Otkako smo je gledali u seriji ‘Ne daj se, Nina’ gdje je utjelovila Ninu Brlek, 36-godišnja pulska glumica Lana Gojak Bajt publiku osvaja zaraznom energijom i fantastičnim transformacijama u razne uloge. U jednoj takvoj gledat ćemo je i od ovoga tjedna u predstavi Mire Gavrana ‘Savršeni partner’. Dok je u novoj komediji utjelovila lik mlade, poslovne i vrlo ambiciozne Tine koja je nezadovoljna dugogodišnjim partnerom te monotonijom u vezi, Lana nam je otkrila da u privatnom životu uza sebe ima savršenog muškarca - supruga Sinišu Bajta s kojim će u kolovozu proslaviti prvu godišnjicu braka. Koliko su joj nedostajali poslovni angažmani, kako je izolacija utjecala na nju te što je dosad naučila o braku, otkrila nam je u intervjuu.
Story: Veselite li se povratku u kazalište?
Jako je lijepo nakon dva mjeseca karantene vratiti se na probe. Kad su mi javili da nastavljamo raditi na predstavi koja je otkazana samo deset dana prije premijere, jako sam se razveselila, ali osjećala sam i nelagodu zbog pandemije i neizvjesnosti u kojoj smo se našli. No sve se brzo vratilo na staro. Nažalost, otkazane predstave još neće igrati što zbog posljedica potresa, što zbog pandemijskih mjera. Nezavisna kazališta s kojima surađujem, kao i mi slobodni umjetnici, trenutačno su u financijski jako nezavidnoj situaciji. Razumijem i strah publike od dolaska u kazalište, ali i neisplativost igranja za malo ljudi.
Story: Otkrijte nam nešto o ulozi u predstavi Mire Gavrana ‘Savršeni partner’.
Premijere teatra Gavran održavaju se u Lisinskom, ali zbog posljedica potresa premijera je premještena u Centar za kulturu Maksimir, gdje se održavaju i probe. Igram lik mlade, poslovne i vrlo ambiciozne žene Tine koja se, nezadovoljna dugogodišnjim partnerom i monotonijom u vezi, javlja na natječaj znanstvenice Barbare koja je stvorila savršenog muškarca - androida. Ova ozbiljna komedija uči nas strpljenju, toleranciji, izbjegavanju krajnosti, kompromisu. Na duhovit način prikazuje probleme brzog života u kojem smo nerijetko sebični, pa i potpuno nesvjesni svojih pravih potreba.
Story: Predstava prikazuje odnos suvremene žene i savršenog muškarca. Kako vi vidite taj odnos?
I suvremena žena i suvremeni muškarac u toj su suludoj, brzoj i preambicioznoj jurnjavi kroz život postali nervozni, usredotočeni gotovo isključivo na sebe i svoje potrebe. Pomisao na to da nas nerazumijevanje i neprihvaćanje drugog, sebičnost, samoživost i egoizam dovode do takve otuđenosti da kupujemo savršene partnere - androide - jako mi je zastrašujuća. Proučavajući tematiku na internetu, iznenadila sam se otkrivši da tekst Mire Gavrana odavno nije samo bajka. Nažalost!
Story: Što je za vas savršeni muškarac?
Postoji savršena štikla ili haljina, ali ne i savršeni muškarac ili žena. Pravi muškarac za mene je onaj koji nesebično pruža ljubav, podršku, razumijevanje, ima svoje mišljenje, ali je i spreman na kompromis. Mora biti duhovit, zgodan, šarmantan, pametan... Sretnica sam što sam pronašla takvog muškarca.
Story: Kako je na vas utjecalo vrijeme u izolaciji? Što ste radili?
