Neočekivani, novi i nenadani povratak koronavirusa sa sobom je donio isto takve mjere opreza, pogotovo u bolnicama. To je jako dobro na vlastitoj koži iskusila i domaća vizažistica Marina Mamić. Ova je 30-godišnjakinja, naime, hitnu pomoć potražila zbog bolova u želucu, koji su trajali danima. Međutim, kada je stigla u bolnicu - morala se testirati na koronavirus, a tamo je u bolovima provela čak osam sati. Simpatična nam je Marina prepričala i ne tako simpatično iskustvo, a pritom je otkrila što joj je prolazilo kroz glavu kada je čekala rezultate testa na koronavirus, ali i što je naposljetku s njezinim želucem - zbog kojeg je i reagirala.
Rekli ste da ste na Hitnu došli zbog problema sa želucem? Što Vam je bilo?
U petak navečer počela sam osjećati bol u želucu koja se širila na leđa, mučninu i slabost. U početku sam mislila da je to nešto prolazno, neka viroza, ali kad su se bolovi nastavili idućih pet dana i postali toliko jaki da sam morala otići s jednog snimanja, odgoditi drugo i kad su me počeli buditi iz sna odlučila sam posjetiti ljiječnika. No, kako mi se moja doktorica nije javljala taj dan nisam imala drugog izbora nego otiću na Hitnu.
Jeste li očekivali da će Vas testirati na koronavirus? Jeste li imali kakvih simptoma? Zašto su Vas testirali?
Da budem iskrena nisam očekivala da ću biti testirana na koronavirus jer nisam imala nikakvih simptoma. Temperatura mi nije bila povišena, nisam kašljala, grlo me nije boljelo.. Ali, s obzirom na situaciju, znala sam da postoji mogućnost da me testiraju jer sam putovala preko granice. To je bio glavni razlog zbog čega su me odlučili testirati.
Što Vam je prolazilo kroz glavu kad ste čekali rezultate? Jeste li u kojem trenutku pomislili da ste možda zaista zaraženi?
Kada ste zatvoreni u maloj bijeloj sobici, izolirani od svih, ulazi vam osoba prekrivena od glave do pete uzimati krv i bris pomalo vam sve to udari na psihu. Dok sjedite i čekate tamo satima na rezultate prođe vam zaista svašta kroz glavu, pa čak i to da možda i jeste zaraženi. Tako da sam se u jednom trenutku zabrinula i zapitala: ‘Što ako mi dođu i kažu da sam pozitivna na koronavirus?’
Čekali ste osam sati... Što vam je tada prolazilo kroz glavu?
Da vam budem iskrena, nakon osam sati postala sam gladna, žedna i iscrpljena i samo sam molila Boga da odem kući. S bolovima ili bez njih, postalo mi je potpuno svejedno. Da nisam imala braunilu zabodenu u ruku vjerojatno bi se u jednom trenutku pokupila, a inače sam osoba koja ima zaista puno strpljenja no ovo sjedenje i čekanje satima zdravog čovjeka izludi, a kamoli kad ste još u bolovima. Samo sam se nadala da će s rezultatima sve biti ok i da će injekcija i lijek koji su mi dali pomoći pa da sve to čekanje ne bude bas uzaludno.
Jeste li na kraju pregledali želudac? Što su vam rekli?
Kada su konačno stigli rezultati koronavirusa i kad se pokazalo da sam negativna, odveli su me da mi pregledaju želudac. Nalazi hvala Bogu nisu upućivali na neke ozbiljnije probleme. Lijek koji su mi tamo dali mi je pomogao, a doktorica koja me pregledala me uputila kod liječnika obiteljske medicine i u terapiji mi propisala još jedan lijek koji ću morati uzimati idućih 14 dana, dijetu čaj/dvopek kroz iduća tri dana te sedam dana lagane kuhane prehrane i adekvatnu hidraciju. Nakon svega toga trebala bih otići na još jedan pregled, a u slučaju pogoršanja savjetovano mi je da se opet javim u nadležnu HS. Za sada se osjećam dobro i nadam se da će tako i ostati te da neću morati ponovno na hitnu (smijeh).
Kakav je općenito Vaš stav o ovoj situaciji i naglom porastu broja zaraženih? Jeste li se posljednjih mjeseci, kao većina ljudi, opustili? Pazite li, koristite masku, držite li razmak, izbjegavate gužve?
Zabrinjava me ta cijela situacija i porast broja zaraženih. Ja osobno nosim masku kada idem negdje, držim razmak, perem ruke, radim sve što savjetujustručnjacii. Moram ovom prilikom reci da se divim svim onim zdravstvenim radnicima koji naporno rade i koji u svom tom ludilu uspijevajuu ostati pozitivni i olakšatii nama koji smo im se došli obratiti zapomoć, no ima nažalost i nekolicina onih koji svoje frustracije liječe na pacijentima. Primjerice, gospođa na hitnoj koja se derala na mene pred čitavim odjelom i vrijeđala me što sam podijelila svoja iskustva na Instagramu te se prijetila da ćemi pozvati policiju. Nakon što čekam cijeli dan u bolovima i bez da sam jela - zadnje što mi treba je takav stres, pogotovo ako nisam učinila ništa loše. Nisam nikog imenovala, prozivala, niti vrijeđala, samo podijelila svoje nezadovoljstvo zbog predugog čekanja i nije mi niti najmanje žao zbog toga. Obratilo mi se stotine ljudi s istim, ali i gorim iskustvima kojima je drago da sam javno rekla što mislim. Smatram da bi se možda, uz bolju organizaciju moglo nekako smanjiti to čekanje po bolnicama da se olakša i pacijentima i radnicima jer i zdrav čovjek bi se tam očekajući mogao razboljeti.