Bivša novinarka i urednica, koja je do početka siječnja bila savjetnica bivše predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović, Mirjana Hrga, na društvenim se mrežama često oglašava i iznosi svoje mišljenje i stavove o aktualnim situacijama, pa tako nije zaobišla ni onu o - koronavirusu.
'Ako dobijem ovaj glupi virus, nemojte mi reći da je to zato što sam se non stop opirala! Ne opirem se, samo pokušavam ostati čovjek u ovoj super disciplini i super ludilu', započela je objavu Mirjana.
Ako dobijem ovaj glupi virus, nemojte mi reći da je to zato što sam se non stop opirala
'Apsolutno poštujem sva pravila. Ne rukujem se, ne približavam se manje od metra, i da hoću nemam gdje otići jer ništa ne radi. Nitko se ni ne druži. I naš obiteljski restoran je zatvoren zbog sigurnosti gostiju, radnika, pravila... Ali iz nekog inata ne želimo stati. Sad ljudi dolaze do ograde, isporučujemo im naručenu hranu, osmijeh, dva i koja šuplja dođu kao melem', otkrila je.
'Vjerojatno se nećemo proslaviti, ali osjećaj je odličan da si djelomično izbjegao samoeutanaziju. Koristan si. Ljudi moraju jesti. I raditi. Moraju se i sretati. I kretati.
Ljudi su čekali da kupe svoje lupocete, traže maske i sve što već treba, a ja sam bila silno sretna što taj mali gradić u svojoj apoteci ima jedan od mojih parfema. Trajalo je dok sam izabrala koji mi točno trenutačno podiže raspoloženje
I bistriti um. Inače, što će od nas ostati kad jednom to sve završi. Jučer sam prvi put pokleknula u strahu od neizvjesnosti i napravila 'lagani zastoj u apoteci'. Ljudi su čekali da kupe svoje lupocete, traže maske i sve što već treba, a ja sam bila silno sretna što taj mali gradić u svojoj apoteci ima jedan od mojih parfema. Trajalo je dok sam izabrala koji mi točno trenutačno podiže raspoloženje', napisala je bivša novinarka pa nastavila: 'Onda sam otišla u DM. Ljudi kupuju wc papir i slično, a ja boju za kosu i sredstvo za odmašćivanje cijevi! Jutros sam otišla do štanda po svježe limune. Taman stigli. Miriše. Ne znaju za glupu koronu... Nismo se srdačno pozdravili, ali eto, bili smo na tren u staroj rutini. Dojam je kvario pogled na praznu rivu, dvojicu zabrinutih mesara na vratima i to je to. Život je iznad svega, ali ovo fakat ni na što ne sliči. I to bih podnijela, ali čini mi se kao da se netko zeza'.
'Sve radim po pravilima. Koža mi se na rukama već ogulila, ali čim u Lidlu zalupim nogom vrata WC-a, nakon guranja kolica po marketu, primim ključ, pa kvaku, pa volan, pa mobitel... Kako da znaš gdje se skrio taj sićušni gad? Tko je zdrav a tko zaražen? Mogu li uopće gajiti nadu da sam u skupini sretnika? Na osnovu čega? Zato što pazim na metar, ruke i što zaboravljam na običaje koji život čini životom?
Sve se sada pomaklo. Gledamo u Državu kao u Boga. Propisuju, otpisuju, spašavaju...i neka, svaka im čast na naporu. Ali što kada se jednog dana probudimo iz ove noćne more?
Njive će biti neuzorane, janjići nas neće uveseliti za Uskrs
Njive će biti neuzorane, janjići nas neće uveseliti za Uskrs... Kako ćemo ga uopće i proslaviti? Roba u restoranima propada, ljudi odlaze na burzu, sve propada jer mi čuvamo živu glavu. Ako tako mora biti neka bude, ali sto će onda biti?', zaključila je na kraju Mirjana Hrga.