Novinarka i televizijska voditeljica, 37-godišnja Korčulanka Fani Stipković, prije nekoliko je godina hrvatsku adresu zamijenila onom španjolskom i karijeru nastavila graditi u Madridu. Upravo ondje Fani je provodila i vrijeme u izolaciji zbog pandemije koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet. Iako je Španjolska tada bila jedno od glavnih europskih žarišta, situacija je sada ipak bolja, a samo za Story.hr, simpatična je Fani otkrila kako izgleda povratak u normalu, koju je vještinu usavršila u karanteni te što joj najviše nedostaje iz rodne Hrvatske.
Posljednji put kad smo se čuli, Madrid je imao jako veliki broj zaraženih koronavirusom i grad je bio u karanteni. Kakva je sada situacija? Vraća li se život u normalu?
Madrid se sada skoro pa potpuno vratio u normalu. Treba uzeti u obzir mentalitet Španjolaca koji su bili dugo zatvoreni u karanteni i koji sada samo žele biti vani, na cesti gdje ljudi najviše vole boraviti. No svakako, kako se primijeti da grad nema turista i da je dosta ljudi pod oprezom, ne može se reći da je to isti grad kao i prije, no tako je u čitavom svijetu. Vlada veći oprez, ljudi na cesti hodaju s maskom, osjeti se razlika no svi su se već prilagodili na suživot s virusom tako da je situacija za sada pod kontrolom.
I vi ste nekoliko tjedana proveli u izolaciji u vlastitom domu. Jeste li se sada već vratili uobičajenim svakodnevnim aktivnostima? Izbjegavate li možda još uvijek neka veća okupljanja?
Stvarno ne živim u strahu, ali ne vidim razlog zašto bih se izlagala riziku
Ja sam provela skoro tri mjeseca u karanteni. Prvi mjesec u Madridu, a ostatak u Andaluziji, pored Malage, odnosno u Velez Malagi. Tamo je karantena bila puno ugodnija jer sam ju provela u prirodi i s predivnom obitelji pa se čovjek samim time ne osjeća kao da je zatočen. Vratila sam se svojim aktivnostima, ali svakako ne kao i ranije s obzirom na to da i dalje nema javnih okupljanja, sportskih događaja na kojima radim ili evenata koje mogu voditi tako da mi se dinamika posla promijenila. Ali, to je možda dobra prilika da se posvetim nekim projektima koje već dugo vrijeme želim pokrenuti, a za koje nisam imala vremena. Što se tiče većih okupljanja, da, apsolutno ih izbjegavam. Stvarno ne živim u strahu, ali s obzirom na to da je bilo već slučajeva u Španjolskoj da je zbog nekog većeg okupljanja ili zabave došlo do širenja virusa, ne vidim razlog zašto bih se izlagala tome. Sada je vrijeme da se živi mirno.
Neki predviđaju da bi se mogao dogoditi i drugi val zaraze jer je virus poprilično nepredvidiv. Bojite li se da bi opet mogli završiti u izolaciji? Jeste li već pripremljeni za takav scenarij?
Ovdje se govori jednako o tome, čak da nas čeka gori val zaraze. Nemam neki strah jer sam već sve to prošla i već sam se navikla na karantenu. Tako je, kako je, treba prihvatiti stvari koje ne možemo promijeniti. Kada se samo vratim razmišljajući kako smo započeli ovu godinu i gdje je svijet sada, zvuči nestvarno, filmski bi se reklo. Treba se prilagoditi ovoj novoj ‘normali’ i naučiti živjeti u njoj, a to je svakako puno mirniji život, manje putovanja i puno više digitalnog rada. No, po prirodi sam pozitivna i jaka i vjerujem da ću se znati nositi sa svime sto dođe.
S obzirom na to da vam je jako puno prijatelja i obitelji u Hrvatskoj, planirate li uskoro dolazak? Što vam, osim najmilijih, najviše nedostaje iz Hrvatske?
Fali mi apsolutno sve kod nas, mislim da mi nikada nije nedostajalo ovako
Svakako planiram uskoro doći jer proživljavam baš veliku krizu u smislu do koje mi mjere fale Hrvatska, obitelj i prijatelji. Fali mi apsolutno sve kod nas, mislim da mi nikada nije nedostajalo ovako. Jako sam željna svega i svih. Fali mi naš sarkazam, humor, ljudi i običaji. Nedostaje mi mamina kuhinja, naše more, ‘ruganje’ mojih prijatelja, smijanje, naš mentalitet i sve. Španjolska je moj dom i zemlja koju sam odabrala jer sam htjela bolju karijeru, živjeti u inozemstvu, imati puno vise iskustva, internacionalnu karijeru, poznavati svijet i ‘proširiti’ sebe u svakom smislu. Ali Hrvatska je za mene uvijek bila i uvijek će biti apsolutni broj jedan!
Zadnji put ste nam rekli da ste izolaciju iskoristili za usavršavanje jezika i kuhanje. Kako napredujete? Jeste li otkrili još neki novi talent?
Da, nastavila sam s učenjem jezika. Isto tako sam radila dosta tečajeva, sve vezano za moj posao. Sve se danas tako brzo mijenja u ovoj digitalnoj eri da je potrebno konstantno usavršavanje da bi bio u toku sa svime. Dosta sam se bavila meditacijama i radom na sebi u karanteni, ovo je sada svakako vrijeme za duhovni radi da bi se što bolje nosili sami sa sobom i sa svim ovim promjenama. Nešto sam se poboljšala s kuhanjem, radila sam par puta u karanteni ‘škampe na buzaru’ i dobro je ispalo. Ali daleko sam još od Michelinove zvjezdice. (smijeh)