U potresu koji je 22. ožujka prodrmao središnju Hrvatsku nije smo stradao Zagreb, nego i drugi dijelovi Lijepe Naše, među kojima i Marija Bistrica u kojoj je dom glumice Nevene i glazbenika Marka Vukesa. Njihova kuća u zelenilu pretrpjela je velika oštećenja i morat će se rušiti, a privremen dom supružnici su pronašli u kontejneru koji je postavljen u njihovu dvorištu. I dok bi za neke to bila bezizlazna situacija, oni nisu klonuli duhom nego su zasukali rukave i odlučili iskoristiti situaciju za nešto dobro. Nevena je odlučila posaditi vrt, Marko je napravio klupe, a čekaju ih još brojni projekti kako bi si uredili životni prostor. Sve su odlučili zabilježiti kamerom, a kako napreduju, može se pogledati na YouTubeu.
Story: Koliko vam je u potresu stradala kuća?
Marko: Dok je cijelu nisu došli pregledati statičari, nadali smo se da će se moći renovirati, ali ocijenili su da je statika kuće trajno oštećena pa nam je izdano rješenje da se mora rušiti. Označili su je ‘crvenim’ znakom i natpisom ‘KUĆA NIJE ZA STANOVANJE’ pa smo se ubrzo morali iseliti.
Story: Imate li prognoze koliko će trajati obnova? Kada biste se mogli vratiti u svoj dom?
Marko: Vlada RH još nije donijela nikakav zakon u vezi sa situacijom koja je pogodila mnoge obitelji, ne samo nas. Nakon uviđaja stanja u Mariji Bistrici proglasili su i u našoj županiji elementarnu nepogodu. Oštećeno je više od 70 domaćinstava, a samo je šest kuća za rušenje, među njima i naša, pa svi strpljivo čekamo odluke struke.
Story: Imate li pomoć u svemu tome?
Nevena: Općina Marija Bistrica reagirala je brzo nakon odluke statičara da se iselimo. Želim spomenuti općinskog načelnika Josipa Miličkog koji je u nedjelju, na neradni dan, posjetio sve oštećene, na kraju i nas, te nam je njegovom ažurnošću u samo dva dana riješen privremeni smještaj dok se situacija trajno ne riješi.
Story: Jeste li nakon potresa pomišljali otići nekamo izvan Marije Bistrice? Kako ste se odlučili za smještaj u kontejneru?
Marko: Osim kontejnera, svima su nam ponudili mogućnost da odemo u Stubičke Toplice ili u Cvjetno naselje u Zagrebu dok se situacija ne riješi. Nevena i ja smo ipak prihvatili ponudu pokretnog kontejnera jer imamo dvorište i smatrali smo kako bi nam bilo ugodnije da smo u ovim neizvjesnim danima u prirodi. Jer nitko, zapravo, i ne zna koliko će dugo sve ovo trajati zbog trenutačne situacije s virusom COVID-19 koja je cijeli svijet izmjestila. Naime, sada smo već mjesec dana u kontejneru pa smo ipak radosni što smo donijeli takvu odluku.
Story: Kakav je život u privremenom domu? Imate li vode i struje?
Nevena: Struju su nam spojili iz naše kuće, što su također rješavali električari iz općine, a statičari su nam odobrili korištenje sanitarnog čvora u kući jer je taj dio najmanje oštećen.
Story: Kako ste se odlučili privremeni dom opremiti namještajem koji ste sami napravili? Je li vam takav namještaj draži nego onaj kupovni, pogotovo zato što su iskorištene stvari iz stare kleti Markova djeda?
Nevena: Kada je stigao kontejner, prvo sam ga cijeli dan čistila i dezinficirala te prozračila. Onda smo u njega iz kuće prenijeli spavaću sobu jer toliko je velik da jedino to ondje može stati. Zasad nam je to dovoljno za normalan život. A kako vani provodimo dobar dio ovih proljetnih dana, odlučili smo oplemeniti naš ‘novi privremeni prostor’ pa smo krenuli u potragu za materijalima i prvi put napravili klupu, stol, osvježili stare stolce te uredili cijeli maleni kutak za kavu. Sada već i ručamo tu jer nam je toliko ugodno. Otkrivamo svoje nove vještine u doba korone.
