Stiže financijska kriza gora od prethodne”, “izgledno je da će EU pasti u recesiju zbog koronavirusa” samo su neki od napisa koje posljednjih tjedana često možemo vidjeti u svjetskim i domaćim medijima. Svima je jasno da je kriza neizbježna, no koliki će biti njezini razmjeri, je li država sprema na nju i, još važnije, kako se mi možemo pripremiti na ono najgore? Zamolili smo televizijskog voditelja i producenta Joška Lokasa da pokuša doznati odgovor na ova, ali i mnoga druga pitanja od Kristine Ercegović, EMBA, poduzetnice, poslovne savjetnice i autorice rado čitanih knjiga o poduzetništvu.
Joško: Zbog najavljene ekonomske krize mnoge je građane obuzela panika vezana uz financije. Koje su mjere dosad poduzete i koliko su one učinkovite kada je riječ o izbjegavanju najcrnjeg scenarija?
Najavljeno je mnogo mjera, najprije 63 u ožujku, a zatim set travanjskih. Dosad je nakon intenzivnog pritiska inicijative, koja je poslije organizirana u udrugu Glas poduzetnika, samo ugašena vatra. Što je bilo dobro, nužno. Jer ne možete nekome zabraniti rad i ostaviti ga bez prihoda te očekivati da će plaćati sva davanja kao da radi. Tek ćemo vidjeti sve efekte. Vatra je ugašena, ali sada imamo jedinstvenu priliku za zaokret, za izgradnju nove, bolje, digitalizirane Hrvatske s manje poreza, više rada. Ovo je definitivno povijesna prilika za rezanje i optimiziranje javnog sektora te razumijevanje toga tko puni proračun. Shvaćanja da smo svi zajedno ovdje i da nam svima treba biti dobro.
Joško: Koje su mjere poduzete kako bi se povećali zaposlenost i standard građana?
Da ne nabrajamo više od 70 mjera, fokus je bio na zadržavanju radnih mjesta te osiguranju minimalca kako bi ljudi imali za osnovno - hranu i režije. Sve ove godine država raznim mjerama potiče poduzetništvo i to je jedini ispravan put jer samo poduzetnici kreiraju novu vrijednost u ekonomskom smislu te tako podižu standard građana. I samo oni stvaraju nova radna mjesta. Koliko god to sindikatima bilo neshvatljivo.
Joško: Kako se mi možemo pripremiti na najgori scenarij, odnosno mogućnost da ostanemo bez posla i prihoda? Možemo li već sada nešto učiniti kako bismo se zaštitili?
Standardni je financijski savjet da uvijek imate zalihe gotovine za 3 do 6 mjeseci baš za ovakve crne dane i krizna razdoblja. Mnogi su ljudi već ostali bez posla i prihoda pa će se morati snaći dok ne pronađu novi izvor prihoda. Odlično je ako imaju zalihe, ali ako ih nemaju, logičan prvi korak jest traženje novog posla. Nažalost, najveći je uzrok propasti tvrtki poduzetnički ‘mindset’ i loše upravljanje gotovinom. Privatno je ljudima najveći izvor stresa novac. Samo rijetki imaju zalihe i zapravo većina živi od 1. do 31. u mjesecu, krpa kraj s krajem te su u lošim dugovima. Kada govorim o lošim dugovima, govorim o trošenju iznad mogućnosti. Ako ne upravljamo novcem, on upravlja nama. Gdje god da jesmo, nikad nije kasno početi, sada iz pozicije u kojoj jesmo. Ono što uvijek možemo učiniti jest fokusirati se na ono što imamo i biti zahvalni na tome te vidjeti što možemo učiniti s tim. Svatko troši u skladu sa svojim vrijednostima, zato je važno - uz optimiziranje troškova - fokusirati se na prihode, dakle na kreiranje ili traženje novog, dodatnog posla. Svrha je svakog biznisa rješavanje problema i dodavanje vrijednosti. Uvijek postoje problemi, kao i prilike, samo treba otvoriti oči i prepoznati ih. Trebamo trošiti manje nego što zarađujemo, bez obzira na iznose. Naša najveća imovina su naši talenti. Dakle, ono što volimo, što znamo raditi, do čega nam je stalo. Valja razmisliti možemo li to upakirati u proizvod ili uslugu te zaraditi, odnosno ponuditi tržištu. Ako tražite posao, javite se tvrtkama iako nemaju raspisan natječaj, napišite CV u kojem navodite što znate raditi, što ste naučili, ne samo gdje ste radili i gdje ste se školovali. Važni su postignuti rezultati. I svakako uz to šaljite motivacijsko pismo u kojem ćete naglasiti zašto ste baš vi dobar kandidat, kako ćete pridonijeti njihovoj tvrtki te zašto ste ih odabrali. Poslodavac mora uvidjeti da će mu biti bolje s vama nego bez vas. U suštini ste plaćeni za učinak, a ne za vrijeme provedeno na poslu. Nažalost, samo deset posto ljudi radi posao koji voli. Nije li krajnje vrijeme da tu nezavidnu situaciju transformirate i pronađete posao u kojem ćete uživati?
Joško: Što je, primjerice, sa stambenom štednjom ili bilo kojim novcem koji držimo u banci? Je li ga pametno ostaviti ondje ili je bolje povući ga?
