Marina Orsag je hrvatskoj javnosti poznata kao uspješna komičarka koja iza sebe ima velik broj nastupa. Oni koji nisu upoznati sa stand-up komedijom, sada je imaju priliku upoznati i kroz show 'Tvoje lice zvuči poznato'. Ipak, u razgovoru za Story.hr odlučila je na svoj način ispričati priču o sebi, svojoj seksualnoj orijentaciji, ali i trenutku kada je prvi put ugledala svoju sadašnju djevojku.
Tko je Marina Orsag?
Bok svima, moje ime je Marina Orsag i javno govorim o svojoj seksualnoj orijentaciji već deset godina i htjela bi podijeliti neke stvari s vama. Naime dosta često me se pita imam li loša iskustva zbog toga što sam otvorena u vezi svog života i moram vam iskreno priznati da su neugodna iskustva u jako, jako malom postotku. Puno više je pozitivnih i ugodnih iskustava. Ne znam je li to zbog mog pozitivnog stava u vezi toga ili zbog posla kojim se bavim, ali svakako znam da je bolje živjeti iskreno, nego se stalno skrivati i bojati. Jedna od stvari koje bi podijelila s vama je situacija u Beogradu prije nekih šest godina. Nastupala sam na festivalu pred devet stotina ljudi tjedan dana nakon otkazivanja pride-a. Kako u Srbiji imam samo ugodna i divna iskustva, naljutila me činjenica da je zbog nasilja otkazan pride, pa sam odlučila iz inata otvoreno i iskreno pričati o svojoj seksualnosti i toj temi na festivalu.
Ono što definitivno ima smisla da napišem je to da znam da se dešavaju i loše stvari, dešavaju se i meni kroz poruke ili verbalno nasilje
Ono što nitko nije očekivao, pa ni ja bile su stajaće ovacije od preko pet minuta od strane cijele publike uz uzvike podrške. Također jednom prilikom prije onog zloglasnog referenduma imala sam nastup u Zaboku u jednom kafiću i morala sam se malo dotaknuti tog referenduma i LGBTIQ tema. Sljedeći dan stigla mi je poruka na Facebook stranicu od jednog mladića od devetnaest godina. Poruka je glasila ovako: „Samo sam ti htio javiti da nisam imao nikakvu namjeru izaći na referendum i glasati, a ako bi kojim čudom i izašao, glasao bi ZA. Međutim nakon tvog nastupa sinoć, definitivno ću izaći na referendum i zaokružiti PROTIV i hvala ti na tome.“ Ne mogu vam opisati koliko mi je to značilo. Takvih situacija kroz karijeru i život je bilo još jako puno, ali nema smisla da ih sve sad pišem ovdje. Ono što definitivno ima smisla da napišem je to da znam da se dešavaju i loše stvari, dešavaju se i meni kroz poruke ili verbalno nasilje. Međutim, ukoliko usprkos svim tim lošim stvarima znaš i shvaćaš da si čovjek i dobra osoba i ne dozvoliš da te to učini negativnom osobom, puno si postigao/la i stvari će se mijenjati jer ljude treba educirati, a ne mrziti i napadati. Budite hrabri i otvoreni sami sa sobom i drugi će onda to bolje i pozitivnije percipirati. A kako bi vas uvjerila još više da je super biti izravna, hrabra i otvorena osoba, evo još jedna pozitivna priča.
Kako je Marina upoznala svoju sadašnju djevojku?
Prije točno godinu dana imala sam improvizirani nastup s kolegama u jednom divnom gradu. Dočekalo nas je preko dvjesto ljudi u publici, raspoređenih na nekih sedamdesetak stolova. Kako je za nastup potrebno publici podijeliti kemijske i papiriće na koje će napisati svoje razne rečenice, krenula sam ih dijeliti od stola do stola. To dijeljenje je postalo rutina pa dijelim brzo ne dižući puno glavu, a kada me netko pita za što su ti papirići samo brzinski kažem: „Objasnit ćemo uskoro na mikrofon svima odjednom“. Dolazim do nekog šestog stola za kojim, kako vidim krajičkom oka, sjede dvije djevojke, spuštam papiriće i krećem dalje.
