Cvrčci, more, obitelj i slatko iščekivanje druge kćerkice - baš takvo ljeto, nakon što obavi zadnja televizijska snimanja prije odlaska na rodiljski dopust, čeka jednu od omiljenih telavizijskih voditeljica, Marijanu Batinić. Iako je poznata kao radoholičarka i osoba koja si stalno postavlja nove izazove, 39-godišnja Marijana posljednjih je mjeseci, zasluženo, usporila tempo. Težak i izazovan početak godine, Marijani, njezinu suprugu Mateju Pašaliću i njihovoj petogodišnjoj kćerkici Eni uljepšala je vijest da će u obitelj u rujnu stići prinova, kojoj se svi neizmjerno vesele. Nakon klasičnih trudničkih tegoba i mučnina u prvim mjesecima, Marijana nam je otkrila da se sada osjeća odlično, a podijelila je s nama i boji li se porođaja, je li se nakon prve trudnoće susrela s postporođajnom depresijom te još mnogo toga.
Story: Donedavno ste objavljivali fotografije sa Šolte, ali prije nekoliko dana vratili ste se u Zagreb. Kako ste provodili dane u svojoj morskoj oazi?
Trenutačno smo u Zagrebu, ali gotovo mjesec dana proveli smo na otoku i moram priznati da nam je to bila najbolja odluka. Rijetki su sretnici prošli neokrznuti događanjima u 2020. godini. I koliko god nam se činilo da na nas nisu utjecale društvene prilike, korona, potresi, lockdown, rad od kuće, odgoj djece u zatvorenom prostoru, loše vijesti, sve navedeno dugoročno ostavlja posljedice. Zato smo posebno zahvalni što smo imali mogućnost boraviti u prirodi, uz more, kako bismo se što bezbolnije riješili nagomilanog stresa. Trudili smo se napuniti baterije za sve što nas čeka jer i dolazak prinove, koliko god nas veselio, donosi brigu, nespavanje te kronični umor. S obzirom na to da suprug i ja većinu naših poslova obavljamo online, nismo mogli boraviti na idealnijoj lokaciji. Spojili smo ugodno s korisnim. Malo smo radili, malo se odmarali, a kako oboje ne znamo mirovati, postali smo i samouki zidari te kamenoklesari, a ni ratarstvo nam nije strano... Uključili smo i kćer u aktivnosti i sve pretvorili u zabavu za cijelu obitelj.
Story: Poznati ste kao radoholičarka, a i sami kažete da ne možete mirovati, ali je li vam dobro došao odmor od posla?
Uvijek nešto radim, trenutačno se pripremam za zadnja televizijska snimanja prije nego što i službeno odem na rodiljski dopust, ali ubacila sam u nižu brzinu. Događanja u posljednjih nekoliko mjeseci pošteno su nas prizemljila i posložila nam prioritete.
Story: Na početku trudnoće otkrili ste nam da imate nepodnošljive mučnine koje traju cijeli dan. Kako se sada osjećate?
Stanje se popravilo i sada sam već u slatkom iščekivanju.
Story: Dakle, sve je spremno za dolazak druge kćerkice?
U stanu smo se samo bavili sanacijom štete nakon potresa. Za prvo dijete sam već na pola puta u trudnoći imala sve spremno, sada nemam baš ništa. Tako to valjda biva s drugim djetetom.
Story: O imenu još razmišljate?
Zadnju riječ imat će kći Ena. Osim ako ne bude inzistirala da joj se sestra zove Elza, što joj se ovih dana vrti po glavici.
Story: Jednom ste rekli da vaš suprug Matej Pašalić nije mogao biti na prvom porođaju. Biste li voljeli, bude li to moguće, da prisustvuje porođaju u rujnu?
U prvoj trudnoći morala sam roditi carskim zerom, a u drugoj će, bude li prilike, vjerojatno biti prisutan i suprug. Nismo ni razgovarali o tome, nekako mi se podrazumijeva da u takvim trenucima pokraj sebe imaš životnog partnera.
Story: Kako vam suprug olakšava trudničke dane?
Olakšavamo si međusobno. U prvim danima trudnoće bila sam potpuno nemoćna i pasivna u kućanstvu pa je suprug preuzeo sve na sebe. Posljednjih mjeseci i nismo živjeli svoje najbolje dane, ali neumjesno bi bilo žaliti se jer mnogi su ostali bez posla ili krova nad glavom ili još gore - oboje. Prva polovica 2020. većinu nas nije pomazila, ali nadam se da će druga polovica godine donijeti više veselja, smijeha i lijepih vijesti.
Story: Za potrebe ovog intervjua fotografije je snimio upravo vaš suprug Matej. Je li vam ispred njegova fotoobjektiva najugodnije i osjećate li se najopuštenije?
Moj se muž već dulje, između ostalog, bavi fotografijom, ali preferira onu dokumentarnu. To što mene ponekad fotografira njemu i nema neku umjetničku vrijednost. Više to čini zbog moje lijenosti da stanem pred objektiv nekom drugom pa ga doslovno molim za uslugu kada mi treba nova fotka. Unatoč tome što je redovito fotografiranje dio mog posla, nisam ljubiteljica poziranja i naše fotografije nastaju u dvije minute, dulje od toga gubim živce i ne da mi se, pogotovo sada u trudnoći. Odlično me poznaje pa smo brzo gotovi, a poziranje sve manje doživljavam kao posao.
Story: Slažete li se da je avantura zvana trudnoća dvostruko lakša i ugodnija ako uza se imate partnera koji sudjeluje u svemu te ravnopravno pomaže u svim kućanskim, ali i ostalim poslovima?
