Trebali su se vjenčati u lipnju ove godine, ali netom prije naprasno su otkazali vjenčanje, ali i prekinuli vezu. Košarkaški reprezentativac Željko Šakić i frizerka Valentina Čajo, koja već više od deset godina surađuje s pjevačicom Majom Šuput, ali i drugim poznatim Hrvaticama, više nisu par. Valentina je sa svog Instagrama obrisala zajedničke fotografije i, čini se, stavila točku na ‘i’ njihovoj dugogodišnjoj ljubavi koju su prije više od godinu dana okrunili zarukama. Problem im je godinama stvarala i razdvojenost. Naime, zbog Željkove karijere izvan granica Lijepe Naše, ali i Valentinine želje da ostane u Zagrebu i nastavi graditi uspješan posao, par je uglavnom održavao vezu na daljinu. A ona itekako, znaju svi koji su se ikada našli u toj situaciji, iziskuje puno truda i napora.
- Tko god kaže da je lako održavati vezu na daljinu - laže. Uvijek tu ima dobrih i loših dana, dobrih i loših strana. Ali opet, kada se dvoje ljudi voli, podupire i poštuje, daljina ne predstavlja problem - u veljači nam je ispričala mlada Zagrepčanka koja je, kako nam je tada otkrila, i nakon vjenčanja namjeravala ostati živjeti u rodnom gradu.
- Često me klijenti u strahu pitaju gdje ću živjeti nakon vjenčanja. Mene papir nikada nije sprečavao u životu jer da sam se mislila preseliti, napravila bih to bez obzira na brak. Mene je u Zagrebu zadržala ljubav prema poslu, što Željko, srećom, razumije i imam njegovu potporu pa zasad uspješno usklađujem karijeru i ljubav - poručila je.
O žrtvi koju treba podnijeti da bi dospio tu gdje je danas, u ruskom klubu Avtodor Saratov s kojim je nedavno potpisao ugovor, govorio je i 32-godišnji sportaš, koji je za telesport.telegram.hr rekao: - Svoju djevojku i prijatelje ne vidim po četiri mjeseca. I evo, sad sam u Zagrebu. Nisam s njima nego ovdje. Mislim da to dovoljno govori.
Prije Rusije Šakić je godinu dana proveo u Litvi, gdje je igrao za klub Lietkabelis, a dosad je nastupao i za prvoligaše u još pet zemalja - Italiji, Španjolskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj. No za razliku od priča ostalih reprezentativaca, njegova je počela dosta kasno. Iako je košarku počeo igrati još kao dijete, sve do 25. godine igrao je samo u regiji.
- Zvonko Piljek, moj profesor tjelesnog iz osnovne škole, najzaslužniji je što sam počeo igrati košarku. U to doba bio sam rastrgan između nogometa, džuda, stolnog tenisa, hrvanja i košarke, a on me uporno gurao među obruče - ispričao je.
Bilo je to 1995. u Ciboni, a imao je samo sedam godina. Nakon deset godina provedenih u tom zagrebačkom klubu, u kojemu se pokazao kao jedan od boljih juniora svoje generacije, nadao se pozivu u prvu momčad, ali to se nije dogodilo, i to zbog svađe s tadašnjim trenerom. Iako mu je ta situacija ostavila gorak okus u ustima te je čak razmišljao o prestanku bavljenja košarkom, srećom nije odustao. S vremenom je postao ozbiljan internacionalni igrač, a u 27. godini i najstariji debitant u povijesti reprezentacije. Karijerom je iznimno zadovoljan, ali želi ostvariti i veliku životnu želju - zaigrati za NBA.
- Želim svakim novim danom biti bolji pa ćemo vidjeti kamo će me to dovesti. Kao klinac sanjao sam da ću zaigrati u NBA ligi, a dokle god igram, sve ću napraviti da to i uspijem. Netko će možda reći da pretjerujem, ali oni koji me poznaju, znaju da se ne šalim. Živim za taj dan - ispričao je jednom prilikom za tportal.
Svoje je snove, ubuduće bez podrške dugogodišnjeg partnera, nastavila ostvarivati i Valentina koja, kada je riječ o radnoj etici, nikad nije bila tipična djevojka sportaša.