Ostajem u potpunosti bez teksta i krećem mucati i zastajkivati i osjećam sam se kao da me nekakva ogromna letva pogodila u glavu, ali mi je lijepo
U tom trenu jedna od djevojaka me pita za što su ti papirići. I taman da ću odgovoriti standardno kad dižem pogled, ugledam njeno lice i u tom trenu dogodi mi se nešto što mi se nikad nije dogodilo. Ostajem u potpunosti bez teksta i krećem mucati i zastajkivati i osjećam sam se kao da me nekakva ogromna letva pogodila u glavu, ali mi je lijepo. Uspijem nekako odgovoriti i nastavljam dalje dijeliti papiriće po stolovima, s ogromnim upitnikom u glavi. „Koji k**** se to sad dogodio?! Ja kojoj je posao da pričam, ponekad i po sat i pol bez prestanka, sam ostala bez teksta i blokirala kao budala?! Što se događa?!“ Dalje nastavljam dijeliti uz povremeni pogled prema njenom stolu uz sva ta čudna pitanja u glavi. Kad sam završila s dijeljenjem krenuo je show na koji sam se nekako uspjela skoncentrirati, no svaki put kad su samo kolege bile na pozornici, a ja sa strane, pogled svako malo skrene prema njenom stolu uz razne misli. „Što je ovo?! Nikad mi se nije desilo da me tako nešto pogodi i odnese. Što da ja sada napravim? Ne mogu to samo tako ostaviti. Ili?“
Kada je show završio morala sam i skupiti sve te kemijske sa stolova. Uzimam šeširić za skupljanje i hrabro krećem ponavljajući u sebi: „Ok, sad znaš što te čeka za tim stolom, daj se kontroliraj i skuliraj.“ Dolazim do njenog stola, spuštenog pogleda krenem uzeti kemijsku dok se jako koncentriram na podizanje pogleda i na svoju reakciju. U tom trenu ona mi nešto kaže, ja dižem pogled i ponovo blokada na najjače. Onak kaaaaaaj?! I tada je razgovor trajao par minuta, ali da me dan danas pitate što smo pričale tada, ne bi vam bila u stanju odgovoriti. Odlazim od stola, ponovo sva u šoku od reakcije na njeno lice, energiju i moj osjećaj i lagano, uz skupljanje kemijski, dolazim do našeg stola i krećem pospremati pribor za show. S vremena na vrijeme pogledam prema njenom stolu i vidim da i dalje sjede i pričaju.
„Ok, Marina, ovako nešto ti se nikad nije desilo, idi tamo i pitaj hoće li popiti nešto i sjest malo s vama, nikad ne znaš. Ajde, nemaš što za izgubiti. Ma e, sad ću ja otići do njih i tu izigravati ne znam ni ja što. Ili još bolje blokirati kao budala cijelu večer. Baš. A ne znam ni je l' uopće gay.“
I dok ja tako smišljam što ću, ona i prijateljica ustaju sa stola i kreću, kako sam ja mislila, odlaziti. U glavi momentalno kreće: „Evo, sad idu budalo, umjesto da si odmah otišla pozvati ih na cugu, ali ne ti moraš kontemplirati, bravo.“ I dok me moj mozak pokušava izvrijeđati, skontam da nisu krenule prema van, već prema toaletu koji je iza našeg stola pa moraju proći pored nas. „Ok, sad reci nešto, nasmiješi se, što god, samo učini nešto.“ Dok su prolazile, kimnule su glavom prema meni i nasmiješile se i ja sam mahnula. „Ozbiljno?! Mahnula si sad?! Wow, pazi da žena odmah ne padne pred tebe. Mahnula?! Kretenu. Prijavi se za profesionalno mahanje ljudima na autobusnom kolodvoru.“ One odu na toalet u hotelu i mozak ponovo kreće u stanje panike. „Evo sad sigurno ima neki drugi izlaz iz toaleta i hotela i neće više proći ovuda i to je to. Ženu zbog koje si blokirala i zbog koje si ostala bez teksta više nećeš nikad vidjeti jer si papak i mašeš. Ona maše!“ I ponovo dok mozak divlja, svemir kao da mi želi reći evo ti još jedna šansa al to je to, jer njih dvije izlaze iz hotela i prilaze mom stolu da još jednom kažu kako im je bilo super na showu. U tom trenu skupim dovoljno hrabrosti da ih pitam žele li sjesti s nama i popiti cugu na što odgovaraju da ne bi ovdje jer im se ne sviđa, ali da idu na piće u jedan pub i da im se slobodno pridružimo. Presretna pogledam kolege sa „nemojte me sad iznevjeriti“ pogledom, međutim dva najgora wingmana na svijetu me otkantaju jer jedan ima ženu, a drugi se mora javiti curi.
