Domaća kazališna i televizijska glumica, 44-godišnja Anita Matić Delić, nedavno je proslavila velikih 15 godina braka sa suprugom, snimateljem Marijem Delićem s kojim je dobila i dvojicu sinova, 13-godišnjeg Adriana i četiri godine mlađeg Vala. Kako su obilježili taj poseban datum, koliko je dolazak djece utjecao na njihov brak i koji je njezin recept za preko dva desetljeća dugu vezu, otkrila je u razgovoru za Story.hr.
Prije nekoliko dana ste obilježili 15. godišnjicu braka sa suprugom Marijem. Kako ste ju proslavili?
Naše godišnjice braka uglavnom su bile radne i rijetko smo baš na taj dan bili zajedno. Često se događalo da je Mario zbog snimanja serija ili filmova bio na drugom kraju svijeta, a ja pak negdje na gostovanju s predstavom. Iako smo ove godine na našu godišnjicu konačno bili zajedno u istom gradu ipak je bila radna. Mario je završavao montiranje spota 'Još jedan krug' grupe Mayales, a ja sam imala probu. Zbog toga nismo ništa posebno planirali, bili smo sretni što ćemo tu večer provesti zajedno i nije nam bilo važno gdje i kako. U tome su nam pomogli moja draga kolegica Ines Bojanić i njezin suprug Davor koji su naše sinove pozvali kod sebe na spavanje, a njihova i naša djeca bila su zbog toga presretna. Mario i ja smo se počastili finom večerom u restoranu 'Evergreen'.
Je li vam suprug pripremio neko posebno iznenađenje/poklon ili vi njemu?
Supruga sam iznenadila svojom novom tortom od pistacija koju sam smislila baš za taj dan. Bio je oduševljen! Bilo je to moje slatko iznenađenje i ljubav je išla direktno kroz želudac (smijeh). A ja sam dobila buket ljiljana koje obožavam.
Mnogi kažu da nekakva početna zaljubljenost i 'euforija' oko braka nestanu u prvih par godina. Vi ste zajedno već 15 godina, postoje li kod vas i dalje leptirići u trbuhu? Kako održavate tu neku kemiju/romantiku u odnosu?
Mario i ja smo zajedno već 21 godinu, a od toga smo 15 godina u braku. Svake godine zapravo slavimo dvije godišnjice - dan kada smo se upoznali i dan kada smo se vjenčali. Možda će ovo zvučati patetično, ali od prvog trenutka kada sam ga ugledala, dok ga još nisam ni poznavala, doslovno sam zanijemila i rekla samoj sebi: 'Ovo je čovjek mog života'. Kako sam to tada znala nemam pojma, jednostavno sam to osjećala i taj me osjećaj nije prevario. I danas, nakon 21 godinu, javljaju se leptirići. I da,to je moguće u braku. Možda se nekima ti leptirići istroše u prvim godinama, ali naši leptirići još uvijek mašu vitalnim krilima. Možda je to zato što se nikada nismo uzimali 'zdravo za gotovo' i nismo se prestali truditi jedno oko drugoga.
U braku ste dobili i dva sina, Vala i Adriana. Koliko je dolazak djece utjecao na vaš međusobni odnos?
Naš je odnos uz dolazak djece dobio novu dimenziju, rekla bih zreliju i punu izazova. Normalno je da se fokus mijenja kada dođu djeca i nije jednostavno uz njih zadržati ono što smo imali kada smo bili samo nas dvoje. Ali time baza našeg odnosa nije narušena nego je nadopunjena. To je prilika da se odnos dvoje ljudi digne na višu razinu od prvobitne zaljubljenosti i euforije. Danas se uz naše živahne dečke doslovno borimo za svoje trenutke. Takvi trenuci nam zlata vrijede i zato nam ne trebaju skupocjeni pokloni za godišnjice. Trebaju nam baka, babysitterica, dobri prijatelji koji će nam pomoći da se ponekad posvetimo jedno drugome bez onih upadica: 'Mama, vidi ovo! Tata, pogledaj ono!” (smijeh)
U svakom odnosu postoje i povremene trzavice. Oko čega se vi najčešće 'posvađate'? Kako rješavate nesuglasice? Tko prvi popušta?
Trzavice i svađe kod nas su uvijek bile rijetka pojava, ali s vremena na vrijeme dođe i do toga. Nije nam bitno tko će prvi popustiti, ne igramo se borbe ega, bitno nam je da to što prije iskomuniciramo, riješimo i idemo dalje. Trenutna trzavica u našem životu zove se pubertet! (smijeh).
Koji je vaš recept za uspješan i dugogodišnji brak?
U zadnje vrijeme pišem puno recepata, ali kulinarskih. Još nisam pisala recept za uspješan brak, a ne bih se ni usudila jer to je vrlo individualno. Svatko tko ima uspješan brak ima svoj recept koji odgovara baš njima takvima. Kad se volite do te mjere da su vam međusobno poštovanje, razumijevanje jedno drugoga, podrška jedno drugome u zajedničkom i individualnom rastu dio vašeg braka, onda ste na dobrom putu. I još nešto - nemojte zaboraviti tu i tamo jedno drugome ubaciti neki novi začin u svoju 'bračnu tavu'! Jelo bez začina je bezlično, pa tako i brak. Skuhajte si ono što volite jer ipak ljubav ide kroz želudac.