Slavljenička atmosfera vladala je prošlog tjedna domom Belme i Mirze Džombe jer je njihova starija kći Una navršila osam godina, a da joj rođendan bude divan, pobrinuli su se njezini roditelji.
- Veselo, jednostavno i obiteljski. Nikakav spektakl, ali dovoljno da se na primjeren način proslavi velikih osam godina postojanja. Zaželjela je što brži povratak u svoje društvo, školu i bezbroj malih lutaka i legića - otkriva magistra prava i voditeljica čija je mlađa kći Ada pomogla u umotavanju darova i posebno se veselila slavljeničkoj torti. Koliko se sestre vole, pokazuju i fotografije s proslave.
S obzirom na to da su 24 sata zajedno, toliko su se naviknule jedna na drugu da se ne odvajaju ni kada spavaju
- Jako sam zadovoljna njihovom trenutačnom interakcijom. S obzirom na to da su 24 sata zajedno, toliko su se naviknule jedna na drugu da se ne odvajaju ni kada spavaju. Una je postala prava pomagačica, a Ada je uporno kopira i pokušava napraviti sve kao ona. Naravno da nije sve idealno, postoje i manje lijepi trenuci kada se cure ne slažu, ali to doživljavamo kao sastavni dio odrastanja - govori 34-godišnjakinja i dodaje kakav je odnos sa suprugom u vremenu izolacije.
- Ma Mirza i ja smo i više nego super. Samo neka tako ostane - govori.
Nedavno su svi zajedno gledali snimku rukometnog finala Olimpijskih igara 2004. godine, djevojčice su skakale i navijale sa svojim ocem, trofejnim rukometašem, ali jesu li pokazale interes za igranjem tog sporta?
- Od druge godine Una je išla na balet. Jako je voljela tu kombinaciju plesa i glume. Početkom školske godine počela je trenirati odbojku. Nažalost, sada je i taj dio u mirovanju, treninga nema i vidim da joj jako nedostaje. Što se tiče drugih interesa, nju sve zanima. Počela je svirati gitaru pa uživamo u koncertima. Ada, kao što sam rekla, u svemu pokušava kopirati Unu pa i u tome - opisuje Riječanka, koja se s obitelji posljednjih tjedana pridržava svih propisanih mjera, ali i uživa u prirodnim ljepotama koje ih okružuju.
- Živimo u najljepšem dijelu svijeta. More nam je ispred kuće, a planina Platak udaljena je samo 20 minuta vožnje. Trudimo se što više boraviti u prirodi, naravno poštujući sve preporučene mjere stožera. Ne žalimo se na izolaciju, nama je jako dobro došla - govori polumaratonka koja se veseli budućim druženjima s kolegama trkačima i trenerom, a nije joj teško organizirati vrijeme za posao, brigu o djeci, kući, mužu…
Ova mi je situacija teška samo zato što nitko sa sigurnošću ne može reći kada će završiti. I zato što postoji realna opasnost od ugroze zdravlja
- Ova mi je situacija teška samo zato što nitko sa sigurnošću ne može reći kada će završiti. I zato što postoji realna opasnost od ugroze zdravlja. S druge strane, uopće ne mogu reći da mi je izolacija teško pala. Cure su već velike pa si same organiziraju dan i vrijeme. Muž, koji ima 43 godine, sam se brine o sebi, vjerovali ili ne. Na meni je da se pobrinem za sebe i zasad mi to jako dobro ide - smije se Belma koja je s obitelji morala otkazati planirano putovanje na Maldive.
- Putovanje je bilo planirano još zimus i nitko nije mogao predvidjeti ovakav razvoj situacije. Zasad smo ga odgodili za sljedeću godinu, ali pitanje je hoćemo li i tada moći putovati, a nova ne planiramo. Naravno da se ne osjećam ugodno planirati putovanje s obitelji jer je ovakva situacija potpuno nepovoljna, nepredvidiva i tko zna dokad će trajati. Nećemo se izlagati dodatnim opasnostima. Bit će vremena za putovanja, samo neka zdravlje ostane kakvo je trenutačno - govori Belma koja je, kao i brojni građani, zbog pandemije izgubila posao. Naime, nakon što je stao uobičajeni život, kultura je pretrpjela velik udarac, a time i projekt Europska prijestolnica kulture - Rijeka 2020, u kojem je Belma radila kao koordinatorica marketinga.
- Moji kolege i suradnici iz Rijeke 2020 i ja izravno smo pogođeni ovom situacijom. Naime, zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti daljnjeg provođenja kulturno-umjetničkih programa iz tvrtke se otpušta 59 zaposlenika uz napomenu da postoji mogućnost njihova povratka na radna mjesta kada se za to stvore uvjeti. Smatram da je time zadan potencijalno smrtonosan udarac projektu na kojem se različitim intenzitetom radi još od 2014. godine. Iako je ostavljena mogućnost povratka zaposlenika, kad i ako se projekt nastavi, ona ima više funkciju utjehe i tapšanja po ramenu nego pružanja konkretnih rješenja - zaključuje.