Ovisi o tome koliko će nam brzo trebati taj novac. Ako će nam uskoro trebati, možemo ga prebaciti iz teže dostupnog (stambena štednja) u lakše dostupan (tekući račun). Ako taj novac nam nije nužan (ne treba nam jedno vrijeme), možete ga nastaviti dugoročno štedjeti - u obliku stambene ili dječje štednje, trećega mirovinskog stupa… Na kraju krajeva, ponestane li vam gotovine, jednostavno možete prestati uplaćivati pa nastaviti kada ćete moći. Najgore što se može dogoditi jest da izgubite državne poticaje na to za ovu godinu. Kad je riječ o povlačenju, osigurani su depoziti do 100 tisuća eura po banci. Dakle, možete se opustiti. Bolje u banci nego kod kuće u čarapi.
Joško: Je li ovo dobro vrijeme za kupnju dionica i takav oblik ulaganja?
Za onoga tko se u to razumije jest. Ostalima bih savjetovala neka počnu učiti, inače trebaju biti svjesni da je to poput igranja lutrije. Pa ako žele riskirati…
Joško: Bismo li u ovom trenutku trebali štedjeti ili pak trošiti kako bi novac cirkulirao i oporavila se ekonomija?
Uvijek treba trošiti pametno. Odnosno na sve ono što nam povećava produktivnost i dodaje vrijednost. Najveća i uobičajena pogreška koju sad svi rade u poslu jest rezanje svih troškova namijenjenih za marketing. Bez kupaca nema ni biznisa. Tako režu granu na kojoj sjede. Povijest je pokazala da uvijek dobro prolaze oni koji idu kontra, anticiklički. Trošenje na ono što nam povećava produktivnost podiže vrijednost, primjerice, edukacija stvara nove prihode. A i ne zaboravimo zadovoljstvo. Život je ipak za uživanje, nije sve u brojkama. Osim toga, energetski gledano, novac treba cirkulirati, on je namijenjen razmjeni vrijednosti. Sa zahvalnošću ga treba i davati i primati. Ako ga skupljamo samo da stoji, ne ulažemo ga i ne trošimo mudro te s veseljem, njegujemo mentalitet siromaštva. Trebamo njegovati stav da uvijek imamo dovoljno. Gotovo nikad nemamo sve što želimo, ali budimo realni i brutalno iskreni prema sebi, gotovo uvijek imamo sve što nam je potrebno. Problem je što zaboravljamo razliku između potreba i želja.
Joško: Koliko je trenutačno pametno podizati bilo kakav kredit?
Ovisi za što. Kad je riječ o dugovima, savjeti su dvojaki. S jedne je strane opsesivna priča o tome kako je najbolje ne zaduživati se, a s druge nas strane na Ekonomskom fakultetu profesori uče “Tuđim novcem gradi svoj biznis”. Naime, tu je riječ o dugu koji povećava produktivnost, kojim stvaramo novu imovinu koja će nam donositi novac, ne o onom koji povećava našu kratkoročnu potrošnju, ne dodaje vrijednost i služi samo da bi omogućio život iznad mogućnosti. Primjerice, u redu je dignuti kredit za nekretninu koju ćete moći iznajmiti, ne i za pokrivanje minusa na karticama. Osim toga, preporučljivo je uzeti kredit po 0,5 posto s počekom koji je praktički besplatan novac, a trenutačno je dostupan poduzetnicima. Dug je na neki način neizbježan. Moramo trošiti. Uostalom, u stvarnosti smo zaista u pravom dugu tek ako je vrijednost cijele naše imovine manja od svih naših obaveza.
Joško: Kako će se ova situacija odraziti na euro i kunu kao valute? Na koji način HNB brani tečaj kune? Po kojim se uvjetima sada zadužujemo, po kojoj kamati i kada će se otplatiti dug?
Kako nisam makroekonomistica, ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. No ako je HNB rekao da će štititi građane, onda hoće. Vidimo da im zasad dobro ide. Osim toga, nije dug sam po sebi loš, važna je njegova namjena - koristi li se za isplate bonusa državnim tvrtkama koje su propale, a mi ih održavamo na životu, ili ulažemo u rast i razvoj? Na svim razinama, pa tako i na državnoj.
Joško: Kako dalje štedjeti - u kojoj valuti, ili možda u srebru i zlatu?
Mogu samo reći da je najvažnije (početi) štedjeti. Nije važno kako i koliko. Samo krenite. Potrošite barem kunu manje nego što ste zaradili. Važna je ideja, a ne iznos. Sve ovisi o našoj situaciji, vrijednostima, ciljevima, znanjima, hoće li nam i koliko brzo taj novac trebati pa da nam je lako i brzo dostupan.
Joško: Koje su procjene, kada bismo se mogli vratiti u stanje prije krize koju najavljuju?
Prvi smo se put susreli s ovakvom krizom, koja nije nastala ničijim pogrešnim potezima nego zaustavljanjem cijele ekonomije. Svijet je stao. Vidimo da svaka zemlja donosi mjere kada će polako početi vraćati život u takozvanu normalu. I da sutra krenu, nekim će djelatnostima trebati najmanje dvije godine za povratak na prijašnje stanje. Neke nove će se pojaviti, neke nestati, neke će još više rasti ili već rastu i slično. Mislim da je vrijeme za zaokret na svim razinama društva, prije svega za redefiniranje naših vrijednosti. Ne bih se toliko pitala kad ćemo se vratiti u stanje kakvo je bilo prije, nadam se da i nećemo. Treba li nam zaista takav masovni turizam koji uništava našu prirodu dva mjeseca na godinu ili možda neki drukčiji, koji traje cijele godine, ali s kvalitetnijim gostima? Nadam se da ćemo kreirati novo, pravednije društvo u kojem je fokus na suradnji, ne natjecanju, unutarnjoj ispunjenosti, ne ispunjavanju ciljeva te na biznisima kojima nije jedini cilj zarada nego i utjecaj te doprinos društvu i zajednici. Održivi razvoj u svakom smislu.