Gotovo pa nemoguće bilo je posljednjih dana doći do Filipa Zubčića, koji u ovoj skijaškoj sezoni ruši vlastite rekorde. No između napornih treninga i utrka, ovaj Zagrepčanin pronašao je malo slobodnog vremena za Story.
- Hej, u Zagrebu sam iduća dva dana pa možemo odraditi intervju - rekao mi je Filip prošloga tjedna, nakon pet pokušaja dogovaranja termina razgovora. - Draža mi je priroda, ne volim baš kafiće pa bih volio da intervju i fotkanje odradimo negdje vani. Možemo na Zrinjevcu - predložio mi je, a ja sam se složila. No vrijeme nas toga dana nije poslužilo pa su nas snažan vjetar i gusta kiša primorali da se smjestimo u jedan od kafića u centru Zagreba. Da je sportska disciplina učinila svoje, shvatila sam odmah na početku, kada je na dogovor stigao točno u minutu. Do kraja sezone još je više od mjesec i pol dana, a ovaj 180 centimetara visok zaljubljenik u sport motiviran je za svaku novu utrku koja je pred njim.
- Ostala su mi još četiri veleslaloma, četiri slaloma i jedna kombinacija koje trebam odraditi tako da je sezona u punom jeku. Imam još mnogo posla, a u Zagreb sam stigao samo na nekoliko dana. No to ne znači odmor, mora se trenirati - govori Filip uz široki osmijeh, ne skrivajući sreću i zadovoljstvo zbog aktualne sezone koja mu je najuspješnija u karijeri. - Rezultati su odlični, vjerovao sam u sebe te sam na kraju i dokazao što mogu. Postigao sam najbolji rezultat karijere u utrci za Svjetski kup u švicarskom Adelbodenu i završio na drugome mjestu. Kada sam stao na postolje, shvatio sam da je to najljepši osjećaj na svijetu. Maštao sam o njemu još kao dijete i sretan sam što sam to ostvario. Ali neću tu stati, naravno da je sada cilj prvo mjesto - ističe Filip koji je 27. siječnja obilježio 27. rođendan.
No vremena za pravu proslavu nije bilo. - Istok Rodeš i ja slavimo rođendan na isti dan. Kako je to baš u tijeku skijaške sezone, nemamo priliku za lude proslave. Počastimo se nakon večere tortom, a potom u krevet jer znamo da nas idući dan čekaju novi izazovi. I kada sam osvojio drugo mjesto, nije bilo vremena za slavlje. Ne smije te to ponijeti, moraš ostati koncentriran - govori Filip, koji je na skije prvi put stao sa samo tri godine. - Kada sam imao šest godina, učiteljica nas je u školi pitala što želimo biti kada odrastemo, a ja sam rekao da želim biti skijaš. Nije me tada shvaćala ozbiljno pa je ponovila pitanje i rekla: “Ali čime se želiš zapravo baviti, što želiš jednoga dana raditi?” Odgovorio sam joj isto: “Želim skijati.” Već sam tada znao da je to jedino što u životu želim raditi. Često me pitaju što bih bio da nisam skijaš. Iskreno, nemam pojma, ali teško da bih mogao sjediti za knjigom i učiti - smije se ovaj mladi sportaš.
Kada sam imao šest godina, učiteljica nas je u školi pitala što želimo biti kada odrastemo, a ja sam rekao da želim biti skijaš
- Svakom vrhunskom sportašu put je težak. Tko kaže da je drukčije, laže. Moj prijatelj Borna Vrdoljak i ja počeli smo jako rano putovati na razne pripreme s trenerima i ostalim natjecateljima. Nećete vjerovati, ali on je tada još išao u vrtić, a ja sam bio prvi razred osnovne škole. Možete li vjerovati da su nas roditelji s toliko godina pustili same nekoliko dana? Mora da su nam iznimno vjerovali ili su bili malo ludi. Šalu na stranu, to me naučilo da vrlo brzo počnem brinuti sam o sebi i da se izgradim kao osoba. Iako to ne znači da u djetinjstvu nisam bio vragolast, volio sam raditi gluposti - objašnjava Filip. No naporni treninzi i česta putovanja ne padaju mu teško.
Iako bi netko pomislio da jedva čeka doći u Zagreb i odmoriti se, Filip kaže kako ga ne drži mjesto. - Ma, ne mogu biti doma. Kada imam dva slobodna tjedna u Zagrebu, odem na more ili smislim nešto drugo. Ipak, Zagreb mi je najdraži grad. Izlasci mi ne nedostaju, nikada me i nisu privlačili. No izvan sezone volim se družiti s prijateljima i otići van. No, samo da je sve umjereno - ističe. Uz takav raspored lako se dalo naslutiti da u njegovu životu trenutačno nema slobodnog vremena za djevojku, što je i potvrdio. - Trenutačno sam slobodan, a slobodno vrijeme trošim na sebe. Jednom sam rekao da više volim plavuše, ali to ne znači da ne zamjećujem ostale djevojke. Javljaju mi se na društvenim mrežama, a tu i tamo odgovorim. Fotografirao sam se bez majice za Men’s Health pa im se možda to svidjelo - sramežljivo se smješka ne skrivajući kakve ga djevojke privlače, a kakve odbijaju.
- Volim vesele djevojke. Ona ne mora voljeti skijanje ili biti sportski tip, ali moramo kliknuti. Želim djevojku kojoj će biti jasan moj način života, a ne da me opterećuje izjavama kako me nikada nema kod kuće. Ne volim ljubomoru i posesivnost. Trenutačno su mi samo gluposti na pameti, već imam isplanirano kamo ću i kako nakon sezone pa se ozbiljna veza sada ne uklapa u moj lifestyle. Ali lako je to sada reći, znamo da takve stvari dođu nenadano i da im se ne možeš oduprijeti. Ljubav ne pita, ona pogodi - kaže Filip koji ipak priznaje da bi volio pronaći djevojku sličnu sebi.
Želim djevojku kojoj će biti jasan moj način života, a ne da me opterećuje izjavama kako me nikada nema kod kuće
- Bio sam u jednoj ozbiljnijoj vezi, a sve je ostalo bilo, kako ja kažem ‘zeka peka’ - iskren je Filip. Baš kao što su sportski rezultati došli u pravo vrijeme, Zubčić vjeruje da će se tako dogoditi i na ljubavnom polju, a dotad želi uživati u životu kojim korača pun optimizma. - Ne želim nikada odrasti. Uvijek ću biti klinac u duši. Uživam u životu i sretan sam sa svime što imam. Uživam u svakoj utrci i naučio sam da loše rezultate ne primam više toliko k srcu. Treba se igrati, jer što je život negoli svojevrsna igra? Želim stati na stazu, tih nekoliko sekundi uživati i raditi ono što najviše volim. Samo neka ne bude ozljeda - zaključio je.