Glazbenik Sandi Cenov, uz čije hitove generacije već godinama odrastaju, zaljubljuju se i rastaju, plaču i smiju se, ponosan je na svoje pjesme koje žive u publici. Upravo neke od tih pjesama izveo je i na Storyjevu službenom profilu na Instagramu, gdje je održao live koncert i oduševio sve naše pratitelje. Iako je navikao na brojnu publiku te gromoglasan pljesak, ovaj 51-godišnjak otkrio nam je da je sretan što je glazba i ovaj put pronašla način da dođe do obožavatelja. Unatoč tome što je veliki društvenjak, za Story je otkrio kako mu dani u izolaciji ne padaju toliko teško zahvaljujući supruzi Ilini, sinu Mikuli i kćeri Zari.
Story: Iako ste navikli na brojnu publiku na koncertima, u petak, 27. ožujka, na Storyjevu profilu na Instagramu održali ste koncert iz svoga boravka. Kako vam se svidio taj način nastupanja?
Glazbom se i dalje bavim zbog, rekli bismo to, starinskog socijalnog kontakta. Znam da to u ovim danima zvuči itekako nostalgično, ali u mojem je slučaju zaista tako. Ništa se ne može usporediti s pravom binom i publikom kojoj vidiš sjaj u očima i čuješ kako svi uglas pjevaju refren koji si napisao iz srca. Nužno zlo je koncert preko Storyjeva Instagrama jer se drukčije trenutačno ne može i nadam se da se svi pridržavamo mjera i ostajemo doma. Jako sam uživao u toj večeri jer je puno moje publike isto tako bilo u svojim domovima i pratilo moj koncert. Poslije sam imao puno pozitivnih reakcija, što me ispunilo srećom jer sam nekome uljepšao tu večer.
Story: Osim Storyjevih pratitelja, čuli smo da su vas u boravku bodrili supruga i dječica. Održite li ponekad koncert samo za njih?
Iskreno, ne znam bih li mogao svirati i pjevati samo pred mobitelom, preko kojega je išao ovaj koncert. Iza tog mobitela bila je moja obitelj koja je svaku moju pjesmu nagradila iskrenim pljeskom. Tako sam ipak imao onu pravu satisfakciju jer je općepoznata izreka za nas glazbenike: “Najgore je kad otpjevaš pjesmu, a izostane pljesak.” Obitelj ne gnjavim svojom glazbom, ali uvijek sam tu kad me požele čuti. Najčešće su to želje za nekom novom pjesmom, kao i tek otkrivenom starom, koja je snimljena i prije rođenja moje djece.
Story: Kako ovih tjedana provodite dane?
Po prirodi sam društveni tip pa mi jako nedostaje druženje s prijateljima, sastanci u vezi s koncertima, studio i snimanje novih pjesama. Ne mogu dočekati da opet sve bude po starom pa da ostajem doma po svojoj želji, a ne zato što moram. No imam sreću što imam divnu obitelj i po cijele dane smišljamo neke kućne akcije pa dan zapravo proleti. I svi su dani poprilično isti. Čitanje knjiga, poneka pjesma, poneki film, puno priča iz mojih burnih dana koje moja djeca slušaju s guštom i ljubav moje supruge, bez koje ne znam kako bih sve prebrodio. Nadam se da neću doživjeti osudu, ali napravim i poneki gradski đir na motociklu, bez skidanja potkape i kacige i bez ikakva socijalnoga kontakta. Mislim da bi svatko u granicama odgovornosti u ovoj situaciji morao imati barem neki svoj ispušni ventil, a novi motocikl meni je upravo to.
Story: Kako vaša supruga i djeca podnose to što moraju biti u stanu gotovo cijeli dan? Pada li im teško?
Prema mojoj procjeni - ne pada. Ali za stopostotni odgovor morali biste pitati njih jer nije lako trpjeti jednog umjetnika 24 sata na dan.
