Posljednjih nekoliko dana, u Americi vlada opći kaos. Cijela država se digla na noge zbog borbe protiv rasizma, koja se probudila nakon slučaja Georgea Floyda, koji je preminuo nakon napada policajca. Koliko je rasizam prisutan u svijetu sada se najviše vidi. Nabilah Horran kao djevojka koja dolazi iz Cape Towna, glavnog grada Južnoafričke republike, i koja u Zagrebu živi već sedam, osam godina, za Story.hr govori o svome iskustvo. Otkrila nam je je li se i sama našla u nekoj takvoj nezahvalnoj situaciji i što misli kako možemo pobijediti ovaj problem.
Možete li nam prokomentirati situaciju u kojoj se svijet trenutno nalazi?
Svijet se nalazi definitivno u situaciji kakvu nismo mogli zamisliti ni u najgorim noćnim morama. Kada je riječ o koronavirusu, rekla bih da su ljudi preplašeni zbog nečega na što nismo naviknuli niti možemo previše utjecati. Kako vrijeme prolazi, privikavamo se i uzimamo najbolje iz situacije. Konačno smo se posvetili sebi i svojim najbližima i sigurna sam da ćemo izaći jači iz ove situacije. Mislim da je Hrvatska jako dobro prošla. Mojim roditeljima u južnoj Africi je teže jer su i dalje u strogoj karanteni. Što se tiče svega ovoga u Americi, mislim da se događa ono što se gomilalo već druže vrijeme.
Mislite li da je rasizam danas izraženiji nego prije?
Mislim da nije. Rasizam je oduvijek postojao, a rekla bih da ga je danas sve manje. Jedina razlika je što smo danas virtualno svi povezani. Jedan video, kao i ovaj, na kraju svijeta mogu vidjeti svi u svega nekoliko minuta. Svakako je i dalje prisutan. Moramo svi raditi na tome da ga iskorijenimo. Tu naglasak stavljam na roditelje, jer se nijedno dijete ne rađa kao rasist.
Različitost sam mu objasnila riječima; tata je boje vanilije, mama čokolade a ti si moca
Jeste li se ikada našli u situaciji gdje su vas drugačije gledali zbog rase?
U takvim sam se situacijama nalazila mnogo puta, ali nikada s prezirom. Jednostavno sam bila u sredini u kojoj ljudi nisu naviknuli na drugu boju kože. Kako u Zagrebu živim već sedam, osam godina, bila sam prisutna u onom trenutku kada je doživio turistički procvat. Više nije čudno vidjeti stranca bilo koje boje kože. Hrvatsku nikada ne bih povezala s rasizmom.
Jednu situaciju koju bih mogla izdvojiti je dan nakon porođaja mog sada već petogodišnjeg sina. Žena koja je bila pokraj mene u sobi me pitala može li uslikati moje dijete, jer 'nikada nije vidjela malog crnčića pa da pokaže sestri'. Na takve se situacije ne mogu ljutiti. Izazvala mi je nelagodu, ali znala sam da nije ništa zlonamjerno. Rekla bih da nikada nisam doživjela ništa slično onome što se trenutno događa u Americi.
Na društvenim mrežama kruži video u kojem roditelji objašnjavaju vlastitoj djeci cijelu ovu situaciju. Jeste li ikada vodili razgovor sa svojim sinom upravo o tome?
Djetetu često objašnjavam da je normalno biti druge boje kože. Različitost sam mu objasnila riječima; tata je boje vanilije, mama čokolade a ti si moca. On se nikada nije našao u situaciji gdje je njegova boja kože bila problem. U vrtiću u koji on ide ima još djece druge boje kože, a i današnja djeca ne vide tu razliku. Na meni kao roditelju je da napravim sve da to tako i ostane.
Vidite li izlazak iz ove situacije?
Naravno da vidim. Prvo se mora zaustaviti nasilje, kako bismo ovaj pokret pamtili kao pozitivan pomak. Jako je bitno da najvažnija poruka ne padne u drugi plan. Sjetite se samo 'MeToo' pokreta koji je toliko prava dao mnogim ženama, koje su tako utjecale na svijet. Moramo raditi bolje za naraštaje koji dolaze, a izlazak iz ove situacije ovisi o politici. A o tome ne bih htjela pričati.
Iako Hrvatska nije direktno pogođena spomenutim prosvjedima, mnogi su se digli na noge. Što biste poručili Hrvatima u ovom trenutku?
Na društvenim mrežama sam vidjela veliku podršku pokretu i to me veseli. Za Hrvatsku se ne brinem, a sigurna sam da svakom prođe kroz glavu koliko smo sretni gdje živimo i sigurna sam da će nas ova situacija samo još bolje osvijestiti. Još bih htjela za kraj reći, kao žena koja dolazi iz Južnonoafričke republike gdje je rasizam uvelike prisutan, da je bitno probuditi Nelsona Mandelu, kojeg uvijek možemo pronaći u sebi samima.