Da su godine samo broj, potvrđuje i jedna od naših najpoznatijih i najuspješnijih dizajnerica Matija Vujica. Iznimno mladenačkog izgleda i energije, simpatična 61-jednogodišnja Metkovka koja već generacije oduševljava bajkovitim kreacijama, polako osvaja i Hollywood. Njezine se haljine posljednje dvije godine ‘šetaju’ prestižnim crvenim tepisima, od onoga u Mostri do oskarovskog, a uskoro će se moći nabaviti i u ateljeu u Beču. Simpatičnu Matiju nije pokolebao ni nedavni zagrebački potres, zbog čega je razmišljala o preseljenju svog ateljea, ni situacija s pandemijom, kao ni loše ekonomske prognoze. Ona za sve ima zdravorazumsko rješenje i sve gleda optimistično. Za sve one koji su zaboravili da je i pjevačica, jer već šest godina nije snimila novu pjesmu, vrijeme je da nas podsjeti i na tu svoju ljubav pjesmom ‘Nama dobra vremena dolaze’. O svemu tome, kao i o svom partneru Jurici Popoviću, govorila nam je na cvjetnoj terasi svoga zagrebačkog ateljea.
Story: U vašem smo ateljeu koji je u nedavnom potresu ozbiljno oštećen. U međuvremenu ste tražili drugi prostor, ali ste odlučili ostati ovdje, odnosno smjestiti proizvodni i prodajni pogon na manje kvadrata u neoštećenom dijelu zgrade. Zašto ste odustali od traženja novog prostora?
Nakon potresa obilazila sam sve prostore u centru grada oglašene za iznajmljivanje koji su mi se činili zanimljivi i ustvrdila da je malo toga u boljem stanju od ovoga što imam, a ovakav biser na samom Trgu bana Josipa Jelačića teško je pronaći. I kako patim za tim dvorištem i komadićem vrta, odnosno cvijećem koje imam na balkonu, nisam uspjela naći ništa odgovarajuće. Ili je bilo u izgradnji ili u obnovi tako da sam se mučila dva mjeseca. Na kraju sam pregradila oštećeni i neoštećeni dio, zapravo sam se s haljinama i mašinama zbila u pola prostora koji je upotrebljiv, iako i to treba renovirati. Uskoro treba doći majstor pa ćemo srediti prvu polovicu ateljea, a onda drugu. Život ide dalje, ne mogu čekati nikakva zakonska rješenja, nemam vremena, kao ni moje mušterije. One zaslužuju ono što su naviknule vidjeti. Zanimljivo, kada sam odlučila da ću srediti taj prostor, pao mi je kamen sa srca.
Story: Kako ste to razdoblje emotivno doživjeli?
Bila sam pod velikim stresom, ali sam ga preboljela i otpatila. Došla bih u atelje i vidjela da je sve ispucalo, a kad bih se vratila u stan i u njemu bih gledala ispucale zidove. Nisam mogla nikako pronaći mir i dugo mi je trebalo da shvatim kako sve to ima neku čudnu ljepotu, pa i značenje. Ponosna sam na sebe kad gledam te pukotine u kojima sam ostala. Nisam pobjegla, a mogli smo Jure i ja samo spakirati kofere pa otići u našu oazu u Metkoviću. Ali Zagreb je moj dom, u njega sam došla prije više od 40 godina, prigrlio me kao i ja njega i ne postoji ni jedno drugo mjesto na Zemlji gdje bih živjela. Koliko god mi bilo teško jer se stravično bojim potresa. Kada bih došla u stan i vidjela cigle i pukotine, a Jure je već počeo popravljati i toliko ih je dobro prekrio da izgledaju kao arhitektonsko rješenje, u srcu sam ih sačuvala za sebe, kao i stepenice koje vode do mog ateljea, gdje sam snimila divne fotografije. Sve me to činilo sjetnom. Hvala Bogu da u sebi imam neki filtar jer mi svaki dan donese nešto lijepo i odagna ono loše. U životu pamtim lijepe stvari, a one druge, tragedije, pospremila sam u duboke zamrzivače. I tako sada gledam to moje cvijeće na balkonu koje, unatoč svemu, nevjerojatno cvjeta, pa se pitam: “Zašto ne bih i ja cvjetala?”
Story: Rekli ste mi da ste nakon potresa prestali pušiti?
Imam neki čudan sustav u organizmu jer kad god doživim neki veliki šok, prestanem pušiti. Kada sam proživljavala najveće životne tragedije, kada sam u jednoj godini ostala bez brata i majke, prestala sam pušiti. I to je trajalo sedam godina. A onda ponovno... Zapravo me cigareta veseli, ali više ih izgori nego što ih do kraja popušim. I više pušim - pućkam kada nešto stvaram i kada se nešto pozitivno događa nego kada mi je dosadno. Znam, grozno.
