Domaća dizajnerica Matija Vuica, čije kreacije nose neka od najvećih imena u Hollywoodu, vratila se nakon šest godina stanke svojoj drugoj velikoj ljubavi - glazbi. Nastavila je dugogodišnju suradnju sa svojim životnim partnerom, skladateljem Juricom Popovićem te su zajedno iznjedrili novu pjesmu i spot koji su uvelike posvećeni Zagrebu, i koji vraćaju nadu i optimizam nakon potresa i krize koronavirusa koji su nas pogodili. Kakav je osjećaj biti ponovno u ulozi pjevačice, namjerava li se sad posvetiti glazbenoj karijeri te kako napreduje obnova njezinog salona u središtu Zagreba koji je oštećen u potresu, Matija je otkrila samo za Story.hr.
Kako je došlo do nastavka vaše suradnje s Juricom Popovićem nakon šest godina glazbene stanke? Kako se rodila nova pjesma 'Nama dobra vremena dolaze'?
Često sam poželila nešto ponovo otpjevati, ali moda mi je oduzimala svo vrijeme, činilo mi se da za ništa drugo nemam vremena. U danima duge izolacije-karantene, kada je sve stalo i zamrlo kao da nikad nije niti postojalo, ukazalo se i vrijeme i želja da se izrazim kroz pjesmu. Jurici je glazba sastavni dio života i njemu se gotovo ništa nije promijenilo jer su svi njegovi 'alati' za rad u kući. ..gitare, klavijatura, kompjuteri.. kao i pjesme koje su
Često sam pozelila nešto ponovo otpjevati, ali moda mi je oduzimala svo vrijeme, činilo mi se da za ništa drugo na vremena
negdje po ladicama raznih memorija pospremljene i čekaju svoj trenutak.Tako smo iz tog blaga iskopali ovu pjesmu, naprosto se ukazala kao želja ili krik iz tišine, kao mogućnost da se bolje osjećamo radeći nešto što volimo, a što je bilo jedino moguće u tim okolnostima. U tom nevjerojatnom miru i tišini na kakve nitko nije navikao, dogodio se i grozan potres koji me potpuno uznemirio, ali sve to probudilo je i inat da ostanem još više optimistična jer optimizam me uvijek vodio kroz život. Eto...tako je Jure oživio pjesmu, a ja sam je baš iz srca otpjevala i baš sam se super osjećala.
To snimanje je bilo poput nekog oslobađanja, kao nagrada što smo tako izdržali izolaciju i sve nedaće. Baš sam istinski uživala, što mislim da se i vidi
Posljednjih šest godina posvetili ste se više dizajnu nego glazbi. Kako ste se osjećali snimajući spot po Zagrebu koji je ranjen potresom i posljedicama krize korona virusa?
Da, moda je u potpunosti zauzela sve pozicije zadnjih godina, ukrala me, a ja sam joj se prepustila jer naprosto obožavam odlazak u svoj-sad polurazrušeni atelje, i svaki dan osmisliti neku novu haljinu. Zato sam, čim je bilo moguće, osmislila haljine za spot koji smo snimali po središtu Zagreba, takvom kakav jest, prelijepom i ranjenom, s golubovima koji su kulisa i ponešto prolaznika koji su se tek ohrabljivali za izlazak u središte. To snimanje je bilo poput nekog oslobađanja, kao nagrada što smo tako izdržali izolaciju i sve nedaće. Baš sam istinski uživala, što mislim da se i vidi.
Namjeravate li se sada više posvetiti glazbi? Imate li već ideju za novu pjesmu?
Svakako mi je drago da moja ljubav prema glazbi nije nestala, i nekako sam baš uzbuđena zbog toga. Ne znam kako će se sve dalje odvijati, ali svakako postoje još neke pjesme koje želim otpjevati. Kada će to biti ne znam. Možda sutra, možda za godinu dana. Jedno je sigurno, pjesma te pozove da je otpjevaš, pronađe ona svoj trenutak, a meni se ne žuri jer radim to što volim.
Jeste li uspjeli obnoviti svoj salon od potresa i vratiti se na 'staro' što se tiče poslovanja? Kako vidite budućnost po tom pitanju?
Ništa na žalost još nije obnovljeno, iz razloga poznatih za sve koji žive ili rade u središtu Zagreba. Nakon onog prvog šoka, pokušavam naći neko pametno rješenje koje bi me smirilo i usrećilo.... puno tražim. Za sada smo nekako reorganizirali atelje da možemo funkcionirati, jer smo jedva dočekali povratak na radna mjesta. Mnogo toga je otkazano, neki su poslovi prolongirani, ali pomalo se ipak miče. Kad mi pogled krene preko pukotina na zidovima, brzo pogledam u neku glamuroznu haljinu...pa pomislim, dobro je to sve kako je moglo biti. Pokušavam misliti i raditi kao da je sve u najboljem redu, jedino je tako moguće.
Mnogo toga je otkazano, neki su poslovi prolongirani, ali pomalo se ipak miče. Kad mi pogled krene preko pukotina na zidovima, brzo pogledam u neku glamuroznu haljinu... pa pomislim, dobro je to sve kako je moglo biti
Koliko vam je bilo teško proći peroid nedaća koje su nas zadesile? Jeste li kada potonuli u crne misli? Kako ste si olakšali?
Prošla sam kroz dosta teških životnih situacija, i koliko god je istina da te to sve ojača, ne možeš nikada biti dovoljno spreman na nove nevolje. Karantena plus potres, zaista nevjerojatno i nikad viđeno..karantenu sam prevarila radeći u kućnom studiju s Jurom, šetajući parkovima, obilazeći grad... naprosto sam stvorila neku novu svakodnevnicu i glumila neki novi život, čak sam se i uređivala, nosila štikle. Ali potres je druga priča, tu nema prevare, i istinski mi je utjerao strah. Na sreću, nisam nikad upadala u depresije ili crne misli. Imam kraj sebe čovjeka, mog Juru, koji smiri svaku moju uznemirenost i neku urođenu samoobranu kroz inat... neće mene ništa slomit. Pogledala bih po društvenim mrežama, smijala se koliko su ljudi bili duhoviti, i svi su prolazili isto i to 'isto' nas je sve zbližilo.
Koliko su se Zagrepčani i Hrvati prema vašem mišljenju promijenili kroz ovu krizu?
To su dvije različite priče jer život u Zagrebu ne može se usporediti s onim u ostatku Hrvatske...u doba izolacije i potresa koji još uvijek nisu prestali. Nitko to ne može razumijeti, ali niti ne mora. Mislim da je za sve nas ovaj period značio i jedno veliko pospremanje i pročišćavanje, to je bilo vrijeme i ugodnih i neugodnih iznenađenja, nekih novih emocija, i trebat će još dosta vremena da uvidimo pravo stanje duha cijele nacije. Nadam se da u borbi za opstanak, koja svima prethodi, nećemo izgubiti empatiju prema drugima ili zaboraviti kako se spuštala hrana na konopu preko balkona, ili kako su u deset sekundi neki izgubili sve, ili kako su trudnice spašavane... i puno toga zbog čega smo se osjećali kao ljudi i u najtežim situacijama bili jedni drugima kao braća. Željela bih da potraje taj osjećaj.