S obzirom na to da u svijetu vlada napeta situacija zbog pandemije koronavirusa, svi veliki projekti su stisnuli 'pauzu'. Upravo o tome smo razgovarali s opernom pjevačicom Martinom Tomčić Moskaljov, koju publika poznaje i kao članicu žirija showa 'Supertalent'. Iako su prijave za nadolazeću sezonu spomenutog showa u tijeku, postoji mogućnost da će se sve morati odgoditi. Martina nam priznaje da se ničega pa ni toga ne boji, a kako je na nju utjecala cijela ova situacija otkriva u razgovoru za Story.hr.
S obzirom na to da ste na Instagramu napisali da se jako radujete novoj sezoni Supertalenta, čije su prijave za novu sezonu u tijeku i koji je vaš omiljeni show, bojite li se da će snimanje nove sezone biti pomaknuto za kasnije nego prijašnjih sezona?
Supertalent je definitivno, kao što sam na Instagramu napisala, jedan od dražih projekata u kojem sudjelujem. Čine ga prvenstveno moja mini ekstenzija obitelji - kolege iz žirija Maja, Davor, Janko i naša nevjerojatna sinergija kojoj se iznimno veselim u novoj sezoni, ali naravno ne smijem ni zaboraviti fenomenalnu produkciju i cijeli tim kojeg zapravo gledatelji ne vide, a koji ovaj projekt čine meni srcu dragim. Bojim li se da će snimanje biti pomaknuto? Pa, ne bojim se ničega, ova situacija ne ostavlja prostora za realan strah, ali naravno da postoji mogućnost pomicanja termina jer cijeli svijet je trenutno stisnuo tipkicu pauza i s nestrpljenjem očekujemo da stisnemo tipkicu play.
Možete li izdvojiti neki vama najdraži trenutak iz prijašnje sezone, a isto tako i neki trenutak u kojem vam je bilo najmanje ugodno?
Bilo je jako puno lijepih trenutaka u prošloj sezoni, puno trenutaka koji su me ganuli, puno trenutaka koji su me jako nasmijali i samo jedan istaknuti bi bilo nezahvalno iz razloga što je cijeli show bogat lijepim trenucima. Manje ugodnih trenutaka… doista prošle sezone nije bilo tako puno, kao što znate nisam izlazila iz studija, što je recimo već nekakav napredak, ali gospođa koja je sa svojim poprsjem razbijala određene predmete izazivali su, po meni, svojevrsnu nelagodu.
Koja sezona je vama bila najdraža i zašto?
Moram priznati da je to ipak moja prva sezona, jer za razliku od nekih drugih stvari, kada se kaže da se prvi mačići bacaju u vodu koliko god to okrutno zvučalo, neki prvi doživljaji u životu se ipak pamte. U toj mojoj prvoj sezoni u kojoj sam sudjelovala putovali smo po dobrom dijelu Hrvatske, audicije su se održavale u predivnim hrvatskim kazalištima i nekako to je jednostavno bio taj prvi put da sam sjela u taj stolac žirija Supertalenta.
Koji kandidat iz svih sezona vam je najviše ostao u sjećanju i u srcu?
To je kao da me pitate koje od moje djece mi je draže. U Supertalentu je bilo jako puno kandidata i poneke sretnem, neki kandidati mi se i sami jave, s nekim kandidatima sam i dalje u kontaktu. Sve su to predivni ljudi koji imaju svoje mjesto u mom srcu.
Jeste li ostali u kontaktu s članovima žirija nakon završetka posljednje sezone? Jeste li možda s nekima od njih razvili prijateljstvo?
Da, naravno. Obzirom da snimanje Supertalenta, kada se zbroje audicije i liveovi, traje oko pola godine, drugu polovicu godine kada ne snimamo se malo 'primirimo', ali uvijek neke bitne trenutke dijelimo u toj našoj, sad već nije tajna – Whatsapp grupi koja se zove Antitalenti. Dakle, što rođendani, što neke bitnije stvari koje volimo jedni s drugima podijeliti. Nije to tako intenzivno s obzirom da svi imamo jako puno posla i možda baš zato što znamo da ćemo se na snimanju opet vidjeti, i ta pauza dobro dođe da se poželimo jedni drugih i onda zapravo možemo biti vrlo autentični na snimanjima.
