Svestrana Jelena Bosančić, glumica, glazbenica i ravnateljica Drame splitskog HNK, govori o premijeri predstave nastale prema njezinu tekstu ‘Dom za nezabrinutu djecu’ (‘Gordana neće doći’) na Splitskom ljetu 8. kolovoza te o inspiraciji, umjetničkim željama i svojoj odgovornoj funkciji.
Story: Na ovogodišnjem Splitskom ljetu održat će se premijera drame ‘Dom za nezabrinutu djecu’ čija ste autorica. Koja su to nezabrinuta djeca u filozofsko-sociološkom smislu?
Predstava se zove ‘Gordana neće doći’. Preimenovali smo je tijekom kreativnog procesa, a ishod je zajedničkog rada autorskog tima, glumaca i glazbenika. Riječ je o četvero ljudi u tridesetima koji su zarobljeni u projekciji vlastite izvedbene prezentnosti. Zoran, Lucija, Petar i Filip tipizirani su likovi, sadržajno ispražnjeni i osuđeni na infantilnu viziju sebe. Koristeći izvedbene obrasce industrije zabave te uspostavljajući priču kao klasičan dramski zaplet, ali i kao scenarij televizijske emisije između komičnog i grotesknog - svi i dalje nešto čekamo, a ni sami nismo sigurni što. Songovi brehtijanskog tipa i svirka benda uživo vode nas začudnim poetsko-refleksivnim svijetom teatra glazbe iz kojeg, nažalost ili nasreću, nema izlaza.
Story: Što vas je potaknulo na ovaj tekst? Kako kao dramski autor uočavate te ‘sitne pukotine’ u duši?
Oduvijek pišem poeziju, još otkad sam bila dijete. Ovo mi je prvi susret s pisanjem dramskog teksta iako sam, recimo, napisala nekoliko dječjih tekstova i mjuzikla. Ovi likovi pratili su me nekoliko godina i bili su mi jasni sa svim svojim problemima. Imala sam viziju tko su ti ljudi jer sam i sama u tridesetima te patim od sličnih boljki kao i oni. Karantena i situacija s koronom zatvorile su me u kuću i natjerale da progovorim o tim ljudima na papiru. Mladi ljudi žive otuđeno, bez stvarnog kontakta i bez mogućnosti uspostavljanja pravog emotivnog odnosa. To me potaknulo. Htjela sam se baviti tim odnosima i strahom koji nas blokira u svemu te mogućnošću izlaska iz tih zadanih granica.
Story: Poznati ste i kao kantautorica, a pamti se i vaš prošlogodišnji nastup na Dori. Spremate li još kakvo glazbeno iznenađenje?
Glazba je moja prva ljubav i najveći dio mene. Prirodno mi je pisati pjesme, svirati, muzicirati, tada zaboravim i gdje sam i tko sam i koje su mi obveze te problemi, jednostavno utonem u to. Kad završi Splitsko ljeto, spremam novi glazbeni projekt s vrlo zanimljivim glazbenicima. Nešto više o tome znat ćete na jesen.
Story: Ravnateljica ste Drame splitskog HNK. Koliko je izazova, odgovornosti na takvoj funkciji i jeste li se koji put zapitali: ‘Što mi je ovo trebalo?’
Na toj je funkciji jako puno izazova i još više odgovornosti. Zanima me kako poboljšati rad kazališta općenito, kako Drama može tome pridonijeti te progovoriti suvremenim kazališnim jezikom, ali i o temama koje su aktualne, kao i rad s redateljima koji dosad nisu imali priliku gostovati u Splitu. Želim uključiti mlade talentirane glumce i redatelje te iskusna imena hrvatskog i stranog kazališnog neba i povezati ih. Imam sjajan ansambl i mislim da možemo puno toga napraviti. Jako je važno kako komuniciramo, treba se okrenuti novim generacijama koje radije biraju film nego teatar, njih treba pridobiti prikladnim sadržajem. Na svemu tome radim intenzivno i da, nekad se zapitam što mi je sve to trebalo, ali energija i entuzijazam me guraju i ne daju mi mira pa je takva misao vrlo rijetka i samo u danima potpunog ludila kad uopće ne spavam, kao sada.