Bosanskohercegovački umjetnik, 36-godišnji Božo Vrećo, jedan je od onih čija se glazba sluša u svakom kutku svijeta, pa ga je čak i slavni New York Times opisao kao 'umjetnika anđeoskog glasa, koji liječi duše i otvara srca'. Uskoro će svoje melodije sevdaha zapjevati u dalekoj Australiji, a za Story.hr Božo je otkrio je li ga zbog koronavirusa strah putovati na drugi kraj svijeta, ima li još uvijek tremu prije izlaska na stage, ali i zašto ne priča puno za vrijeme turneja.
Kada krećete u turneju po Australiji? Koliko ostajete, koliko ćete koncerata i gdje održati?
Na turneju krećemo 6. travnja i nastupat ćemo u četiri sjajna teatra i četiri osebujna grada - Melbourneu, Sydneyju, Brisbaneu i Perthu. Tamo ćemo ostati dva tjedna. To je sjajno iskustvo, prošle sam godine rasprodao ulaznice za koncerte na festivalima u Castlemaineu i na festivalu Ten Days na Tasmaniji u prestižnom Muzeju suvremene umjetnosti MONA.
Glazba koju stvaram je 'world music', a ne samo i izričito nešto što se veže za Balkan
Jesu li u publici ljudi s naših prostora koji tamo žive ili Vas slušaju i Australci?
U publici su uglavnom Australci. Naime, glazba koju stvaram je 'world music', a ne samo i izričito nešto što se veže za Balkan. Uvijek mi je drago vidjeti ljude koji razumiju i osjećaju glazbu, kao i emociju i energiju koju ona donosi. Volim kada se ljudi prepuste tom valu ljubavi kojeg im dajem i uživaju u svakom segmentu.
Jeste li razmišljali o otkazivanju turneje zbog koronavirusa?
Ne, nisam razmišljao tako puno o tome. Moji su prijatelji, primjerice, prije nekoliko dana otputovali u Italiju. Sve poprilično normalno funkcionira. Mislim da priča pomalo jenjava te smatram da je medijski 'isforsana'...
Planirate li otići i u turistički obilazak gradova u kojim ćete nastupiti?
Ukoliko budem mogao, svakako bih to volio. Želio bih fotografirati, ali i pisati pjesme. Inspiracije nikad ne manjka.
U koliko ste zemalja/gradova do sad nastupali? Koji Vam je koncert najviše urezan u sjećanje i zašto?
Ne vodim točnu statistiku, ali to je popriličan broj zemalja i koncerata. U većinu njih vraćam se svake godine i svi ti koncerti, mogao bih reći, postali su dio tradicije.
Svugdje gdje ima ljubavi za mene, meni je lijepo
Ne želim izdvajati samo jedan od njih, svugdje gdje ima ljubavi za mene, meni je lijepo. Obožavam se susreti s publikom koja se toliko emotivno preda i otvori da bude i suza. Svaki koncert postane katarzičan i svakako drugačiji i poseban.
Imate li kakvu anegdotu s neke neobične lokacije?
Imam ih zaista puno. Primjerice, prošle je godine u Castlemaineu klokan preskočio naš automobil, također prošle godine za moj rođendan prije samog izlaska na scenu došle su četiri torte od mojih obožavatelja i jedva smo odlučili koju ćemo od njih iznijeti na pozornicu sa svjećicama.
Bilo je i prosidbi, backstageva zatrpanih ružama i bombonijerama
Bilo je i prosidbi, backstageva zatrpanih ružama i bombonijerama, susreta koje nikad neću zaboraviti i riječi ljudi koji su mi poklanjali životne mantre koje sam upamtio i primijenio u vlastitim razmišljanjima. Svaki grad i koncert sa sobom nosi anegdotu, to ne stane na jednu stranicu...
Imate li još uvijek tremu prije koncerata?
Ne, nemam, ali jedva čekam izletjeti na scenu jer tada počinje čarolija za mene, moje glazbenike i publiku. Potpuno se prepustimo i svaki je koncert 'priča za sebe'. Ima tu puno improvizacije, ali i tuge, ljubavi, strasti... Svaki put ostanem zatečen koliko me ljudi vole i koliko duboko osjećaju ljubav koju im predam.
Jeste li ikada doživjeli kakvu nezgodu na koncertu?
Ne nisam, hvala Bogu, svemiru i mojoj spretnosti i okretnosti, s obzirom na moje štikle od 14 centimetara u kojima plešem i vrtim se u krug. Discipliniran sam po pitanju glasa i čuvam ga. Ne pijem ništa hladno, gazirano i alkoholno, ne pušim te ne pričam puno na turnejama.
Gdje do sada niste nastupali, a voljeli biste?
Volio bih da se dogodi Azija, tu još nisam nastupao, mislim da bi moji koncerti u Kini bili sjajni i odlično primljeni.