Naš trenutačno najuspješniji tenisač, Borna Ćorić, koji je zasjeo na 33. mjesto ATP ljestvice, sredinom kolovoza otputovao je u Sjedinjene Američke Države ususret još jednom velikom turniru. Iako na Western & Southern Openu u New Yorku nije postigao rezultat koji je priželjkivao, mladi Zagrepčanin pokazao je da ni dugo razdoblje izolacije ni ozljede, a ni infekcija bolešću COVID-19, kojom se zarazio u lipnju na humanitarnom turniru Adria Tour koji je u Zadru organizirao prvi svjetski reket, Novak Đoković, nisu utjecali na njegovu kvalitetu i igru. Kako izgledaju sportska događanja u vrijeme pandemije, dočarao nam je brojnim fotografijama koje je snimio u Americi i ustupio ih ekskluzivno Storyju. Osim toga, ispričao nam je kako se osjeća na praznom stadionu, je li zaraza ostavila kakve neželjene posljedice na njegovo zdravlje i od čega je najviše strahovao u tim trenucima.
Story: Trenutačno ste u Americi, na još jednom turniru US Open koji gledamo u nešto drukčijem izdanju. Zbog nepovoljne zdravstvene situacije u svijetu, neki su igrači odustali od odlaska. Jeste li se i vi premišljali?
Nisam. Dugo sam izbivao s Toura i jedva sam čekao vratiti se turnirima bez obzira na ovu specifičnu situaciju. Znao sam da će uvjeti biti teški, ali i da će biti jednaki za sve.
Story: Koje ste uvjete morali ispuniti da biste mogli sudjelovati na US Openu?
Morao sam se testirati čim sam došao u Ameriku, zatim sam bio u izolaciji u sobi dok nisu stigli rezultati i tek sam tada dobio pristup centru u kojem se održava turnir. Jednaku proceduru prošli su i moj trener i fizioterapeut. Cijelo vrijeme nosimo maske, osim kad treniramo. Smijemo se kretati samo na relaciji hotel - klub i to se sve strogo kontrolira. Srećom, prilagodili su golemi teniski centar u Flushing Meadowsu pa prvi put u povijesti imamo cijeli centar za sebe s obzirom na to da nema gledatelja.
Story: Kako izgleda vaš boravak u Americi? Pretpostavljam da ste u određenoj vrsti karantene. Kako kratite vrijeme u sobi?
Pa ne bih to nazvao karantenom jer sam na korištenje dobio apartman na stadionu Arthura Ashea, a i USTA se potrudio osigurati nam sadržaje za razbibrigu u teniskom centru. Riječ je o golemu kompleksu koji prima gotovo sto tisuća ljudi.
Story: Kao što ste i sami rekli, ovo je prvi put da su gledališta potpuno prazna. Utječe li to na vašu motivaciju i igru?
Putem razglasa puštaju zvukove publike, kao što je to slučaj i u nekim drugim sportovima, ali nije to isto. Definitivno je drukčije. Ja sam igrač koji voli igrati pred punim stadionom pa je to jedan od izazova s kojim ću se morati nositi.
Story: Koliko su proljetna izolacija i činjenica da je gotovo sve stalo, pa tako i sport, ali i da ste bili pozitivni na COVID-19 utjecali na vašu formu? Osjećate li se potpuno spremno za mečeve koji su pred vama?
Sigurno je sve to utjecalo na moju formu, ali imao sam sreću što nisam imao simptome pa sam koliko-toliko održavao fizičku spremu u svom stanu tijekom samoizolacije. Osim toga, napokon sam nakon niza godina pregustog rasporeda i kalendara ispunjenog natjecanjima uhvatio vremena za saniranje svih ozljeda koje su me mučile posljednjih godina. Mislim da sam posljednjih nekoliko tjedana prije odlaska u SAD podigao tenisku i fizičku formu na željenu razinu te da sam potpuno spreman.
Story: Kako su izgledali vaši treninzi posljednjih mjeseci? Jesu li se puno razlikovali od onih uobičajenih?
