Sudamja je naziv višestoljetnog tradicionalnog blagdana svetog Dujma, u narodu zvanog fešta svetoga Duje ili fjera svetog Duje, koja se tradicionalno održava svakog 7. svibnja u Splitu. Tom manifestacijom obilježava se ujedno i dan grada Splita. Sama Sudamja uključuje i svečano obilježavanje prije i nakon samog 7. svibnja, prigodnim javnim priredbama i događajima, a uz proslavu je, od davnina, usko povezan i sajam raznolike robe koja se nudi građanima i posjetiteljima. S obzirom na to da su ove godine okolnosti znatno drugačije nego inače, zbog pandemije koronavirusa, splitski glazbenik Goran Karan ispričao nam je kako je danas izgledao njegov grad, ali i koja je priča iza pjesme 'Bila pisma'.
'Obično je to jedan krasan dan, cijeli grad je na ulici, velika fešta, navečer tombola. Proljetni šušur je ove godine zamijenila tišina. Najtiši je ovo Sveti Duje, kojeg pamtim', započeo je u našem razgovoru Goran, koji se osvrnuo i na novonastalu situaciju, s kojom živimo već dva mjeseca.
'Cijeli svijet je nekako zaustavljen u pokretu, ljudi su još uvijek u situaciji da ovo nije postalo normalno. Više se šeće, manje se grupno druži', ispričao nam je i priznao da je tek neki dan otišao na Bačvice, gdje inače često boravi. Kaže, nije htio biti loš primjer drugima pa je čekao 50 dana, kako bi prvi put posjetio svoje mjesto. Iako je i za njega ovo uistinu čudna situacija, pjesmu 'Bila pisma' iz priče 'Naša bila štorija' posvetio je upravo svome gradu.
Kako i sam ističe, iz svega ovoga se nada da ćemo izaći kao bolji ljudi. 'A da bi bili bolji ljudi prvo trebamo ponovno sebe zavoljeti, da smo sa sobom na miru', sasvim je iskreno rekao pa u nastavku komentirao kako njegov život bez koncerata izgleda. 'Ovo nam je došlo kao dobra inventura', kroz smijeh nam govori i dodaje da je sada imao priliku pregledati sve ono što do sada nije.
Za kraj nam je otkrio čemu se najviše raduje nakon karantene. 'Radujem se druženju s vlastitom djecom. Imam osjećaj kao da smo na svemirskom brodu zbog situacije koja nas na svaki način približava jedne drugima. Divno mi je što mogu iz blizine sudjelovati u njihovim životima. Najviše mi nedostaje otići na picigin ili nogomet s ekipom, ali i koncerti. Jako sam se zaželio, a di ćeš ljepše stvari nego raditi nešto čega si se toliko zaželio', zaključio je optimističan Goran Karan.