Od 16. srpnja do 5. rujna zagrebačka Opatovina u večernjim će se satima oriti od smijeha jer počinje 35. Histrionsko ljeto. Ove će godine publiku zabaviti i opustiti urnebesnom komedijom legendarnog francuskog majstora humora Georgesa Feydeaua ‘Mačak u vreći’, u režiji Damira Lončara. O predstavi, Histrionima, Feydeauu te o nužnosti humora u čudnim vremenima u kojima živimo popričali smo s rođenim komičarom Davorom Svedružićem.
Story: Koliko ste već puta igrali u nekom Feydeauovu komadu? Je li vam blizak njegov humor?
Ovo mi je četvrti put. Zaljubio sam se u Feydeaua kad sam s oskarovcem Jirijem Menzelom radio ‘Bubu u uhu’ u Komediji. To me totalno okrenulo prema njemu. I bila mi je to velika škola, raditi uz Menzela. On je bio genijalan. Ta vrsta komičnoga kazališta i inače mi je vrlo bliska, kao i općenito svaka komična predstava. Uživam glumiti u Feydeauovim komadima zbog ludih zapleta i aktivnog fizičkog humora. U njegovim predstavama stalno jurcaš, divljaš... Za neke predstave potrebne su i fizičke pripreme, zagrijavanje. Zna biti fizički teško igrati ih, ali je i vrlo zabavno jer vidiš da ljudi uživaju. Na njegovim predstavama uvijek je najviše smijeha.
Story: Otkrijte nam nešto o liku kojeg igrate...
Igram liječnika Gyulu Nagyszombatyja iz Pečuha koji je došao u posjet prijatelju u Zagreb sa ženom. I tu se sve zakomplicira. Njegova se žena zaljubi u pridošlicu, kao i žena njegova prijatelja... To je prava komedija zabune koja dovede do bezbroj nevjerojatnih situacija. Kod Feydeaua uvijek postoji taj jedan lik (sada ga ja igram), koji je prijatelj glavnog lika i pomaže riješiti situaciju, a zapravo se sve još više zakomplicira. U predstavi govorim hrvatski s mađarskim naglaskom i pjevam na mađarskom, ‘skidao’ sam pjesmu s YouTubea. Nadam se da će biti smiješno i zabavno.
Story: U ‘Mačku u vreći’ riječ je o klasičnoj komediji zabune sa zapletom koji postaje sve luđi i nevjerojatniji. Koliko nam je takva vrsta humora potrebna u ovim čudnim vremenima?
Ma takav je humor uvijek potreban, pogotovo sada kad su ljudi napeti i pod stalnom psihozom zbog pandemije i potresa. Dođeš na dva sata u kazalište i smiješ se luđački, zaboraviš sve i odeš kući dobre volje. Publika se uvijek odlično opusti na tim predstavama, ne misli ni na što drugo.
Story: Ovo vam je već 13. predstava s Histrionima. Što vas to neprestano privlači k njima? Baš volite provoditi ljeta radno, na Opatovini?
Ovo mi je sedmo uzastopno ljeto na Opatovini. Uvijek mi ponude neku odličnu ulogu. Histrioni su za mene dosta toga napravili, a nadam se i ja za njih. Nude mi sjajne uloge koje mi je žao odbiti jer baš guštam u njima. Kao komičaru, to su prave uloge za mene. Što se tiče ljeta i ostanka u Zagrebu, već sam se naučio tako organizirati. Kako nedjeljom i ponedjeljkom ne igramo, u subotu poslije predstave nakratko se zaletim na more. Ili si priuštim dobar odmor početkom rujna, ovisno o obavezama. A ljudi me znaju već na kraju ljeta pitati što ću glumiti u Histrionima idućeg ljeta.
Story: Osim što ste morali prestati igrati predstave u matičnoj Komediji zbog pandemije i posljedica potresa, kako su te situacije djelovale na vas? Kako ste održavali glumačku formu?
Nakon 25 godina i odigranih oko 75 premijera te između dvije i dvije i pol tisuće predstava ne možete izgubiti glumačku kondiciju u nekoliko mjeseci. Da su normalne okolnosti, ova pauza bila bi odličan odmor, ali nažalost nije bilo tako. Mi glumci jako smo povezani, stalno smo zajedno, a onda je došla pandemija - samo smo se odvojili, nismo radili. Glumci su vrlo društvena bića, ne možemo jedni bez drugih. Potres je na mene dosta utjecao, i psihički i fizički. Budući da živim u centru, kuća mi je bila dosta oštećena. Nakon svega postao sam kao seizmološki uređaj, trzao sam se i na potrese od jednog i pol stupnja. Nisam se baš dobro proveo i nisam se dobro osjećao. Sada su posvuda skele i napokon je počela obnova.