Story: Da se vratimo na proljeće u vama. Donijelo vam je novu pjesmu ‘Nama dobra vremena dolaze’, odnosno nakon šest godina vratili ste se glazbi.
Nakon tog cijelog šoka rekla sam Juri da želim otpjevati pjesmu. Zapravo, ‘Nama dobra vremena dolaze’ bila je pospremljena u Jurinim ladicama koje su bogat trezor pjesama. I što sam se više plašila i što su ljudi diljem svijeta više pjevali po balkonima, došla sam do spoznaje da ne smijemo biti zakopani u tugu i jad. To nam ništa dobro neće donijeti. Štoviše, duboko vjerujem da pozitivne misli liječe i zbog svega toga otpjevala sam divnu baladu. Veselio me ulazak u naš kućni studio, a tu je i moj Jure, a kada njega imate uza se, to je kao da se ništa ne događa. On vam je poput ljekovite biljke. A kud ćeš ljepše nego stres izbaciti pjesmom? Imala sam tremu kao da pjevam prvi put. Snimali smo i videospot za nju, i to po Trgu bana Jelačića jer mi je on dugo bio dnevni boravak. Prođem njime i danas barem četiri puta na dan, a u vrijeme izolacije samo smo Jure, ja, golubovi i pokoji prolaznik remetili njegov mir. Pjesmom sam htjela zabilježiti trenutke kada mi je zagrebački centar bio cijeli svijet te poslati poruku nade i optimizma, koji nam je svima neophodan. Neke kadrove snimili smo i na Gradecu, jedan dio ispred crkve sv. Marka, što mi je bila velika želja jer to je jedan od najljepših kadrova. Sretna sam i zadovoljna videospotom, montirao ga je moj prijatelj Ivo Marević, glumac koji dugo živi u Londonu. Dodala bih da sam pažljivo birala haljine koje nosim u videospotu, a sašili smo ih u ovom polurazrušenom ambijentu netom prije snimanja. Na Trgu sam nosila glamuroznu haljinu u boji fuksije, na Gradecu, odakle se divno vide vrhovi katedrale, crnu koja simbolično označava tugu te na kraju bijelu kao simbol vjenčanja i mojih divnih mladenki koje su većinom odgodile vjenčanje. Eto, time sam zadovoljila svoje srce.
Story: Vratit ćemo se sedam mjeseci unatrag kada nismo ni mogli zamisliti što nas čeka. Tada ste proživljavali zvjezdane trenutke u Los Angelesu, kamo ste išli upoznati agenta Ivana Bitona. Zapravo, sve je počelo još prošle godine na dodjeli Oscara kada su se na crvenom tepihu voditeljice američkog TV kanala KTLA, Megan Henderson i Megan Telles, pojavile u vašim bajkovitim haljinama. Svjetski uspjeh nizao se kad je vašu haljinu odjenula i glumica AnnaLynne McCord na zabavi Eltona Johna nakon dodjele Oscara, a 2018. na istome mjestu slavna Carmen Electra te mlađahna pjevačica Masiki Kalyshi. Kako je bilo u Los Angelesu i što kažete na vašu ‘holivudsku’ karijeru?
Tako je. Otputovala sam u L.A. upoznati Ivana Bitona koji, osim sa mnom, surađuje s dizajnerima iz cijelog svijeta. Zanimalo me tko su ti ljudi koji se brinu o svemu, htjela sam osjetiti tu vibru, atmosferu i uopće vidjeti kako sve funkcionira. Bio je to moj prvi posjet Americi.
Story: Kako je uopće počela suradnja s Bitonom?