Odlazak na piće - biti ili ne biti
U tom trenu krenem govoriti djevojkama da eto, nažalost oni su takvi kakvi jesu, ali da možda ja dođem sama jer je pub blizu smještaja gdje spavam, al da nisam ziher i ponovo mucanje i blokada. Napokon stanem, zbrojim misli i u tom trenu moj mozak i usta odluče napraviti nešto što je nekako bilo izvan moje kontrole. Stala sam, pogledala ono predivno lice zbog kojeg blokiram i izgovorila: „Oprosti što blokiram sada i što sam blokirala tamo za stolom dva puta, ali ti si jedna od najljepših žena koje sam vidjela u životu.“ Da, to je izašlo iz mojih usta. Šokirala sam samu sebe. Ona se prekrasno nasmije, a djevojka pored nje krene pljeskati od uzbuđenja. Malo me zbunila ta reakcija, no bilo je slatko. Nakon te rečenice, uopće ne mogu prizvati kako je završio taj razgovor, one su otišle i ja sam ostala pospremiti opremu do kraja.
Pet mjeseci kasnije svemir je htio da se ponovo vidimo i evo sada smo skupa već neko vrijeme i nikada mi nije bilo ovoliko lijepo i nikad nisam imala savršeniju osobu za mene
Kroz pola sata pozdravila sam se s kolegama, spustila se do puba i dobrih 10-ak minuta stajala na uglu i razmišljala koliko je glupo da ja sad sama dođem na cugu. Međutim uspjela sam nekako skupiti hrabrosti i pridružiti im se. Provele smo sve tri ugodnih dva sata i duže u toliko zanimljivim razgovorima i druženju da kad sam došla spavati kod prijateljice rekla sam joj da se ništa nije desilo, ali da mi je ova večer bila toliko divna i ugodna da će mi ostati u super sjećanju bez obzira na to što se vjerojatno više nikad nećemo vidjeti. I nije mi žao što sam izgovorila jer nikome nisam naštetila time, a sigurno je to lijepo čuti. Na rastanku nakon razgovora, dogovorile smo se dodati na "fejsu" i vidimo se nekad. Da ne duljim pretjerano, nekih pet mjeseci kasnije svemir je htio da se ponovo vidimo i evo sada smo skupa već neko vrijeme i nikada mi nije bilo ovoliko lijepo i nikad nisam imala savršeniju osobu za mene.
Je l' znate ono kada se dopisujete s nekim tko vam se sviđa i zamislite kako bi htjeli da ta osoba odgovori na određenu poruku, a ona odgovori nešto potpuno drugo, ali tisuću puta bolje od onog što ste zamislili? Mozak joj je fantazija, energija i osobnost isto, izgled isto, ma sve zapravo. Komunikacija je na zavidnoj razini i količina pozitivne energije i pozitivnih emocija također. Nadam se da će ovo potrajati još dugo, dugo, a vama svima želim poručiti da pustite mozak i usta da izgovore što god žele i nemojte se bojati. Nikad ne znate što vas gdje čeka.