Dokumentarni film ‘Medena zemlja’ iz Sjeverne Makedonije osvojio je niz nagrada, među ostalim one za najbolji dokumentarac na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu i Sundance Film Festivalu. Osim toga, nominiran je za Oskar u dvije kategorije - za najbolji dokumentarni te za najbolji međunarodni film, a dobio je i brojne nominacije na drugim prestižnim festivalima. Redateljski dvojac Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov snimali su gotovo tri godine u zabačenom seocu nedaleko od Skoplja život posljednje medarice Hatidže Muratove i njezine majke Nazife. O pčelama se brine na nekoliko mjesta u okolici, gdje drži primitivne, ali prirodne vrste košnica. Spravlja izvrstan med koji prodaje u Skoplju, ali život i zdravlje pčela uvijek su joj na prvome mjestu. Iz košnica uzima po principu ‘pola meni, pola ostavljam vama’. Dolazak kapitalizma koji narušava njezinu harmoniju s prirodom označavaju Hussein Sam i njegova obitelj. U potrazi za dodatnim izvorom zarade i Hussein se počne baviti pčelarstvom, ali njegova je tehnika potpuno suprotna Hatidžinoj. Kako su ispričali, redatelji su imali drukčiju viziju filma sve dok nisu upoznali pčelaricu. Mnogima je teško pojmiti njezin način života, a dokumentarac otkriva temeljni problem čovjekovog odnosa prema prirodi. Redateljica Tamara Kotevska otkrila nam je nekoliko zanimljivih detalja o pothvatu koji je i njoj i protagonistici filma promijenio život.
Story: Film ‘Medena zemlja’ dobio je brojne nominacije i prestižne filmske nagrade. Jeste li očekivali takav uspjeh? Kako ste reagirali kada su počele stizati prve nominacije?
Bili smo vrlo uzbuđeni jer nismo očekivali uspjeh tolikih razmjera. Većina tima nalazila se u Ekvadoru kada smo doznali za nominacije i bilo je veliko zadovoljstvo javiti im sretnu vijest. Bili smo okruženi uličnim plesačima i svaku nominaciju slavili smo dugo u noć.
Story: Koja je bila vaša prvobitna ideja kada ste počeli snimati dokumentarac? Kada ste shvatili da se on razvija u puno veću priču?
Plan je bio snimiti film o okolišu te regije, ali kada smo upoznali Hatidžu, promijenio se cijeli smjer prvobitne ideje. Bili smo očarani tom ženom i dali smo sve od sebe da svijetu ispričamo njezinu priču onako kako ona i zaslužuje.
Story: Koju biste poruku željeli da ljudi usvoje nakon što pogledaju vaš film?
Uzmi pola, ostavi pola. To je poruka koja je najvažnija u svakom segmentu odnosa između ljudi i prirode. Druga važna poruka glasi: ako jedna osoba prekrši pravila, cijenu ćemo platiti svi. Mislim da bi ljudi toga trebali biti svjesniji u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Story: Snimali ste tri godine. Je li bilo teško dokumentarac privesti kraju? Jeste li ostali u kontaktu s Hatidžom?
Bilo je teško odrediti kada ćemo priču privesti kraju. Međutim, materijal koji smo snimali određivao je tempo. Kada je Hatidžina majka preminula, znali smo da se snimanje približava kraju. Otkad smo s njom snimili zadnje kadrove, u svakodnevnom smo kontaktu. Nastojimo joj pomoći što više možemo, kao i drugoj obitelji uključenoj u ovu priču.
Story: Rekli ste da ćete od novčane nagrade koju ste dobili na Sarajevo Film Festivalu Hatidži sagraditi kuću. Je li se ona preselila u svoj novi dom?