Tako da nam je zapravo izolacija kao nekakav prinudni godišnji odmor kojeg možda ne bi baš ovako poželjeli
Kako izgleda svakodnevica vaše obitelji tijekom izolacije? Kako sve to psihički podnosite vi i vaša obitelj? Čime se razveseljavate?
S izolacijom se nosimo kao i većina građana, jako smo odgovorni, striktno se držimo svih propisanih mjera kriznog stožera Republike Hrvatske. Djeca imaju svoje obaveze, suprug i ja svoje. Da nam se život uvelike promijenio, jest, međutim zdravi smo, a ono s čim smo se, barem ja osobno, psihički teže nosili je definitivno bio potres - no imamo krov nad glavom, imamo siguran stan u kojem jesmo, znamo jako puno prijatelja koji nisu u takvoj situaciji tako da smo ostali pošteđeni i zahvalni smo na tome. Zahvalni smo također i jednom malom komadiću zemlje kojeg imamo ispred stana, tako da nam je zapravo izolacija kao nekakav prinudni godišnji odmor kojeg možda ne bi baš ovako poželjeli, jer bi voljeli malo i putovati za vrijeme godišnjeg odmora, ali zapravo nam je jako lijepo i provodimo puno vremena zajedno kuhajući, gledajući televiziju, obitavajući u vrtu. Zapravo da, nekakav godišnji odmoru Zagrebu – i to smo iskusili.
Smatrate li da je online nastava prokletstvo ili blagoslov? Kakvo je vaše iskustvo?
Ja bih rekla da je online nastava definitivno prilika da se možda jedan zastarjeli, šablonizirani način edukacije malo modernizira, pa evo, ova situacija nas je primorala na to da vidimo kako izgleda 'home schooling'. Mnogi roditelji ga zagovaraju, mnogi su ga priželjkivali, sada smo svi imali priliku vidjeti kako on funkcionira i ja bih rekla da je to za osnovnoškolce definitivno nešto što bi u mom slučaju bila opcija kao roditelja kada bi se ona u Hrvatskoj nudila. Uključuje jako veliki angažman roditelja, a ja tome rado pristupam. Volim biti prisutna u životima svoje djece i zapravo promatrati na koji način uče. Ne mislim pritom na gradivo, već kako uče biti snalažljivi u životu, jer po meni je to nekako primarna stvar koju bi djecu trebalo učiti - snaći se u nepoznatoj situaciji, snaći se s nepoznatim informacijama, snaći se doći do nekog odgovora. Smatram da je online nastava uz tehnologiju koju danas velika većina svijeta ima, apsolutni blagoslov, nikako prokletstvo.
Kako funkcionira vaša škola pjevanja u ovim izvanrednim uvjetima?
Škola pjevanja Husar&Tomčić je, mislim, među prvima i prije službene karantene donijela odluku da svoje članove i polaznike škole ne želi izlagati potencijalnim opasnostima od zaraze. S obzirom da radimo s velikim brojem djece i mladih nekako su nam uvijek njihova dobrobit i zdravlje na prvom mjestu. Na početku je oko korone bilo jako puno pitanja, nesigurnosti i jako puno straha među ljudima, tako da smo mi već sredinom ožujka obustavili našu edukaciju na redovnoj bazi i prebacili smo se na online nastavu. I djeca i studenti su naviknuti u svakodnevnoj komunikaciji preko kojekakvih virtualnih učionica i platformi, videopoziva na takav oblik komunikacije, tako da smo se jako dobro snašli i zapravo i dalje imamo dojam da se nije puno toga primijenilo. Ono što je jako lijepo proizašlo kroz online nastavu iz ove situacije jest da smo sada postali dostupno ne samo u Hrvatskoj već i van granica Hrvatske. Javili su nam se ljudi iz Kanade, BiH, Srbije, ljudi koji bi inače morali sjesti u avion ili neko drugo prijevozno sredstvo i doći u Zagreb, a sada s jednim mailom smo mi njima dostupni i oni nama, tako da je to sad definitivno jedan novi prozor u svijet našeg oblika edukacije. Svakako ga mislimo zadržati i u budućnosti za ove ljude koji su dislocirani, a naravno da se jedva čekamo vratiti u normalne uvjete edukacije, u svakodnevna druženja, kada to bude moguće.