Ravnopravno roditeljstvo to podrazumijeva. Drago mi je što ste spomenuli koliko je važno imati partnera koji sudjeluje u svemu. Nerijetko novinari, čak češće novinarke, valjda iz navike, postavljaju pitanja o tome tko zaposlenim majkama čuva dijete, uskoči li suprug... Takva i slična pitanja bismo mi novinari trebali izbjegavati. Zar nismo roditelji oboje i zajedničkim snagama podižemo dijete? Naše bi roditeljske uloge trebale biti isprepletene. Ipak, muške kolege nitko ne pita tko čuva njihovu djecu dok zarađuju za kruh, pomažu li supruge dok su na snimanjima, tko im kuha kada ne stignu, tko vodi dijete u vrtić... Neravnopravnost spolova vidljiva je na svim poljima u medijskom prostoru, počevši od odabira tema za intervju s muškim kolegama koji govore o društvenim anomalijama, kulturi, aktualnim političkim zbivanjima..., pa u većini slučajeva ispada da se žene bave vježbanjem, gubitkom kilograma i modom. Kao da su nam to jedine interesne sfere. To što se netko voli lijepo odjenuti ili skuhati ukusan ručak ne znači da jedino može govorati o jesenskim trendovima i dijeliti recepte. Zar i to nije jedan klasičan primjer neravnopravnosti spolova?
Story: Što onda svi kao pojedinci možemo učiniti za društvo kada je o tome riječ?
Počnimo od ovih malih promjena u svakodnevnoj komunikaciji. Etiketiranje i stavljanje u ladice u nas je najnormalnija pojava, a ženama danas nije lakše. Dapače, one koje su se usudile biti samostalne te prkositi očekivanjima i društvenim normama, biti sretne, često nailaze na osudu javnosti. Odmah se šuška da imaš ljubavnika, mora da ti netko drži leđa jer kako si se usudila učiti iz svojih pogrešaka, pokloniti si život kakav zaslužuješ, samostalno odlučiti o svom životu a da se nisi “konzultirala s članovima obitelji”. Žene su šutke prelazile preko svakodnevnih šovinističkih provokacija, nasilje da i ne spominjem, to je zasebna tema. Ipak, čini mi se da se to polako mijenja. Mediji su tu da daju svoj obol u toj borbi.
Story: Svaka je trudnoća, kao i porođaj, drukčija. Je li strah od porođaja sada manji jer ste ga već jednom prošli i znate otprilike što vas čeka?
Možda je čak veći jer sada znam što me čeka. Da je lako - nije, ali vrijedi puno više nego što si ikad zamišljao.
Story: Koliko je zahtjevno biti u blaženom stanju i imati kćerkicu koja još zahtijeva mnogo pažnje i brige?
Ena je već velika cura i o svemu se dogovaramo, čak me samoinicijativno ‘oslobodi’ nekih dosad uobičajenih obaveza jer vidi da se umaram, a pomaže mi i u kućanskim poslovima a da ništa ne tražim od nje. Da je koju godinu mlađa, sigurno bi bilo zahtjevnije.
Story: Veseli li se Ena sestrici? Mislite li da će je ipak, kao i većinu djece, uhvatiti ljubomora kada u obitelj stigne prinova?
Priželjkivala je sestru i ispunila joj se želja. Početna bojazan da će izgubiti tron potpuno je iščeznula, a sada kuje planove i već osmišljava zabavu za sebe i seku.
Story: Nedovoljno se u medijima govori o postporođajnoj depresiji i emotivnim uzletima koje žena proživljava nakon rođenja djeteta. Jeste li nakon prve trudnoće imali takve strahove i tjeskobna stanja?
Nasreću, nisam se susrela s depresijom, ali znam da mnoge žene proživljavaju pravu dramu i bore se s tjeskobom nakon porođaja. Anksioznost je vrlo česta pojava u tom iznimno osjetljivom te poprilično izazovnom razdoblju i za majku i za oca, koji se često ne snalazi u svojoj novoj ulozi. Brak je na kušnji, odnosi među partnerima nerijetko su narušeni, nije lako, ali vjerujem da međusobno pomaganje i nesebičnost mogu itekako učvrstiti odnos novopečenih roditelja. Potrebno je puno truda, ljubavi i strpljenja.
Story: Našalili ste se na Instagramu s opisom ispod fotografije: “Draga linijo, vidimo se za otprilike godinu dana.” Koliko ste kilograma dobili? Zamarate li se brojkama na vagi?
Našalila sam se, ali mi je poslije čak bilo žao jer nisam htjela ponovno skrenuti pozornost na kilograme u trudnoći. Nisam ih puno dobila, ali što i da jesam? Trudnice ne treba stavljati na vagu. Ma nikoga. To je također jedno od uvriježenih pitanja koje ne bi bilo loše izbjegavati. I što da sam dobila 25 kilograma? Natjecanje u rušenju rekorda u skidanju kilograma nakon porođaja postalo je omiljena medijska aktivnost. Mnoge žene zbog toga pate, a imperativ vitkosti nakon trudnoće otežava im ionako izazovno razdoblje. Ne čitamo baš da je neki kolega odgovarao na pitanje koliko je kilograma dobio u braku, a većina muškaraca, budimo iskreni, nabaci popriličan broj kilograma viška. Možda bismo trebali pokrenuti nove trendove, a to bi, za promjenu, bilo jako zabavno. Osvježimo naš medijski prostor novim top temama, barem zbog ravnoteže!