Da, preselila se u svoj novi, renovirani dom i vrlo je zadovoljna tom promjenom. Sada provodi mnogo više vremena s rodbinom i prijateljima iz svojega sela. Posebno joj je zadovoljstvo gatati im sudbinu iz šalice kave.
okumentarni film ‘Medena zemlja’ iz Sjeverne Makedonije osvojio je niz nagrada, među ostalim one za najbolji dokumentarac na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu i Sundance Film Festivalu. Osim toga, nominiran je za Oskar u dvije kategorije - za najbolji dokumentarni te za najbolji međunarodni film, a dobio je i brojne nominacije na drugim prestižnim festivalima. Redateljski dvojac Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov snimali su gotovo tri godine u zabačenom seocu nedaleko od Skoplja život posljednje medarice Hatidže Muratove i njezine majke Nazife. O pčelama se brine na nekoliko mjesta u okolici, gdje drži primitivne, ali prirodne vrste košnica. Spravlja izvrstan med koji prodaje u Skoplju, ali život i zdravlje pčela uvijek su joj na prvome mjestu. Iz košnica uzima po principu ‘pola meni, pola ostavljam vama’. Dolazak kapitalizma koji narušava njezinu harmoniju s prirodom označavaju Hussein Sam i njegova obitelj. U potrazi za dodatnim izvorom zarade i Hussein se počne baviti pčelarstvom, ali njegova je tehnika potpuno suprotna Hatidžinoj. Kako su ispričali, redatelji su imali drukčiju viziju filma sve dok nisu upoznali pčelaricu. Mnogima je teško pojmiti njezin način života, a dokumentarac otkriva temeljni problem čovjekovog odnosa prema prirodi. Redateljica Tamara Kotevska otkrila nam je nekoliko zanimljivih detalja o pothvatu koji je i njoj i protagonistici filma promijenio život.
Story: Film ‘Medena zemlja’ dobio je brojne nominacije i prestižne filmske nagrade. Jeste li očekivali takav uspjeh? Kako ste reagirali kada su počele stizati prve nominacije?Bili smo vrlo uzbuđeni jer nismo očekivali uspjeh tolikih razmjera. Većina tima nalazila se u Ekvadoru kada smo doznali za nominacije i bilo je veliko zadovoljstvo javiti im sretnu vijest. Bili smo okruženi uličnim plesačima i svaku nominaciju slavili smo dugo u noć.Story: Koja je bila vaša prvobitna ideja kada ste počeli snimati dokumentarac? Kada ste shvatili da se on razvija u puno veću priču?Plan je bio snimiti film o okolišu te regije, ali kada smo upoznali Hatidžu, promijenio se cijeli smjer prvobitne ideje. Bili smo očarani tom ženom i dali smo sve od sebe da svijetu ispričamo njezinu priču onako kako ona i zaslužuje. Story: Koju biste poruku željeli da ljudi usvoje nakon što pogledaju vaš film?Uzmi pola, ostavi pola. To je poruka koja je najvažnija u svakom segmentu odnosa između ljudi i prirode. Druga važna poruka glasi: ako jedna osoba prekrši pravila, cijenu ćemo platiti svi. Mislim da bi ljudi toga trebali biti svjesniji u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Story: Snimali ste tri godine. Je li bilo teško dokumentarac privesti kraju? Jeste li ostali u kontaktu s Hatidžom? Bilo je teško odrediti kada ćemo priču privesti kraju. Međutim, materijal koji smo snimali određivao je tempo. Kada je Hatidžina majka preminula, znali smo da se snimanje približava kraju. Otkad smo s njom snimili zadnje kadrove, u svakodnevnom smo kontaktu. Nastojimo joj pomoći što više možemo, kao i drugoj obitelji uključenoj u ovu priču. Story: Rekli ste da ćete od novčane nagrade koju ste dobili na Sarajevo Film Festivalu Hatidži sagraditi kuću. Je li se ona preselila u svoj novi dom?Da, preselila se u svoj novi, renovirani dom i vrlo je zadovoljna tom promjenom. Sada provodi mnogo više vremena s rodbinom i prijateljima iz svojega sela. Posebno joj je zadovoljstvo gatati im sudbinu iz šalice kave.