Hrvatska influencerica s australskom adresom, Petra Konyit sa suprugom Josipom živi skoro dvije godine u Australiji. Nedavno je, tijekom strašnih požara koji su harali tom zemljom, putem videa kojeg je objavila na društvenim mrežama uspjela aktivirati određen broj Hrvata da pomognu toj zemlji donacijama, čime je demonstrirala pozitivnu moć koju društvene mreže imaju. Sada kada su se požari malo stišali, Petra je odlučila da je vrijeme da si ispuni san o kojem je dugo sanjala. Stane na surf dasku i naučiti 'jahati' moćne valove Tihog oceana. Zato je krenula na tečaj, a svježe dojmove nakon prvog susreta sa iskustvom surfanja, o kojem je, kaže, već postala ovisna, podijelila je samo za Story.hr.
Kako je prošao prvi sat surfanja, je li ti bilo teško?
Zaradila sam i modricu i upalu mišića! Jutro nakon prvog sata se nisam mogla dići iz kreveta
Prvi sat surfanja je definitivno bio težak. Kada bih rekla da nije, lagala bih, ali toliko dugo sam to željela da su mi dva sata proletjela kao dvije minute i toliko sam bila uzbudena da jedva čekam izaći na ocean. Iskustvo je predivno, pogotovo što kod nas u Hrvatskoj ne postoji surfanje pa mi se to cijeli život činilo jako daleko i nedostupno, i zapravo nisam ni slutila da ću jednog dana stvarno stati na dasku i surfati.
Jesi li se bojala ili i u jednom trenutku htjela odustati?
Nisam se bojala niti u jednom trenu pomislila da ću odustati - baš suprotno, nisam htjela da sat završi. Postoji toliko detalja na koje se moraš skoncentrirati da nemaš ni vremena za odustajanje.
Je li te bilo strah morskih pasa?
Na mjestu gdje ja odlazim na sate nema morskih pasa pošto smo u velikom bazenu gdje su umjetni valovi. Za sada sam sigurna, a kasnije ćemo vidjeti hoću li se bojati ili ne. Ocean je totalno druga priča i uvijek je nepredvidiv.
Surfanje je definitivno ovisnost!
Jesi li zaradila koju modricu/upalu mišića?
Zaradila sam i modricu i upalu mišića! Jutro nakon prvog sata se nisam mogla dići iz kreveta. Ali proći će i to, taman do sljedećeg sata pa onda sve ponovno.
Jesi li se uspjela održati na dasci? Kakav je bio prvi osjećaj?
Iznenadila sam čak i samu sebe! Iz prve sam uspjela stati na dasku i to mi čak nije bio problem iako se većina mučila baš s tim. Meni osobno je teško procijeniti kada ce val doći kako bih ga ulovila. S tim ću se morati poigrati i raditi na tome.
Pretpostavljam da za surfanje treba biti u top formi. Kako ju ti održavaš? Paziš li na prehranu?
Za surfanje treba imati dobro razvijenu ravnotežu te imati jak trbušni zid, s obzirom da je središte ravnoteže baš u dijelu trbuha. Svakako je lakše ako si laganiji i dosta fit. Ja osobno pazim na prehranu, ali nisam jako stroga kao što sam nekada bila. Treba uživati u zivotu i nagraditi se - sve je u balansu!
Surfanje se smatra sportom koji izaziva ovisnost. Misliš li da ćeš nastaviti sa surfanjem, pa makar i ovako u slobodno vrijeme?
Surfanje je definitivno ovisnost! Ja sam otišla tek na prvi sat i već razmišljam o drugom, trećem, četvrtom… Već se zamišljam na oceanu kako lovim najveće valove tako da se sigurno vidim jednog dana s daskom u ruci. Samo neka je zdravlja i sve će doći na svoje.
Rekla si da ti je to bila dugogodišnja želja. Imaš li još neke koje nisi ostvarila?
Imam mnogo želja koje još nisam ostvarila i koje znam da će doći na red. Osoba sam koja nema mira, koja stalno mora nešto isprobavati, tako da mi je lista želja poveća.