Kazalište se napokon vratilo u gradove. Iako zbog online izdanja nikada nije ni nestalo (samo se sakrilo na internet od koronavirusa) - publika je priželjkivala dobru predstavu uživo, a glumci povratak pred publiku. Jedna od ovih potonjih je splitska glumica, 37-godišnja Ana Gruica Uglešić koja je za Story.hr otkrila kako je sve to izgledalo. Između ostalog rekla nam je što joj je nedostajalo, ima li tremu te zašto kaže da se ne bi vratila na staro.
Napokon ste se vratili na posao. Kakav je bio osjećaj ponovno ući u kazalište?
Ovaj se posao ne može raditi ako ga istinski ne voliš.
To je specifičan poziv. Puno sam puta zahvaljivala na poslu koji radim. Ipak, koliko se čini zabavan izvana, mi glumci znamo koliko je težak i kompliciran iznutra. Nije bilo lako nakon gotovo tri mjeseca pauze ponovno 'vratiti' stare predstave na scenu, jer svaka izvedba zahtjeva svoju kondiciju i svoj tempo. Ipak, ponovnom ulasku u kazalište sam se veselila kao malo dijete. Ovaj se posao ne može raditi ako ga istinski ne voliš.
Što Vam je najviše nedostajalo?
Kolege, atmosfera, spremanje u garderobi, osjećaj da smo u službi gledatelja, pljesak... Sve mi je nedostajalo. Bilo je teško tri mjeseca gledati kako se kultura 'prilagođava' situaciji. Online predstave, slobodni umjetnici s obiteljima bez angažmana i adekvatne državne skrbi... Lijepo je da smo pokušali približiti se ljudima i skratiti im vrijeme u karanteni. No pitanje je je li naprimjer slika Mona Lise ista na ekranu i uživo?! Takve vrste umjetnosti se ne mogu prenijeti virtualnim putem. Doživljaj, atmosfera, emocija su one koji umjetnost čine iznimnom.
Očekuju Vas i prve predstave. Imate li tremu?
Sinoć sam s kolegama Ivom Perkušićem, Sinišom Novkovićem i Matijom Grabićem odigrala prvu predstavu u mom matičnom Gradskom Kazalištu Mladih. Riječ je o predstavi 'Split in space' u režiji Ivana Lea Leme. Jako teška predstava za izvođenje u smislu količine teksta i koreografija. Nisam imala tremu, ali sam bila pozitivno uzbuđena, puna adrenalina. Nakon predstave, nisam mogla zaspati do tri sata koliko sam bila 'ponuđena'.
Je li Vam u jednu ruku dobro došao ovaj ‘odmor’ ili ste svakog dana jedva čekali povratak na ‘staro’?
Za početak, više mi nikad neće pasti napamet podcjenjivati posao kućanica.
Sigurno nisam čekala povratak na staro. Tko kaže da bi mu staro' bilo ljepše', ništa nije naučio iz ovog specifičnog perioda. Prije karantene sam imala napisan raspored od tri mjeseca unaprijed, doslovno s dvije predstave dnevno, čekale su me dvije premijere i desetak gostovanja, kao i veliko gostovanje 'Splićanki' u Lisinskom na velikoj sceni. Sve je bilo pretrpano i u nekom luđačkom zamahu. Iskreno, drago mi je da je sve stalo jer sam konačno imala vremena za biti i majka i supruga. Biti predana kućanstvu za mene je bilo predivno iskustvo. Bavili smo se svim stvarima za koje do sad nismo imali vremena. Sređeni balkoni, čista kuća, sređena okućnica i sređeni odnosi rezultat su karantene. Za početak, više mi nikad neće pasti napamet podcjenjivati posao kućanica.
Mislite li da će kazališta sada biti posjećenija nego prije?
Svijet će krenuti u nekom drugom pravcu od dosadašnjeg. To je neupitno. Hoće li to biti pravac rasta i ekspanzije ili destruktivnosti, na nama je da se odlučimo. Sukladno s tim će i umjetnost dobiti ili gubiti na važnosti. Nitko ne zna što će biti zapravo biti.
Veselite li se ljetu? Koji su Vam planovi?
Iako sam ga zamislila kao ljeto kupanja sa sinom, mazanje paštete na polupraznoj plaži, izgleda da ništa od toga. Osim što će predstava 'Split in space' ići na gostovanja, postoje još neke najave projekata. No o tome drugom prilikom. Ništa od mog retro ljeta. Nakon radnog dijela ljeta sa suprugom Boranom idem na zasluženi godišnji. Njegov zasluženi godišnji.