Story: Snimate YouTube serijal ‘Naš novi početak’ i komentari su odlični. Kako ste zadovoljni?
Nevena: Kada je donesena odluka da se moramo iseliti, imali smo jasan osjećaj. Upravo počinje - naš novi početak. Našeg doma više nema, mi nemamo nijednu ogrebotinu na tijelu, a tog jutra kada se treslo i padalo sve oko nas, činilo se da je kraj... Zapravo i jest kraj jedne priče. Ali Bog nam je darovao novu šansu. Danas, ovdje i sada. Nesvjesno sam uzela kameru i snimala određene trenutke koji su se nizali tih dana. Osjećala sam da je to nešto nama važno, a kada sam posložila kadrove, Marku sam objasnila ideju i svoj osjećaj kako bismo to trebali podijeliti s drugima. Nismo baš bili sigurni što nam je cilj, željeli smo samo podijeliti naš početak. Poslali smo jednom važnom zajedničkom prijatelju prvu epizodu i on nas je ohrabrio u toj odluci.
Marko: Sve što snimamo za ‘Naš novi početak’ zapravo je ono što nam je u ovom trenutku potrebno da napravimo naš dom.
Story: Dosad ste prikazali kako je kontejner postavljen i izradu namještaja za terasu, što ćete nam pokazati u nastavcima koji slijede?
Marko: Nevena priprema epizodu o sadnji svoga prvog vrta. Bilo ju je zanimljivo snimati je jer je kao cura iz grada jako simpatična dok o svemu uči i raspituje se. I, evo, vrt napreduje.
Nevena: Ideja nam je od kontejnera napraviti što ugodniji prostor za život. Sada smo koncentrirani na vanjske radove jer tu provodimo najviše vremena. Čega će tu sve biti, ne znam. Vjerujte, i mi se radujemo tome kao i publika jer ne znamo što dalje slijedi.
Marko: Razgovarali smo kako bismo zapravo htjeli snimati sve dok se ne riješi stambena situacija svih oštećenih u našoj županiji. Zahvaljujući ovim emisijama ta je tema ‘živa’, a nadamo se da tako možda možemo pokrenuti mnoge na djelovanje.
Nevena: Bogu smo zahvalni na ugodnim komentarima, ponajprije potpori u ovome što smo započeli. Ovakve situacije zbližavaju ljude pa nastanu i neke davno zaboravljene vrijednosti. Nadamo se da će ova naša emisija biti nekome korisna. To bi nas radovalo.
Story: Hoće li vas sve ovo inspirirati za nove predstave i pjesme?
Marko: Ovo je sigurno iz korijena duhovno promijenilo naš život. Budući da je novo sjeme bačeno, bit će, nadamo se u Bogu, i plodova u našem umjetničkom izričaju.
Nevena: Naš novi početak dotiče sva područja naših života. Ovakvi te događaji bace u velike dubine, a hoću li znati to podijeliti i na sceni ili u kadru, otkrit ću kada dođe taj trenutak.
Story: Osim rada na kući, kako provodite vrijeme u izolaciji?
Nevena: Potres nam je dao posla pa nama je vrijeme u izolaciji ispunjeno bogatim programom. Prvih tjedana čistila se šuta, a sada je na redu uređivanje novog privremenog prostora. Doma smo, upućeni jedno na drugo više nego ikada prije. Sve nas je ovo dodatno ujedinilo, o svemu razgovaramo, mnoge teme su se u nama pokrenule i ne osjećam da mi išta nedostaje tijekom izolacije. Radujem se, naravno, prestanku ove pošasti COVID-19 zbog svijeta koji je zasigurno dobio veliku životnu lekciju te se nadam da ćemo iz ovoga izaći barem malo mudriji.