Story: Volite li inače gledati serije i filmove? Jeste li ovih dana pogledali nešto što biste mogli preporučiti našim čitateljima?
Pogledali smo puno toga, ali izdvojio bih poljsku HBO-ovu seriju ‘Zaslijepljen svjetlima’, kao i rumunjsku seriju ‘Sjene’, također na HBO-u, koje su zaista na razini holivudskih megauspješnica po svim kriterijima. Supruga i ja uživali smo što i europska produkcija može biti itekako zanimljiva pa ih preporučujem svim skepticima koji žele razbiti mit o nedodirljivosti američke produkcije. Što se filmova tiče, netom prije ove karantene pogledao sam jedan od boljih filmova u svom životu, a to su ‘Gospoda’ Guya Ritchieja pa smatram da bi sjajan potez distributera tog filma za Hrvatsku bio kada bi ga u ovim teškim vremenima dao na televiziju da uljepša život širem hrvatskom puku jer u kino se, kako znamo, ne može.
Story: Može li vaša publika uskoro očekivati novu pjesmu?
Prije nego što je počela karantena, taman sam počeo raditi na jednoj pjesmi po mom guštu, beskompromisnu i emotivnu, ali ova me situacija ni najmanje ne inspirira da je završim. Teško je pjevati o ljubavi i nadati se da će to doprijeti do šire publike kada nas toliko toga muči. Osim krize zbog koronavirusa, nas u Zagrebu pogodio je i uvelike šokirao potres pa sam još pod dojmom toga, a dovršavanje pjesme ostavit ću za dane kad sve prođe.
Story: Kada ste već spomenuli inspiraciju, tko vas najviše nadahnjuje u stvaranju glazbe?
Nisam se uspio prikloniti novim trendovima gdje je glazba samo usputna kulisa pa svu svoju emociju utkam u pjesmu pa što bude… Imam sreću što moja publika to neizostavno prepozna pa slijedim svoje srce. Inspiracija je uvijek stvarni život jer kako se kaže - život piše romane, pa tako i pjesme. Važno mi je samo da se u mislima vratim u neki događaj koji se u mom životu stvarno zbio - i eto pjesme.
Story: Možete li se prisjetiti trenutka kada ste otkrili svoj glazbeni dar?
Naravno. U petom razredu učiteljica glazbenog odgoja tražila je solista koji će sa zborom iza sebe pjevati na školskoj priredbi. Izabrala je mene, a tada još nisam bio svjestan da će mi to odrediti život, da će taj pljesak publike postati razlog zbog kojeg živim.
Story: Na koje ste pjesme najponosniji?
Autoru su pjesme kao djeca i ne može izdvojiti neku kao posebnu. Ali kad već inzistirate - izdvojit ću pjesme ‘To si htjela’, ‘Još jedna o njoj’ i ‘Dobro jutro, bivša moja’, zato što kad slušam te pjesme - zažmirim i film se u mojoj glavi zavrti. To mi je oduvijek bio cilj u autorskom smislu - da ljudi u mojim pjesmama pronađu priču koju su možda i sami proživjeli.
Story: Čemu se najviše veselite kada se život vrati u normalu?
Veselim se životu. Veselim se slobodi. Veselim se divnoj svakodnevici koju ne znamo cijeniti kad je imamo. Ne mogu dočekati taj dan! A što ću prvo - ne znam. Nemojte se čuditi ako u centru Zagreba sretnete luđaka koji vas ničim izazvan sve grli i ljubi.
Story: Imate li planove za ljeto?
Za početak, kao što bi rekao jedan od mojih omiljenih bandova Bee Gees - ‘Stayin’ Alive’. Naravno, šalim se jer smatram da nije sve tako crno kako se čini. Iako su svi planovi za ljeto upitni, nadam se da nas sve čeka puno toga što nas veseli, a mene pregršt koncerata i pokoji veći đir na motociklu. Svi smo u istoj kaši pa maštanje o običnom, normalnom i, kao i uvijek, divnom ljetu u Hrvatskoj dobro dođe.