Privatna kazališta jedina su grana kulturne industrije koja puni proračun. Od sredstava koja dobijemo od grada, države i drugih izvora financiranja stvorimo pet do deset puta veću vrijednost i plaćanjem poreza vratimo sve ono što nam daju, a uz to stvaramo kulturni proizvod te zapošljavamo ljude. Imamo tisuću pitanja, a nijedan odgovor”, govori Ecija Ojdanić, glumica koja otkriva kakvo je stanje u njezinu kazalištu Moruzgva, ali i kako je stvarati nove predstave u doba pandemije.
Story: Kazališta su prva zatvorena, kako je s Moruzgvom?
Posljednju predstavu odigrali smo 13. ožujka. Zaustavljeni smo u trenutku kada je Moruzgva imala dogovorenih 60 gostovanja i dvije nove predstave u pretprodukciji. Kazališta su prva zatvorena, a mislim da će zbog mjera opreza posljednja biti otvorena. Dolaze teška vremena - krv, znoj i suze, kako bi rekao Winston Churchill.
Story: Na kojim predstavama radite?
Pripremamo monodramu ‘Ausganga cabaret’, spin-off predstave ‘Cabaret - Preko veze’ i ako tijekom ljeta dopuste igranje pred publikom do sto ljudi, izvest ćemo je. Radimo i ‘Majstore’ Ane Tonković Dolenčić, koja je prorokovala sudbinu Zagreba. Predstava je to o preuređivanju stanova, a kako je tekst u nastajanju, jer volimo praizvedbe, uključit ćemo situaciju s potresom.
Story: Kako sada izgleda rad na novoj predstavi?
Autor monodrame ‘Ausganga cabaret’ Ivan Leo Lemo i ja imamo probe putem Skypea i to je jako čudno. Za kulturnu industriju ovo je potpuna paraliza.
Story: Prije mjesec dana slavili ste 11 godina Moruzgve…
Cijeli taj dan…, stvarno sam shvatila snagu Moruzgve i mislim da ni korona neće zaustaviti tu snagu i kreativnost.
Story: Kako provodite vrijeme u izolaciji?
Trčim svako jutro i to mi spašava duh. Dok skuham, nešto pročitam, telefoniram, pregledam zadaće, pogledamo svi zajedno film, s djecom navečer prošetamo, prođe cijeli dan. Drago mi je što mnogo vremena provodimo s djecom. Inače nikada ne sjednemo za stol i jedemo, a sada svaki dan zajedno ručamo. Kada ne bismo razmišljali o ekonomskim posljedicama, zapravo je Božji dar što smo zaustavljeni u našem turbulentnom i ubrzanom načinu života.