Na Netflixu se prikazuje dokumentarni serijal ‘Down to Earth with Zac Efron’ u kojem glumac putuje svijetom s wellness guruom Darinom Olienom u potrazi za održivim, ekološki prihvatljivim načinima života. Putovanje i istraživanje utjecalo je i na ovu američku zvijezdu koja danas promišlja treba li Hollywood i dalje biti njegov dom te otkriva zašto više nikada ne želi imati mišiće kakve je pokazao u filmu ‘Spasilačka služba’.
Story: U jednoj epizodi serijala nalazite se u New Yorku, koji, kako ste rekli, smatrate vrlo stresnim?
Da, jer me jako podsjeća na Los Angeles. Kada sam bio mlađi, posvuda oko mene bili su paparazzi. Stalno sam morao izgledati odlično jer bi me inače nazvala majka i pitala: “Jesi li dobro, izgledaš malo rastrojeno na fotografijama.” Imao sam 18 godina i stalno sam osjećao da se moram odijevati kao da izlazim na modnu pistu. Kada smo snimali ‘High School Musical’, nisam mislio da ću doseći takvu slavu, samo sam želio zaraditi dovoljno kako bih mogao platiti studij. Odjednom sam bio na naslovnicama tinejdžerskih časopisa i sve me to jako iznenadilo. Iskreno, prva naslovnica me oduševila, ali vrlo brzo, čini mi se brže nego drugi, shvatio sam da nešto nije u redu. Nikako nisam pridonosio društvu, samo sam snimao filmove i zbog toga sam se dugo loše osjećao.
Story: Jeste li se mislili povući sa scene?
Kada samo snimali na Sardiniji, toliko sam toga naučio, čak i da je tajna dugog i zdravog života u kombinaciji mnogih faktora, ne samo u jednome. Shvatio sam da tamošnje lokalno stanovništvo održava nisku razinu stresa, ali ima jako aktivan stil života do duboke starosti. Zbog toga sam počeo drukčije gledati svoj život i mislim da se moram maknuti iz Hollywooda. To nije mjesto u kojem ćete voditi dug, sretan i psihički zdrav život. Obožavam Kaliforniju, ali gusta naseljenost i gradski život nisu stvoreni da doživite duboku starost.
Story: Tada ste o paparazzima razgovarali i s Leonardom DiCaprijem?
Upoznali smo se na košarkaškoj utakmici, sjedili smo jedan pokraj drugoga, ali nismo razgovarali. U jednom trenutku okrenuo se prema meni i pitao me hoćemo li zajedno na doručak. Naravno da sam pristao pa je na papirić napisao svoj broj telefona. Drugo jutro spremio mi je doručak u svojoj kući. Prvo je napravio vafle, ali kako su mu zagorjeli, pripremio nam je palačinke. Bio je super! Htio sam mu postaviti tisuću pitanja, osobito kako se nosi s paparazzima. Kada sam došao kod njega, pratili su me paparazzi u desetak automobila i nakon što ih je vidio na sigurnosnim kamerama, rekao mi je da se to njemu ne događa. U njegovu pogledu prepoznao sam ono što sam stalno osjećao, a to su stres i tjeskoba. Rekao mi je da se ne brinem, pomogao mi je i bilo mi je lakše. Znam da to nisu najveći problemi i glupo mi je uopće žaliti se na to što se događalo. Ljudi ti često i ne vjeruju, na primjer, moj je otac mislio da izmišljam kako me paparazzi svagdje slijede, sve dok to nije doživio dok smo se vozili Los Angelesom. Kada je shvatio da ne lažem, njegova reakcija bila je smiješna kombinacija bijesa i stresa.
Story: Koji su vama najveći uzroci stresa?
Glumački posao i stalna pozornost javnosti često vode do usamljenosti. Jako je važno biti dio zajednice, imati svoje ljude. Kada to nemam, osjećam se nesretno, izolirano. Na snimanju ovog serijala osjećao sam povezanost s TV ekipom, postali smo prijatelji pa sam zbog toga iz dana u dan bio sve sretniji i zdraviji.
Story: Baterije punite u prirodi?
Obožavam provoditi vrijeme u prirodi, kampirati, planinariti, biti vani. Tako pobjegnem od svega i život dovodim u ravnotežu, to je moja terapija. Kada kampiram, nemam problema sa spavanjem, a čim se vratim u Los Angeles, ne mogu spavati.
Story: Zato i volite spotove za koje je potrebno prostranstvo?
U posljednje vrijeme jako volim biciklizam jer se možete kretati toliko brzo, gotovo kao da vozite motocikl. Završio sam nekoliko triatlona pa stvarno osjećam kao da sam postigao nešto nevjerojatno. Kada sam bio na Havajima, ronio sam s morskim psima i to nikome ne bih preporučio. Nemojte to pokušavati, oni vas žele pojesti! Jednom sam skočio iz helikoptera, to je bilo odlično iskustvo.
Story: Svim tim sportovima održavate i fizičku formu?
Za mene to nije samo trening. Kada sam bio mlađi, to mi je pružalo osjećaj stabilnosti i da nešto svakog dana postižem. Kao da sam uspješno riješio domaću zadaću i zato sam na dobrom putu. Sada se treniranje pretvorilo u životni stil, filozofiju i sve ovo što mogu sada, želim biti sposoban napraviti i sa 60, 70 godina. Želim biti poput svoga djeda koji i dalje skija te svakog jutra prepliva 30-ak dužina u olimpijskom bazenu. A pritom ima samo jednu plućno krilo.
Story: Rezultate svakodnevnog višesatnog treniranja pokazali ste i u filmu ‘Spasilačka služba’.
Taj film došao je u pravo vrijeme, no nakon snimanja, shvatio sam da nikada više ne želim biti u tako dobroj formi. Nije bilo mjesta za nedostatke kada je o izgledu riječ i bilo je toliko teško. Ma to je glupo. Sretan sam što je dobro prošlo, ali mišići su mi bili preveliki. Takav je izgled nerealan i ne želim ga veličati. Ne želim da ljudi misle kako bi trebali tako izgledati. Budite veličine koje jeste, čuvajte srce i mozak i to je sasvim dovoljno.
Story: Tada ste bili na strogoj dijeti?
Desetak godina bio sam na dijeti koja se temeljila na proteinima i gotovo uopće nisam jeo ugljikohidrate. Kada smo snimali ‘Spasilačku službu’, šest mjeseci nisam ih okusio i mislio sam da ću se pozdraviti s pameti. Pa trebaju nam, ukusni su!