Jedna od naših najuspješnijih dizajnerica čije haljine osvajaju i crveni tepih Hollywooda, 61-godišnja Matija Vuica nedavno se vratila iz Dubrovnika i rodnog Metkovića, gdje je odmor spojila s jedinstvenom 'nomadskom' modnom revijom koju je osmislila u suradnji s Viktorom Dragom. O kakvoj se ideji točno radi, zašto je toliko zaljubljena u Dubrovnik za kojeg ju veže i jedno neugodno iskustvo koje neće nikada moći zaboraviti, što ju ovog trena čini jako nervoznom te kako ipak uspijeva ostati pozitivna unatoč pandemiji koronavirusa i atelieru koji još nije obnovila nakon potresa u Zagrebu, Matija je otkrila samo za Story.hr.
Kako je došlo do toga da ste spojili posao i odmor ovog ljeta u Dubrovniku? Kakav je projekt NOMADICA i kako se rodila ideja?
Ova godina neobična je po svemu, vlak je izletio iz kolosjeka, radni i i životni planovi svima su promjenjeni ili poremećeni. Ostalo nam je za plivati u nekim novim vodama, snalaziti se,
preusmjeravati i mjenjati planove u neke druge, sve samo ne prepustiti se čekanju da
Dosta mi je bilo praznog hoda i neradnih dana, pa mi godišnji kao takav nije trebao, nego aktivni odmor
vrijeme prođe i bude bolje. Ja baš nisam taj tip od čekanja. Imala sam spremnu novu kolekciju i,kako su se mjere i ograničenja okupljanja mjenjala (i još se mjenjaju), odustala sam od velike planirane revije i s Viktorom Dragom razmatrala ideju Nomadice, modnih projekata i performansa koji se odvijaju baš po nomadskom sistemu, haljine u kofere i gdje nam se svidi stanemo i napravimo mali modni spektakl za slučajne prolaznike, tj za onog tko se tu zatekne. Prvotna ideja bila je krenuti iz Zagreba, no kako je došlo ljeto i vrijeme godišnjih odmora, a ja svoj provodim na jugu, onda sam ponijela haljine sa sobom i krenula iz Dubrovnika. Dosta mi je bilo praznog hoda i neradnih dana, pa mi godišnji kao takav nije trebao, nego aktivni odmor. Ideja je u svakom gradu ili kraju u kojeg dolazi Nomadica, angažirati domaće cure, prepoznatljive i prave promotorice, jer ovaj projekt će biti i velika turistička razglednica Hrvatske, s porukom: Hrvatska je divna i sigurna zemlja.
Koliko ste posla imali oko snimanja, a koliko vam je vremena ostalo za odmor i uživanje u Dubrovniku i Metkoviću? Jeste li stekli nove prijatelje?
Dan koji smo odabrali za snimanje, vjerojatno je najkišovitiji ove sezone, ali nisam htjela odustati i premještati, jer onda to ne bi bila Nomadica. Mara Bratoš, Darija i Sara
Dan koji smo odabrali za snimanje, vjerojatno je najkišovitiji ove sezone, ali nisam htjela odustati
Mikulandra-Žanetić i Lukrecija Dragić su bile prave nomadice i snimanje je teklo između kišnih pljuskova. a Mara Bratoš je imala i ulogu fotografkinje. Jutro je opet donijelo sunce pa smo nastavili sa snimanjem, a poslijepodne, baš kako to nomadi rade, spakirala sam kofere i pravac Metković, gdje je Marin Veraja s Metkovkama i Matijom Prskalo zabilježio predivne momente uz rijeku Neretvu u sasvim drugom ozračju svilenih lepršavih haljina...Što se odmora tiče, Jure i ja smo prije mojih nomadskih putešestvija proveli nekoliko dana na predivnom otoku Visu u koji sam se zaljubila. Eto, tu nisam ništa radila, ako ne računam puno pješačenja po uvalama.I da, stekla sam dosta novih prijatelja jer ljeto je takvo, ljudi su opušteniji i lakše se zbližuju.
Zašto je Dubrovnik poseban grad za vas? Kad ste ga prvi put posjetili i koja vam je najljepša uspomena?