Razlikovali su se u tome što sam imao vremena raditi sa svojim trenerom Martinom Štepanekom na nekim tehničkim detaljima, što je uvijek teško tijekom regularne sezone. Osim toga, smatram da sam u kontekstu kvantitete rada bio na svome maksimumu i teško se mogu sjetiti kad sam posljednji put toliko vremena provodio na treninzima bez ozljeda.
Story: Dio ljeta proveli ste i u Zadru gdje, ako se ne varam, živi vaša baka. Kako ste proveli odmor, jeste li se uspjeli opustiti i napuniti baterije?
U Zadru se uvijek osjećam kao kod kuće. Bio sam ondje na odmoru, ali sam i odradio završni dio priprema. To je za mene mjesto gdje se spajaju vrijeme za odmor i za rad.
Story: Rekli ste da niste imali nikakvih simptoma tijekom infekcije bolešću COVID-19. No je li se na ikoji način to odrazilo na vaše zdravlje? Primjerice, novinarka Mirna Zidarić nedavno je otkrila da joj zbog toga opada kosa.
Moja je kosa i dalje na glavi osim kad je ošišam. Nisam imao nikakvih posljedica... Barem zasad.
Story: Je li vas iznenadio rezultat testa? Kako se uopće osjeća netko kada čuje da mu je nalaz pozitivan?
Nalaz me dosta iznenadio jer nisam osjećao nikakve simptome. Iskreno, bio sam sretan što nemam simptome i to mi je bilo najvažnije.
Story: Jeste li se dodatno brinuli o imunitetu u tom razdoblju, je li vam liječnik dao neke posebne upute?
Budući da sam stalno na putu, mijenjam vremenske zone i slično, tijekom cijele godine brinem se o imunitetu. Moram paziti da se ne razbolim pa u ovom slučaju nisam uzimao ništa dodatno za imunitet.
Story: Što vas je najviše brinulo? Jeste li strahovali zbog obitelji?
Najviše me bilo strah za roditelje, ipak su oni u rizičnijoj skupini. Ali, hvala Bogu, nijedan se moj kontakt nije zarazio.
Story: Netom prije pandemije, u veljači, ostvarili ste odličan rezultat u Brazilu, no nakon toga je sve stalo. Virus je došao u pogrešnom trenutku. Hoće li biti teško nastaviti gdje ste stali?
Iskreno, toliko se toga dogodilo od Brazila da mi se to sada čini kao prapovijest. Ne smatram ove turnire kao nastavak ičega, nego kao novi početak. U kontekstu obrane poena s ATP-a nemam nikakav pritisak jer su se izmijenila pravila bodovanja zbog koronavirusa pa se samo želim natjecati iz dana u dan i izvući svoj maksimum.
Story: Je li vas ova neizvjesnost koja je utjecala na sve branše, ne samo na sport, potaknula na promišljanje o budućnosti i nekim novim planovima?
Iskreno, nije. Iskoristio sam ovo vrijeme za saniranje nekih ozljeda, dobru pripremu za sezonu koja slijedi te odmor i uživanje s prijateljima i obitelji jer obično putujem cijele godine i nemam puno takvih prilika.
Story: Tek su vam 23 godine, a ostvarili ste velik uspjeh. Koji cilj u karijeri želite postići?
Već sam puno puta rekao da mi je cilj biti broj jedan. Mislim da tome teže svi tenisači. Znam da sam jako daleko od toga i da još moram puno raditi kako bih si stvorio priliku da budem prvi, ali od djetinjstva mi je to bio cilj i tako će ostati dok ne prestanem igrati tenis.
Story: Kako izgleda život profesionalnog sportaša? Kažu da je osamljen, je li doista tako?
Ne mogu govoriti o svim sportovima, ali tenis je često osamljen. Smatram se društvenom osobom te slobodno vrijeme volim provoditi u društvu prijatelja i dragih ljudi pa samoću u svakoj prilici nadomještam dobrim društvom.
Story: S kim se družite kada ste na putu, ali i u Hrvatskoj?
Na putu sam najviše sa svojim timom, kao i s obitelji, ako idu sa mnom, te kolegama tenisačima.
Story: Imate li novosti kad je riječ o ljubavi, imate li uopće vremena za djevojke?
Imam vremena za djevojke, ali nemam novosti vezanih uz to.