Izolaciju dijelim na vrijeme provedeno u Zagrebu i u Puli. Zagrebačka karantena bila je iznimno stresna i zbog pandemije i zbog potresa. Ponekad sam imala osjećaj da sam u lošem ZF filmu, ali si nisam dopustila da potonem. Da bih izbjegla ljude, ustajala sam vrlo rano i dok je većina još spavala, trčala sam Maksimirom. S jedne strane bilo je prekrasno trčati praznim ulicama i šumom, a s druge zastrašujuće. Kratila sam vrijeme kuhajući i savladala sam puno novih recepata. Inače volim kuhati, ali sada mi je to bio pravi ispušni ventil i mjesto kreativnosti. Gledala sam filmove, serije i glumačke masterclassove, što inače nikad ne stignem. Pokušala sam meditirati i pisati dnevnik, ali tu sam bila manje uspješna. Boravak u Puli bio je, pak, savršen. Dobili smo propusnicu i proveli tri prekrasna tjedna u obiteljskoj kući mojih roditelja. Trčala sam uz more, sunčala se u vrtu, svaki smo dan satima šetali prirodom... Družili˝smo se s mojim roditeljima uz domaću hranu i vino, puno razgovarali i smijali se. Ne pamtim kad sam bila slobodna tri tjedna u komadu pa sam se stvarno odmorila i napunila baterije.
Story: Mnogi kažu da sada više cijene neke životne sitnice, dijelite li to mišljenje?
Slažem se. Počneš više cijeniti i zrak koji udišeš, a kako i ne bi kad nam je bio uskraćen. Nešto na na što sam trošila vrijeme prije izolacije sada smatram nepotrebnim i apsurdnim. Svi smo se donekle promijenili u izolaciji, ali pitam se koliko ćemo brzo zaboraviti sve ono što smo spoznali i obećali više cijeniti? Evo, opet se živciram zbog stvari za koje sam si obećala da neću!
Story: Koga ste prvo posjetili nakon što je ukinuta zabrana međugradskih putovanja?
Bili smo jako odgovorni u karanteni i nismo se družili ni s kim. Kad su mjere počele popuštati, prvo smo vidjeli naše drage Natašu i Nenada Medančića jer su i oni bili u Istri. Otišli bismo na izlet ili se družili uz more.
Story: Jeste li se s prijateljima družili putem društvenih mreža?
Jesam, naravno. U početku puno više nego poslije. Organizirali smo online druženja, povremeno bismo se znali i urediti kako bi bio pravi izlazak, a druženja su znala trajati satima. Neki su jako patili za društvom, ja nisam bila jedna od tih. Sada se veselim svakom pravom druženju.
Story: U kolovozu ćete proslaviti prvu godišnjicu braka. Što ste o braku naučili u ovih devet mjeseci? Je li se nešto promijenilo?
Lijepo mi je u braku, nekako je sve ljepše, bliskije, slađe, ali mi je teško konkretizirati zašto. U karanteni se nismo ni jednom posvađali, a oboje smo prilično temperamentni. Čini se da smo dobri partneri i u izvanrednim okolnostima.
Story: Ljubav ste ozakonili u Trstu. Zašto ste se odlučili vjenčati baš ondje?
Dugo smo razgovarali gdje ćemo, kad ćemo, kako ćemo. Nisam se mogla odlučiti, svaka mi je ideja imala manu. Problem je bio ili datum ili mjesto ili previsoke cijene. Htjeli smo nešto za manje ljudi, intimnije i posebno. Kako smo planirali putovanje nakon vjenčanja, odlučili smo se vjenčati na putu po Italiji. Trst je presladak, romantičan grad i dovoljno blizu da su naši najbliži mogli doći. Unatoč svim problemima s talijanskom birokracijom, sve bih ponovila. Bio je prekrasan dan i zauvijek ću ga se sjećati.
Story: Imate li planove za ljeto?
Planirali smo kratki put u Italiju i jedno daleko putovanje, ali s obzirom na situaciju, sve će čekati neko bolje vrijeme. Uvijek možemo otići kod roditelja. Budući da sam se neočekivano dugo odmarala i tek nedavno počela raditi, zasad sam fokusirana na posao i priželjkujem ga što više.