Potres, koronavirus, neizvjesnost - riječi su koje vežemo za mjesec koji je još malo iza nas. Oni koji rođendan slave u ovom mjesecu, nažalost, ne mogu ga proslaviti. Među njima je i Marko Lončar, naš najpoznatiji fitness trener koji, kako nam otkriva, svoj rođendan proveo je pozitivno - uzevši si vrijeme za samopromišljanje. Osim toga, otkrio je i kako ga je njegovo djetinjstvo 'obilježilo' i pripremilo na puno gore scenarije od ovog kojeg trenutno proživljava.
Kako ste proslavili 33. rođendan dok traje izolacija? Obitelj, prijatelji... jeste li vidjeli nekoga ili su vam čestitali preko telefona, društvenih mreža?
Zadnjih par godina svoj rođendan, kao i sve bitne datume u svom životu, dočekam sam na Kamenitim vratima, mojem najdražem mjestu u gradu. Zapalio sam 33 svjećice te zaželio svima da budu zdravi i sretni te da cijene male trenutke koji nam čine život ljepšim, a kojih rijetko nismo ni svjesni ili na njih ne obraćamo pažnju.
Kako se osjećate što uopće morate slaviti rođendan u ovakvim uvjetima?
Iskreno, budući da trenutno nemam neku blisku osobu s kojom bih podijelio takve intimne i vesele trenutke u životu, odgovara mi izolacija da mogu sabrati misli i zadati si neke nove ciljeve u životu. Tako da ove dane i tjedne, ne samo današnji dan, koristim za introspekciju, ali i planiranje novih projekata i postavljanje ciljeva.
Što ste sami sebi poželjeli za rođendan?
Nikad svoju želju ne potrošim na sebe. Smatram da svi previše mislimo samo na sebe i da bi nam cilj trebao biti okrenuti se malo drugima, sebi dragim ljudima ili onima potrebitima. Zaželio sam da je što više ljudi na ovom svijetu zdravo, sretnije nego dosad, da cijene i poštuju trenutke i sitnice te da iz dana u dan budu bolja verzija sebe.
Hoćete li naknadno napraviti feštu kad prođe ludilo oko pandemije?
Tko god me pozna, zna da gdje god dođem bude fešta nevezano za neki poseban dan ili datum, tako da neću naknadno ništa raditi isključivo povodom rođendana.
Kako ste vi i vaši bližnji prošli nakon potresa? Jeste imali kakva oštećenja na stanu?
Živim sam i s obitelji nemam neke posebne odnose ili izraženu bliskost. Budući da živim na 15. katu zgrade, možete samo zamisliti kako je izgledalo kad je počelo tresti. No, nevažno je je li meninapukla žbuka na zidu. Materijalne stvari dođu i prođu, kupe se, zalijepe i poprave, puno je važnije da nije puno ljudi stradalo te da smo tu jedni za druge u ovakvim trenutcima. Važno je da smo solidarni za one koji su ostali bez svega i kojima se u trenu život okrenuo naglavačke i ostali su bez krova nad glavom.
Kako provodite vrijeme u izolaciji? Čime se zabavljate? Hvataju li vas kakve tužne misli?
Radim gotovo jednako kao prije. Istina, način rada se promijenio, ali moja suradnja s klijentima je i dalje svakodnevna. Posložio sam treninge putem video poziva s klijentima i svakodnevno s njima tako komuniciram, vodim im treninge i usmjeravam u radu... U slobodno vrijeme puno čitam te gledam dokumentarce jer inače nemam baš previše slobodnog vremena pa sad pokušavam nadoknaditi. Osim toga, u ova dva tjedna sam imao gostovanje HRT-a, Podcast Inkubatora, napisao članak za Mens Health, Večernji list ... tako da jedva čekam vikend da malo odspavam i odmorim se od radnog tjedna.
Što se tiče vašeg posla, koliko vam se sad promijenila rutina? Održavate li ipak kontakt s klijentima? Koliko će vas ovo sve financijski pogoditi?
Svakog će pogoditi, no reagirao sam na vrijeme te dogovorio suradnju putem video poziva ili programa treninga i prehrane koji ljudi sami kontroliraju. Odustajanje nije opcija. Odrastao sam bez ičega i ponekad sam krao hranu kako bih preživio i ne bih bio gladan, kod kuće nismo struje imali po 6 mjeseci tako da se trenutno nalazim u puno boljoj situaciji od one u kojoj sam odrastao. Jasno mi je da će mnogima biti teško, ali vjerujem da zajedničkim snagama možemo pomoći onima koji su najugroženiji. Ovo je vrijeme u kojem moramo iskazati zajedništvo, solidarnost i suosjećanje te pomoći svima kojima je to potrebno.