Voditelj na CMC televiziji, Dalibor Petko, zasigurno je jedno od najozarenijih lica domaće televizije. Uvijek vedar i nasmijan i s kojom pošalicom u rukavu, razgovarao je za Story.hr i otkrio kako je ovoj situaciji u kojoj se nalazi cijeli svijet odlučio pristupiti racionalno. Iako mu, priznaje, nedostaje nedjeljni ručak kod roditelja. Osim obiteljskog života, morao je prilagoditi i poslovni te je njegova emisija 'Dalibor Petko show' postala prva emisija na ovim prostorima koja nastaje iz kuće.
Kako vam pada odvojenost od roditelja? Kako ste se osjećali u nedjelju kada ste prekinuli tradiciju zajedničkog ručka?
Mi smo u ovoj nastaloj situaciji razumski postupili. Istina je da nam se život generalno poremetio i to vrijedi i za druge dane u tjednu, ne samo nedjelju. Mislim da je mami najteže palo jer ja nekada dolazim i češće doma. Ipak, ako me nema, uvijek znamo da je ta nedjelja dan za nas. Međutim, svejedno smo povezani. Čujemo se svaki dan. Onda joj znam reći da sam izašao vani pa dobijem odgovor: 'Nemoj ići van!'.
Tko koga onda upozorava?
Svi mi nekako u obitelji nismo preveliki paničari, ali dakako, pazimo na sebe. Ja polazim od razmišljanja: 'Što se dogodi, dogodi se'. Bez daljnjega, naravno, poštujemo sve mjere koje je odredio Stožer, ali ne živim ni sad hermetički zatvoren. Moji roditelji imaju sedamdeset godina i svjesni smo rizika koje to nosi. Tata ima i visoki tlak i ponekih zdravstvenih teškoća. Zapravo, osjećamo jednak strah kao i od nekih drugih bolesti. Moji roditelji idu i sami u trgovinu, ali na selu su, tamo je to drugačije. Imaju i tu sreću što imaju većinom svoju hranu doma - uzgajaju piliće, imaju jaja, vrt i povrće.
Vidjeli smo da je i majka nabavila novi mobitel. Uspijete li se čuti možda viedopozivom? Kako to izgleda?
To što je moja mama uspjela nabaviti mobitel, mislim da je vrhunac tehnologije za nju - i tu je isključivo opcija poziv. Moji roditelji se uopće ne koriste internetom. Mobitel na preklop nije nabavila zato što je najjeftiniji nego najjednostavniji. Nekada znam reći da je posljednja tehnologija koju su prihvatili bila daljinski upravljač. Neki iPhone ili nešto slično ne dolazi u obzir. Ipak, uz odstojanje od tehnologije je jako popularna na Instagramu. Pokušao sam joj i otvoriti račun na toj društvenoj mreži. Rekao sam joj 'bit ćeš influencerica'. Nije to prihvatila. Ipak, prepoznaju je ljudi s Instagrama i Facebooka. Kada ide na druženje umirovljenika je jako popularna.
Što ste naslijedili od oca, a što od majke? Dobivam dojam da ste smisao za humor dobili od mame...
Baš naprotiv. Tata je duhovitiji i 'baca' šale stalno. Mama je, s druge strane, 'showmen'. Veseljak je po prirodi, 'čaga', ide na druženja i slično. Što se tiče fizičkog dijela, ja više nalikujem mami.
Kako vi provodite izolaciju? Vidimo da ste se okušali i u novim hobijima - kao što su TikTok videi...
Radim na svom showu, ali od doma. To je zapravo prva emisija na ovim prostorima koja se u potpunosti emitira od doma. Rasvjetu i šminku sređujem sam, a zatim mi se javljaju zvijezde. To mi zapravo oduzima i najviše vremena. Generalno gledajući, rijetko izlazim iz kuće - otprilike svakih pet dana, ali i to je samo do dućana u kvartu. Na svu sreću, ne čekam po tri sata kao neki da bih obavio nabavku. Ostatak vremena iskoristio sam da nadoknadim televizijski program - gledam serije i filmove. Odem tu i tamo prošetati. Razbistrim glavu jer se ne želim potpuno predati strahu i panici. Svjestan sam da koronavirus može imati smrtne posljedice, ali isto tako, i najobičnija vožnja automobilom je rizik. Opet kaže, nisam jedan od onih 'glupana' koji se izlažu riziku tulumima i izlascima.
Što mislite, kako bi vam izolacija izgledala da ne postoji internet?
Isuse, ne mogu si to niti pomisliti niti izgovoriti. Zapravo, kad bolje razmislim tako je za mene bilo za vrijeme černobilske katastrofe. Ja sam bio jako mali i sjećam se da nam je mama rekla kako ne smijemo van. Tada smo i sestra i ja bili doma. Bez obzira na internet, mislim da se treba ugledati na one koji ovo vrijeme koriste pozitivno - poput, recimo, Ide Prester. Znam da mnoge obitelji sada vrijeme koriste za kvalitetno druženje. Mislim da je idealno vrijeme da se bavimo jedni drugima. Internet za mene koliko pomaže, toliko i odmaže. Jer kad odem na društvene mreže, tamo su svi u panici. Najveći problem je sijanje dezinformacija i panike, ali i pozivanje na linč onih koji 'krše pravila'. Ako netko izađe van, onda su 'budale, ubojice' i slično. Primjerice, situacija s Jarunom. Ljudi koji tamo žive nemaju kamo drugdje otići prošetati. Koliko sam vidio držali su se razmaka, ali opet bilo je onih koji su ih prozivali. Da zaključim, da nemamo Interneta, naviknuo bih se. Čovjek se na sve navikne.
Odakle dolazi tako racionalno razmišljanje?
Mislim da je to zbog moje profesije. Kada vodiš program uživo, spreman si na sve. Da nešto pada kraj tebe, moraš ostati pribran. Tako je bilo i sa potresom. U prvom naletu mislio sam da je to to - kataklizma! Očekivao sam Willa Smitha da izleti od negdje i da nas spasi. Alarmi su se upalili. Međutim, u sljedećem trenutku sam se pribrao. Zvala me Minea da bježim van, no nisam. Ostao sam smiren. Mislim da je to zbog mog posla.
Kako stvari stoje, ovako bi trebali funkcionirati do lipnja. Što kažete na to?
Mislim, pretpostavljao sam da sigurno neće karantena trajati dva tjedna. Mislim da se zbog sprečavanja kolektivne depresije i anksioznosti nije trebalo reći da će ovo potrajati do lipnja, nego obznanjivati javnosti mjesec po mjesec. Straši me to što se svaki dan povećava broj zaraženih bez obzira na izolaciju. No, najviše me straši to što je gospodarstvo stradalo. Ljudi neće moći tako živjeti. Imam prijatelje koji zaposlenike plaćaju iz ušteđevine. I u pogledu posla, grad Zagreb je, recimo, povukao sva sponzorstva, a neki su računali na to. Ja sam isto slobodnjak i situacija ne nesigurna. Kad razmišljamo dugoročno, mislim da je to veći problem od zaraze.