Dubrovnik je grad u koji se uvijek vraćate. Puno sam puta bila, više puta i živila po mjesec ili dva dok bih radila kostimografiju za dubrovačko kazaliste Marin Držić, ali svaki put kad
Svaki put kad ulazim na Stradun, uzdahnem s ushićenjem i pitam se kako je moguća ta ljepota.
ulazim na Stradun, posebno kroz vrata od Ploća, uzdahnem s ushićenjem i pitam se kako je moguća ta ljepota. Ove godine sam posebno osjetila njegovu dušu, taj Stradun koji se sjaji od ljepote kao ogledalo, i nekako kao da je živo biće koje pamti sve korake, priče i ljubavi koje su tu započele jer završile u takvom gradu sigurno nisu. On je poput Ere S Onoga Svijeta, Grad S Onoga Svijeta..baš ga volim. Ne sjećam se kada sam prvi put bila, ali jednu ću anegdotu uvijek pamtiti; kada sam izašla na poklon nakon premijere predstave 'Dani od amora' u vrlo kratkoj krinolini, zaboravila sam da je orkestar u 'rupi' i duboko se naklonila.... gospari u 'rupi', ostali su pravi gospari i ničime mi nisu dali do znanja da sam ih baš onako, iznenadila.
Rekli ste da se grad nije puno promijenio. Čak ni zbog posljedica koronakrize? Je li ipak ovog ljeta bilo manje turista? Je li vam to odgovaralo?
Dubrovnik grad se ne može promijeniti, ljudi se mjenjaju sa svojim percepcijama. Da, bilo je manje turista, ali oni koji su bili istinski su uživali. Dapače sam se i iznenadila, jer su me
Nema te gužve koja može poremetiti ljepotu Dubrovnika
fotografije praznog Straduna dugo rastuživale.Ti su prizori i bili jedan od razloga da pokrenem projekt Nomadica. Ja volim da ima ljudi i nikad nisam ne otišla u Dubrovnik zato što je gužva, Kad se sjetim Zagreba bez ljudi, praznih trgova i ulica...i svih naših drugih gradova, Ma što je grad bez ljudi?! Nema te gužve koja može poremetiti ljepotu Dubrovnika, Splita, Zadra, Pule...ili bilo kojeg drugog našeg bisera.
Je li vam društvo pravio i vaš životni partner? I on je toliko zaljubljen u Dubrovnik?
Da, Jure je bio uz mene kao i uvijek , posebno ljeti. Istina, on bi se više skrasio i ležao na plaži, ali što će od mene. Ne znam koliko je zaljubljen u Dubrovnik, on ima neke svoje percepcije i tihi je obožavatelj, ja pjevam na glas i skladam mu stihove na licu mjesta dok trčim Stradunom..
Radite li na novim komadima i kolekciji? Koliko vas u tome ometa činjenica da još niste uspjeli u potpunosti obnovili atelijer nakon potresa u Zagrebu?
Jos uvijek su majstori posvuda, a ja sam sve nervoznija jer nigdje kraja. Radionu smo osposobili i možemo završavati naručene komade. Nadam se da će sve biti gotovo ovaj tjedan, a onda ja dolazim na svoj teren sa dizajniranjem novih komada... jedva čekam!
Imate li u planu nekakvu novu poslovnu suradnju? Pripremate li možda novu pjesmu?
DAAA, jedno i drugo..o tome uskoro.
Što biste poručili čitateljima koji su u strahu i neizvjesnosti zbog novog vala koronavirusa? Kako da u sebi zadrže pozitivan stav i osjećaj, što vama, čini se, polazi za rukom?
Danas je najteže onima koji se ne mogu oduprijeti strahu, a strah je najveći neprijatelj našem životu, zdravlju, poslu,, svemu.Kao što nije dobro uopće se ne bojati nićega jer postaješ neoprezan i tamo gdje ne treba, tako je svaki pretjerani strah vrlo štetan. Svi smo u istoj situaciji samo različito reagiramo na ono što nam kažu da moramo ili ne
Budite pozitivni i zdravi. A zdravi ćete biti ako razmišljate pozitivno.
smijemo. Jedno je samo sigurno, nitko nam neće ništa pokloniti, nitko nas neće tješiti niti misliti da smo mu važni, rijetko tko će i nazvati i pitati kako ste, jer su se svi, na žalost, okrenuli samo sebi. Pa sve je to ok, onda i ja, vi, mi, se moramo okrenuti sebi, pronaći snagu i optimizam, ljepotu, probuditi želju za stvaranjem, naći zadovoljstvo u onome što inače radimo, veseliti se svakom danu jer tko zna što nam sutra donosi. Ja nemam problema s budućnošču, nisam vidovita ,ne znam što če biti, ali sadašnjost mogu mijenjati, mogu živiti punim plućima, raditi i ne bojati se, pa ako, ne daj Bože, krene sve na još gore, onda ću smišljati plan B.Tako divna riječ biti pozitivan, danas je najomraženija i to je strašno. No ja kažem :budite pozitivni i zdravi. A zdravi ćete biti ako razmišljate pozitivno...Lako je za zapamtiti, još lakše za primijeniti