...
Svi mi imamo trenutke u kojima izgubimo tlo pod nogama
Story: Kakvi su kao braća Igor Mešin i Ivan Magud?
Loši! Naravno, šalim se... Radeći na predstavi izgradili smo specifičan odnos, naša kolegijalna ljubav je uzajamna. Likovi koje oni tumače uvedu svog brata u probleme iz najboljih namjera. Jednostavno su takvi.
Story: Predstavu ‘Brat bratu’ režira mlada, hvaljena redateljica Lea Anastazija Fleger. Je li vam to prva suradnja s njom?
S Leom radim prvi put. Svaka nova predstava novi je početak bez obzira na prijašnje poznanstvo. Volim raditi s mladima. Cijela je autorska ekipa mlada i ženska, što je jako lijepo. U svakom radu, naravno, ima i uspona i padova, ali važni su iskrenost i rezultat.
Story: Vaša su najvjernija publika na premijerama supruga Jana i sin Krsto. Jesu li oni i najveći kritičari?
Oni su uistinu moji najveći kritičari. Sjajne su mi dječja iskrenost, neposrednost i znatiželja, ali i pozitivan stav. Krstina me pitanja ponekad iznenade koliko su logična, pametna... Bio je na puno proba za ovu predstavu dok je trajao štrajk u školama. Upamtio je cijeli tekst, čak i prije mene. On je zapravo dio predstave, šalili smo se da bismo mu trebali nadopisati ulogu. Jedva čekam premijeru da nas dvojica ukrstimo mišljenja. Sa suprugom je svaki razgovor vrlo važan jer mi koji smo stalno u predstavi često zanemarimo neke stvari. Ona predstavu vidi iz druge perspektive i iskreno. Da ne spominjem naše međusobne psihoterapije...