Prapriča počinje sa Zvončicom Vučković, koja je nakon povratka u Hrvatsku prvi put nosila moju reviju i govorila mi da bih se trebala predstaviti i izvan Hrvatske. Smišljale smo način, kada se Zvončica sjetila svog agenta u Izraelu koji ima bratića u Los Angelesu, a to je bio Ivan Biton. Poslale smo mu fotografije mojih haljina, zapratio me na Instagramu i rekao nam da ih odmah pošaljemo. Poslale smo mu prvi izbor haljina, a predstavljanje nekih od njih na crvenom tepihu na dodjeli Oscara dogodilo se vrlo brzo nakon toga. No i prije Oscara bilo je nekoliko zanimljivih pojavljivanja, meni osobito važnih, kao što su glumice Laverne Cox, Brigette Lundy-Paine, Rumer Willis... Zanimljivo je da me Amerika nikada nije zanimala, ali dogodilo se da me oduševio Los Angeles. Nisam računala na to. Je li to zbog ljudi koje sam upoznala ili klime slične mediteranskoj, utjecaja mora kad odeš na Venice Beach i osjetiš moć oceana, ne znam. Zaljubila sam se u L.A. i u dva mjeseca posjetila ga dva puta. Štoviše, dobila sam poziv da održim reviju koja se dogodila u oskarovskoj noći. Stalno sam bila okružena pozitivnom energijom i komplimentima, a to mi je, priznajem, godilo. Način na koji me Ivan predstavljao stilistima, koji stalno dolaze po haljine za svoje zvijezde, njihove divne reakcije, sve je to bilo divno doživjeti i zapravo dobiti potvrdu za svoj rad.
Story: Jeste li upoznali koju zvijezdu?
Nije mi to bila misija. Vjerojatno će se to dogoditi kad treći put odem onamo. Prvi cilj mi je bio upoznati Ivana Bitona i njegova partnera, a potom revija u noći dodjele Oscara.
Story: Revija se dogodila u kući u kojoj je živjela Marilyn Monroe?
Tako je. Uopće doći na takvo mjesto i biti dio te priče, odnosno programa, doista je čast. Riječ je o velikom humanitarnom događaju koji organizira utjecajna poslovna žena Daphna Edwards Ziman, a održava se u njezinoj vili koju je 20-ih godina prošlog stoljeća sagradio Harry Warner. Zabava je počela nakon same dodjele Oscara, kada se otvorio švedski stol prepun hrane, a sve je trajalo otprilike od 15 sati do jedan ujutro. Stolovi su bili postavljeni za 300-tinjak ljudi, a na kraju ih je bilo gotovo dvaput više. Iznenadilo me koliko su Amerikanci ležerni i opušteni u takvim projektima. Primjerice, gospođa Daphna nije imala haljinu do zadnjeg dana. Tražila je da joj fotografiramo moje haljine, koje su joj se već otprije sviđale, i izabrala je jednu bijelu koja joj je bila dva broja manja. I što mislite da sam napravila? Prepravljala haljinu cijelu noć s Aidom (inače Aida izrađuje divne šešire) i donijela joj je sljedeći dan poslijepodne dok je ona mirno uživala u svom bazenčiću, bez nervoze. Eh! Zabavljali su nas, među ostalima, Chief WaKil, kantautorica Macy Gray i Paulina Aguirre, a program je završen mojom revijom. Stvarno neopisivo. Svirala je Jurina instrumentalna glazba, koja je bila posebno primijećena, pa sam još bila pozvana na razgovor kod agentice za glazbu. Svašta se lijepo dogodilo.
Story: Znači svidjela vam se energija u Los Angelesu?
Jako! Možda bi to nekoga nerviralo, jer oni vole davati jako puno komplimenta, toliko da bih im iz zafrkancije rekla da ako to govore svakom, neka ne govore i meni. Ali nije. Točno se vidi. Pitali su me je li mi kosa prirodna zato što je kod njih normalno da gotovo sve žene imaju ekstenzije, silikonske obline, pa sam im ja tako mala, slatka i prirodna bila otkriće. Čudili su se koliko godina imam, nevjerojatno im je da nisam ništa estetski dorađivala, a za haljine su bili posebno rječiti. Jer one definitivno odskaču, svaka je unikat i ručno rađena, što je stvarno drukčije. Plan je bio i da se u travnju pojave u butiku smještenom na samom uglu s Rodeo Driveom. Vidjela sam taj butik, prelijep je, ali zbog svega poznatog to se još nije dogodilo. Ali bit će! Sve je odgođeno i ne žalim zbog toga. Bez nade nema života. Uostalom, kad ti se nešto zatvori, drugo se otvori. Važno je živjeti u ravnoteži, s prirodom, sobom, dušom.
Story: Kakav je bio osjećaj imati reviju u kući u kojoj je živjela najpoznatija plavuša u povijesti?
Kao u filmu! Zapravo sam cijelo vrijeme boravka u L.A.-u imala osjećaj kao da sam u velikom filmskom studiju. Ivanov style house smješten je u Holiwood Boulevardu, gdje sam i ja unajmila apartman pa sam cijelo vrijeme i bila dio tog šušura, kao na setu. Neki nose haljine, drugi snimaju editorijal, razni zanimljivi likovi šetaju u odjeći kakva je nama nezamisliva, kao da se snima neki ludi modni film. Odlično sam se osjećala i bila prilično opuštena. Kad sam izišla ispred Bitonova ateljea, rekao mi je da u blizini živi Angelina Jolie koja u obližnjoj pekarnici, koju drži naš čovjek iz Zagreba oženjen Talijankom, kupuje kroasane.
