Srećom, imam velik balkon pun cvijeća kojemu sam se posvetila od prvog dana kada smo Marat i ja došli živjeti s Boranom. Imamo i vrt oko kuće koji je nekada davno uređivala moja svekrva - počinje nam svoju ‘zelenu’ priču Ana Gruica Uglešić, kazališna, filmska i televizijska glumica koja je svoju životnu oazu pronašla u vrtlarenju. Ispričala nam je kako se rodila njezina ljubav prema vrtlarenju.
- Potječem iz težačke obitelji kojoj motika i naporan rad nikada nisu bili strani. Još kao curica gledala sam baku i djeda kako kopaju, a poslije i oca. Danas se i moja mama bavi vrtlarstvom koje je iz hobija prešlo u malo opasnije sfere. Ni mi djeca nismo bili pošteđeni sezonskih poslova, od sadnje ili vađenja krumpira do branja grožđa. Zemlja i briga o njoj dio su nas i našeg obiteljskog nasljeđa. Nas tri sestre u miraz ne nosimo vaze nego kvadrate zemlje - objašnjava Splićanka, čija se obiteljska ljubav prema zemlji i prirodi prenosi generacijama.
- Moji su roditelji domari planinarskog doma na Mosoru već 30 godina. Cijelo sam djetinjstvo provela u Sitnom Gornjem okružena životinjama i biljkama. Osim toga, moja majka Silvana strastvena je i predana u svemu što radi pa je okućnica oko naše vikendice u Sitnom uvijek besprijekorno uređena. Ona je moja cvjetna guruica - uz smijeh objašnjava glumica. Kako kaže, prošlog je proljeća došao njezin ‘odred’ iz Sitnog. Tako Ana zove svoju majku i oca koji su joj pomogli urediti vrt u obiteljskoj kući u centru Splitu, gdje živi sa suprugom, uglednim splitskim psihijatrom Boranom Uglešićem. Vrijedne ruke sve su oplijevile, prekopale vrt, ogradile ga ciglama te posadile prve biljke. - Zasad sam posadila samo dvije vrste živice i biljke koje mogu biti u hladu. Mislim da će sljedećih mjeseci biti prostora za kreativnost i inovativnost u vrtu. Vremena ću definitivno imati - ističe glumica koju mnogi, s obzirom na njezin atraktivan izgled i profesiju, teško mogu povezati s uzgojem biljaka i uređenjem vrta. Naravno, svi koji je poznaju, kao i njezine roditelje, ne čude se. S obzirom na sve što nas je snašlo posljednjih mjeseci, Ana razmišlja vrlo praktično: - Moj će glumački posao, čini se, jako dugo biti na čekanju pa je bolje da brusim neke druge vještine. Zlu ne trebalo.
Otkrila nam je i što joj vrtlarenje donosi. - U ovim turobnim danima vrt mi donosi vrijeme za razmišljanje i prijeko potreban mir. To je moja terapija da ne poludim od brige. Danima smo u izolaciji pa pokušavam stalno naći nešto pozitivno i motivirajuće u svakodnevici. Imamo sreću, za razliku od mnogih, što taj vrt možemo iskoristiti za igru i zabavu u ovim teškim vremena i barem na trenutak zaboraviti sve što nas okružuje. Zapravo, da se pita mog sina, ovo su mu najljepši dani u životu. Vjerujem djeci i zato bismo se trebali zapitati o mnogo toga - kaže glumica. U obitelji je uređivanje vrta isključivo njezina ljubav, katkad joj samo otac dođe pomoći počupati korov. Cvijeće na balkonu najveća joj je strast, ali fotograf ga nije imao priliku izbliza snimiti jer, kako kaže, drži se svih propisa i distance zbog koronavirusa. Otkriva nam da je njezin suprug podržava u svemu, pa tako i u vrtlarenju, jer mu je važno da je sretna i da vlada mir. - Kako i neće, kad živi u botaničkom vrtu - smije se Ana.
Pitali smo je pridruži li joj se u toj avanturi i sinčić Marat, kojega je dobila u prijašnjoj vezi sa spisateljem Hrvojem Šalkovićem.
- Obožava sa mnom saditi i zalijevati, provoditi vrijeme i na balkonu i u vrtu. Pravi mamin sin - ističe. Ako nije u vrtu, kako kaže, boravi na Marjanu i Mosoru. Kad god ima priliku, obilazi parkove i planine, a omiljeno mjesto joj je Mosor na 900 metara nadmorske visine, gdje je i najbolji fažol sa suhim mesom. Pitali smo je i razgovara li s biljkama. - Znam da to i drugi rade. Stalno ih gledam kako reagiraju na sunce, na vodu i, da, ponekad pričam s njima. Vidim kad polude od sreće, kad se nahrane, kad im je pogođeno mjesto... Jednostavno im se promijeni nešto u stavu. Ožive - objašnjava. Ponosna je i na povrće koje uzgaja njezina obitelj.
- Moje je selo puno ekološki uzgojenog povrća koje sade moji roditelji. Kako stvari stoje, ne bih se čudila da im se i ja pridružim. Da budem iskrena, ne bih imala ništa protiv. Boran i ja sanjamo o životu na selu, o sasvim drukčijem životnom stilu koji bi značio i vlastiti uzgoj voća i povrća. To smo planirali sačuvati za penzionerske dane, ali čini se da bismo u poljoprivrednike mogli i prije nego što smo planirali - otkriva planove zgodna Dalmatinka.
Budući da je poznata po izravnom stavu i iskrenosti, nismo mogli ignorirati zdravstvenu krizu izazvanu koronavirusom.
- Poprilično sam realna i nisam ovo shvatila dramatično nego kao upozorenje, i to svima nama. Na nama je hoćemo li izići iz ovoga kao bolji ili gori ljudi. Da, ljudi umiru. Ugrožena je i moja mama jer je srčani bolesnik. U samoizolaciji je već više od 15 dana i tko zna koliko će još vremena proći dok je ne zagrlim. No znam da smo poduzeli sve kako bismo je zaštitili. Imam i nepokretnog svekra, svekrvu u godinama, kao i Hrvojeve roditelje o kojima se svi brinemo. Imam i muža liječnika kojega čekaju teški i neizvjesni dani. Svejedno sam optimistična u moru nelogičnih, teško shvatljivih događaja, međa kojima je i zagrebački potres. Nekad mi se učini kao da je sve loš san. Znam da mi je posao ugrožen, ali vodi me jedna misao - ljudi su u ratovima gubili sve. Žene su silovane, kuće spaljene, djeca ubijena pa bi opet smogli snage ići dalje, dignuti se iz pepela. Imamo sreću što je neka sila odlučila poštedjeti djecu. Samo u tom smjeru gledam. Put svjetla. I mi ćemo ovo izdržati. I mi ćemo ići dalje, nadam se kao bolji ljudi prema sebi, prema drugima i prema Zemlji. A do tada - ostanimo doma!