Ana Rucner: 'Pandemija mi je pomogla da maknem krive ljude iz života'

privatna arhiva Autor: Tea Lukinić

Domaća najpoznatija violončelistica, 37-godišnja Ana Rucner već je više od šest godina nakon braka s pjevačem Vladom Kalemberom posvećena isključivo karijeri i svojem 13-godišnjem sinom. U posljednje vrijeme često ju viđamo na koncertima, a za Story.hr otkrila je kako pandemija utječe na njezinu karijeru, živi li u strahu i kako provodi ljeto. Osim toga otkrila nam je i koje mjere poduzima na koncertima, a inače to nebi radila, te kako je zahvaljujući pandemiji sredila odnose s ljudima koji joj nisu više potrebni u životu.

privatna arhiva Autor: Tea Lukinić

Nastankom cijele situacije karijera mnogih 'ispašta', kako je cijela pandemija utjecala na vas?

Ovo vrijeme korone je drugačije, izazovno i nepredvidivo, ali za mene kao klasično obrazovanom glazbeniku otvorilo je prostor upravo za sviranje onog što najviše volim, a to su moji korijeni, klasična glazba koju sada imam prilike puno češće izvoditi. Puno koncerata mi je otkazano, ali i puno novih zakazano, a najviše ima intimnijih koncerata u manjim dvoranama s puno manje ljudi.

Imate li manje posla u odnosu na prije? Jeste li osjetili razliku na 'vlastitoj koži'?

Ništa nije kao prije, koncerte mogu izbrojati skoro na prste dvije ruke, ali za mene je i to u ovom trenutku sasvim dobro i zadovoljavajuće.

Kroz koji dan me očekuje koncert klasične glazbe u umaškoj crkvi s pijanistom Matejom Meštrovićevem koji će se održati početkom osmog mjeseca, a nakon toga, osmog kolovoza imam koncert na Ljetnoj pozornici u Opatiji gdje ću multimedijalnim koncertom pod nazivom 'Croatian Heritage' sa električnim violončelom provesti publiku kroz ljepote Hrvatske. Ovim koncertom ujedno i promoviram istoimeni novi studijski album.

Poduzimate li redovito dodatne mjere na svojim nastupima?

Na koncertima sam ionako distancirana od publike, barem za vrijeme samog nastupa, a organizatori paze na razmak kod publike. Problem nastaje nakon koncerta kada ljudi požele doći do umjetnika, i tu bi trebali u ovo nezdravo vrijeme svi puno više paziti i držati se distance. Masku inače nosim prije koncerta, ne rukujem se i uvijek imam dezinficijens u svojoj torbici.

Bojite li se pandemije? Kako ona utječe na vas i vaš privatni život?

Ne bojim se, ali sam svjesna situacije i maksimalno se držim propisanih mjera u ponašanju izvan svog doma. Meni je ova pandemija zapravo pročistila mnoge odnose, i dovela ljude koji ostaju za cijeli život. Mogu reći da nikad nisam bila mirnija i zadovoljnija.

Što činite kako bi umanjili strah ili izbjegli negativna razmišljanja?

Strah kod mene ne postoji, samo oprez. Nastojim ne puniti glavu nepotrebnim informacijama, a ako i osjetim nelagodu zbog neke situacije pomolim se i primim bilo kojeg posla.

privatna arhiva Autor: Tea Lukinić

Jeste li koje nastupe samoinicijativno otkazali zbog situacije s koronom?

Bio je prilično upitan moj festival u Dubrovniku i koncert 'Pozdrav Ljetu' koji je ove godine proslavio 10 godina. Njega sam odlučila organizirati na svoju ruku, maksimalno se trudeći poštivati propisane mjere koje su mi u konačnici i dozvolile organizaciju istog.

Osim što sam ga uspjela odsvirati u realnom vremenu i održati tradiciju svog festivala, također sam i snimila koncert koji je bio emitiran na HRT-u te će mi ta snimka ostati kao vjerovatno najljepša uspomena i i najveći uspjeh jer sam u vremenu kada je nemoguće uspjela sama sebi stvoriti priliku i dokazati da je moguće.

Postoji li nešto čega ste se morali odreči, a voljeli biste to raditi?

Ničeg posebno se nisam odrekla jer ionako živim prilično povučeno i mirno. Kao i ranije, imam svoj krug ljudi s kojima se i dalje družim, držim se svoje najuže obitelji. Na putovanje van Hrvatske idem jedino ako to moj posao zahtijeva, a s obzirom da sam obišla gotovo cijeli svijet više puta, i da nikada više ne otputujem, opet dobro.

Kako planirate provesti ljeto, čemu ćete se najviše posvetiti?

Na moru sam sa sinom kao i prethodnih godina, odmaram s njim između koncerata, vježbam violončelo i treningom održavam fizičku formu.

privatna arhiva Autor: Tea Lukinić

Kada ste tužni ili depresivni, osim možda sviranja, što radite kako bi se 'oporavili'?

Depresiju kao takvu ne poznajem niti ne priznajem, za to nema mjesta u mom životu. U konačnici, ja sam majka, zrela i odgovorna osoba, i zbog svog sina si ne bi nikad dozvolila da potonem nego s veseljem nosim svaki svoj križ jer u ovom ionako kratkom životu želim što ispunjenije živjeti. Nema odustajanja. Kako bismo opstali, moramo se prilagoditi vremenu u kojem živimo, a prilike ne smijemo čekati nego ih stvarati sami.

TAGOVI