Story: Najavili ste i otvaranje novog ateljea u Beču?
Tako je! To je u suradnji s Anom Gosić, a ona već dugo sa suprugom živi u Austriji i bavi se organizacijom vjenčanja. Beč je počeo polako funkcionirati, u Australiji, gdje također imam haljine, atelje zasad ne radi, ali vidjet ćemo što će se događati. Posijala sam svagdje pomalo. Ništa ne forsiram, ako svemir misli da sam zaslužila, neka me nagradi. Mislim da ravnoteža tog sustava postoji ako ulažeš u pozitivu i ako daješ ljudima najbolje od sebe, pošteno, do kraja. Stoga se ničega ne plašim za sebe, ali sam svjesna da će ova situacija, koja je zadesila i cijeli svijet, mnoge dovesti do propasti, posebno manje tvrtke, mnoge i do gladi. Moramo svi pronaći snagu da si međusobno pomažemo, svatko u okviru svojih mogućnosti.
Story: Koji je vaš način?
Uvijek ću prije kupiti domaći proizvod. Ne pada mi na pamet kupiti uvozni. Bez takve lojalnosti stvarno nam nema opstanka. I to malih proizvođača. U posljednje vrijeme na Dolcu kupim puna kolica hrane jer vidim da nema kupaca. Srce mi se kida. Stoga je potrebno naglasiti tu lojalnost, pa makar koštalo nekoliko kuna više. U konačnici možemo biti u minusu 20 kuna tjedno, a učiniti jako puno. Također ću u okviru svog zanimanja učiniti najviše što mogu. Upravo sam počela darivati maturalne haljine maturanticama čiji roditelji jedva spajaju kraj s krajem. Svatko sa svoje strane može nešto učiniti, ali važno je oživjeti gospodarstvo, što bi trebao biti zadatak gospode kojoj narod daje povjerenje.
Story: Unatoč svemu, pripremate novu kolekciju?
Da! Više sam haljina dizajnirala u posljednje vrijeme nego u cijelom životu. Spremam nekoliko modnih revija. Uvijek radim sve iz inata. Kada je najgore, najoštrija sam. Trebala sam imati reviju 7. srpnja. To je humanitarna priča za udrugu za autizam, a s njom sam počela surađivati prije pet godina. Trebali smo prikupiti novac za papirologiju kako bi udruga mogla aplicirati prema Europskim fondovima za gradnju kuće za odrasle. Napravili bismo jednu reviju, skupili taj novac, ali nakon pet godina udruga je dobila potrebna sredstva. Želja mi je donirati haljine čijom ćemo prodajom zaokružiti i završiti našu priču, ali to smo odgodili za jesen jer ne želim da netko upire prstom u mene i govori da sam bila uzrok zarazi. No svakako ću uskoro organizirati neka posebna modna događanja. To će biti moja mala turneja, promocija divnih hrvatskih pejzaža, trgova, gradova... Želim promovirati Hrvatsku i kod nas i u svijetu. Ništa mi ne znači proizvoditi odjeću samo za prodaju, to može svatko. Želim svojim revijama stvoriti drugu priču i poslati poruku, posebno u ovo vrijeme kada je svima teško, kada bi se ljudi najradije zavukli negdje i čekali da sve prođe. Ali ne, neće ništa proći bez nas, moramo se svi pokrenuti, dati sve od sebe kako smo to uvijek znali u najtežim trenucima.
Story: Što za vašu nevjerojatnu energiju kaže vaš životni partner i kantautor Jurica Popović?
Bez njegove podrške, mira, blagosti koju nosi i prenosi na mene - sto puta bih eksplodirala. On je moj lijek, čaj od mente, miris jasmina. Sada sam nabrojila ono što imam u našem vrtu u Metkoviću. Kad sve to procvjeta, onda je ljekovito. To je meni Jure kad dođem kući. Smiraj i vječna podrška. Zapravo, što su značili ta korona i karantena? Parovi i obitelji koji su boravili zajedno bili su na velikoj kušnji. Dogodilo se da su se mnogi razišli, a mnogi još više zbližili. Tada sam najviše vremena provela sa svojim Jurom, a koliko smo uživali, smijali se, grlili stabla, trčali po travi bosi - bilo je divno. I zato to razdoblje, unatoč lošim okolnostima, doživljavam pozitivno.