Kralj narodne muzike, Šaban Šulić, prije nešto više od godinu dana tragično je stradao u teškoj prometnoj nesreći nakon nastupa u Njemačkoj. Iako je vrijeme prošlo, medijski napisi o smrti omiljenog pjevača još se ne smiruju, a njegova obitelj još uvijek žali za njim. Iako se od tragične smrti supruga nastoji držati što dalje od znatiželjnih obožavatelja, ali i medija, Šabanova udovica, 62-godišnja Gordana Šaulić, odlučila je izaći 'iz sjene' te je u svome prvom intervjuu nakon tragedije za magazin Hello, između ostaloga, otkrila i kako je izgledao posljednji susret nje i stradalog supruga.
'Ustala sam prije njega, probudila ga, on je sišao u dnevnu sobu, doručkovao, pio kavu i čitao novine. To su bili njegovi rituali. Ja sam za to vrijeme provjerila je li sve spakirao, pripremila mu odjeću koju je tog dana trebao odjenuti, podsjetila sam ga da ponese lijekove i cigarete.
Posljednja slika koju imam je ona kako stavlja kapu i izlazi na dvorište
Sjedili smo i razgovarali o budućim planovima. Sve je bilo kao puno puta prije. Poljubili smo se, ispratila sam ga. Posljednja slika koju imam je ona kako stavlja kapu i izlazi na dvorište', otkrila je Gordana, koja je progovorila i o tome kako joj prolaze dani bez voljenog supruga te u čemu pronalazi utjehu i snagu.
'Utjehu nisam pronašla, i kako dani odmiču sve sam sigurnija da nikada i neću... Ogromna je praznina ostala njegovim preranim odlaskom da bi je išta moglo ispuniti. Više od četiri desetljeća čitav se moj svijet vrtio oko Šabana. Mi smo bili partneri u svemu, od braka, odgoja djece i brige o njima, sve do posla, koncerata i pjesama. Ne znam kako bih to opisala, taj šok, osjećaj praznine, tuge i nemoći.
Više od četiri desetljeća čitav se moj svijet vrtio oko Šabana
Kao da vam netko u sekundi uzme sav kisik i ostavi vas da pokušate živjeti bez njega. Zaista imam osjećaj da sam ponovo morala učiti disati, hodati, govoriti... U tim trenucima jednostavno morate postaviti obrambeni mehanizam kako biste sve podnijeli i preživjeli, i ja sam odabrala vjerovati da on nije otišao. Za mene je on na putu s kojeg će se jednog dana vratiti. Upravo mi je to, uz svu podršku koju imam od obitelji i prijatelja, davalo i daje snagu da svakog novog dana ustajem i idem dalje, čekajući trenutak kada ćemo se opet sresti', zaključuje Gordana.