Marijana Mikulić: 'Trebamo prestati biti blijede kopije'

Domaća glumica progovorila o lažnim slikama na društvenim mrežama

Instagram

Domaća glumica i simpatična 38-godišnja majka, Marijana Mikulić, nedavno je na društvenim mrežama objavila fotografiju kojom je namjeravala pokazati svoju prirodnu ljepotu, ali prije svega naglasiti kako se moramo prihvatiti upravo onakvima kakvi jesmo. Za Story.hr u detalje je ispričala što misli o uređivanju fotografija, pretvaranju da smo netko drugi, te kako sama utječe na stavove svoje djece. Otkrila nam je i kako su njezini podočnjaci 'najuređivanija stvar' na objavi, te što misli o 'zlim jezicima' društvenih mreža.


Što mislite o uređivanju fotografija, smatrate li da ljudi pretjeruju?

Nemam neko posebno mišljenje o tome, i sama često nešto 'popravim'. Ne mogu reći da robujem, jer kao što možete vidjeti na mojim društvenim mrežama, jednako objavljujem i fotke gdje sam dotjerana, i one bez šminke i frizure. Tako i obiteljske fotke gdje smo svi uređeni i nasmijani do onih češćih, i u mojoj obitelji normalnih, gdje je uvijek netko složio grimasu, netko plače i slično. Ali da volim imati i te 'popeglane' gdje je sve divno i krasno, pa s njom na zid, zaista volim. Ne zato da se pravim da smo nešto što nismo, nego da imam i te gdje smo 'po špagici'.

Nastojite li većim dijelom objavljivati isključivo 'realne' fotografije?

Moje su fotke uvijek realne, često stavljam i onu, hajdemo reći, dotjeranu pa iza nje originalnu da se vidi što je prethodilo tome. Ja osobno volim vidjeti da se ljudi pronalaze i u nespretnim i ne tako posloženim situacijama, izgledu, ponašanju djece i slično. Bude mi lakše kada znam da nisam jedina koja nema sve pod kontrolom, koliko god tome težila.

Što kada vam na objavi nešto loše 'ispadne' zbog čega postanete žrtva zlih komentara, kako dolazite na kraj tome?

Nemam više potrebu odbrusiti takvima, prije sam se znala upuštati u rasprave, a sada eventualno kažem što mislim i tu stajem, ili čak niti to. A ako je netko neugodan samo blokiram. Ne volim širenje negativnih vibracija.

Što mislite, koje je riješenje da se pretjeranom fotoshopiranju stane na kraj i ljudi postanu prirodni i na društvenim mrežama?

Pa dosta je ljudi prirodno tu, a dosta ih koristi mreže, filtere i aplikacije da se prezentiraju onakvima, valjda, kakvi bi htjeli biti. Ja ne vidim ništa loše u tome dok je to na veselje osobi koja to čini. Ono što smatram negativnim je, kao i u vrijeme dok smo mi bili djeca, i nije bilo tih mreža, to nabijanje osjećaja manje vrijednosti, ako nemaš savršen struk, kožu, kosu, torbicu, cipelu i slično. Ali to nije ni do društvenih mreža koliko do stava osobe u glavi, kako ju roditelji odgajaju i kakav im stav 'usade'. Puno toga je do okruženja u kojem djeca odrastaju, ali na nama roditeljima je da razgovaramo i pomažemo djeci izgraditi samopouzdanje, poštovanje prema sebi samima i prema drugima oko sebe.

Jeste li možda primijetili što je to što ljudi najviše skrivaju i uređuju?
Neki tijelo, neki lice, neki ništa. Ja osobno ako išta peglam to je pojačavanje boja na fotki, da budu žarkije i jače. I naravno svoje podočnjake koje napravim svjetlijima.

Kako ćete vi, ako hoćete, prenijeti zdravi način razmišljanja mlađima?
Primarno je da prihvate ono što ne mogu promijeniti, ali isto tako da ono što im se ne sviđa, a mogu promijeniti to zatim i mijenjaju. 'Voljeti i poštivati sebe'- bez toga teško da će voljeti i poštivati druge. Treba pronaći što ih veseli i to raditi, a ne pokušavati stalno biti blijeda kopija nekog drugog. Svi smo mi jedinke za sebe i savršeni točno takvi kakvi jesmo, sa svim svojim nesavršenostima. Ni sama nisam presretna sa svime na sebi, ali se trudim ili prihvaćati ili mijenjati.

Što vi uređujete na vlastitim fotografijama?

Meni je to uređivanje fotki tako dosadno i nekako gubitak vremena. Radije ako mi je stalo napraviti dobru fotku, više se potrudim da ju napravim, da se ne vidi ono što želim sakriti. A onda samo malo uredim boje, sjene na licu i, ponovno, podočnjake.