Nakon što je u showu 'Ples sa zvijezdama' plesao s Viktorijom Rađom i stigao do samog finala, plesaču Marku Mrkiću se život u potpunosti preokrenuo. Javnosti je poznat i po svojim šalama i vicevima, ali i po plesnoj školi 'Lijeva i desna', koja tvrdi da nitko na svijetu nema i ne smije imati 'dvije lijeve' kada je ples u pitanju. Uz mnoge učenike koji su prošli kroz njegovu školu, posebno mjesto u njegovom srcu ima djevojka Maja Drobnjaković, koja spada u plesnu grupu 'Amputirci', kako ih on od milja zove. Naime, Maju ni njezina amputirana noga nije spriječila da zapleše i svima pokaže što može. Upravo povodom toga, u nastavku slijedi razgovor Story.hr-a s Markom i Majom.
Možete li nam reći nešto više o tome kako je cijela ova priča započela?
Cijela priča je započela zapravo na inicijativu jednog prijatelja koji je liječnik. Netko tko ipak zna malo više o svemu tome, rekao je da bi moglo biti fora za plesnu školu kojoj je slogan “Dvije lijeve ne postoje” da radi s ljudima koji zaista nemaju ni jednu lijevu, odnosno desnu. Nama u plesnoj školi je uz to kroz glavu prošla ta neka naša “misija i vizija” da u našoj plesnoj školi mogu plesati zaista svi, pa smo isti dan Antea i ja dogovorili smo sastanak s Anom Sršen, voditeljicom Udruge osoba s amputacijom udova grada Zagreba i Zagrebačke županije. Sve ostalo je prekrasna povijest!
Po čemu je ovaj tečaj poseban?
Ovaj tečaj ušao je u svoju drugu godinu, pa mislim da to govori dovoljno za sebe koliko nam je ovo posebna i draga suradnja. Ideja iza ovoga, a to će vam potvrditi i Maja, je da uz dobru priliku, i s amputacijom možeš raditi toliko toga, najmanje - plesati. Na meni, a i na Maji sada, jer je već starosjedilac u dvorani, je samo drugima pokazati da se može i da imaju gdje. Zato nam je i najdraže bilo kada smo radili u prostorima zavoda za rehabilitaciju, pa su s odjela dolazili zainteresirani. A uz Maju, vjerujem da nikome nije bilo teško motivirati se da pokuša.
Kakva je Maja učenica?
Ne mogu izbjeći floskule kad je opisujem, jer je stvarno učenik za poželjeti. Gori za svim što radi, ima volje, talenta i uz to sve teško da će nam na tečaju biti išta manje nego super!
Što god da ti se desi, tuci dalje po svom, radi, da ljudi pričaju o tvojim najvećim postignućima koje si sam zaradio, a ne o nečemu što te zadesilo
Postoji li nešto što ste Vi naučili od nje?
Glupo je možda reći, ali u zadnjih godinu dana koliko se znamo i kako smo postali već i dobri prijatelji, često zaboravim na činjenicu da ima protezu, iako je nikad ne skriva, dapače. Zato mi je prvo kroz glavu prošlo da sam naučio što je Powerplate, jer Maja je diplomirani kineziolog, pa mi je to objasnila. Ali neka skrivena lekcija je baš ta - što god da ti se desi, tuci dalje po svom, radi, da ljudi pričaju o tvojim najvećim postignućima koje si sam zaradio, a ne o nečemu što te zadesilo. Baš kao što ja sad mogu pričati samo o Majinim uspjesima.
Majo, kada se rodila ljubav prema plesu?
Plesati volim oduvijek. Zapravo obožavam glazbu i ne mogu zamisliti dan bez glazbe. Tijekom Kineziološkog fakulteta sam imala predmet koji je obuhvaćao društvene i narodne plesove prilikom kojeg sam naučila osnove, ali prava ljubav prema plesu se definitivno dogodila tamo negdje prije godinu dana u jednu nedjelju u tri..
Kakav je osjećaj zaplesati i biti dio ovako važnog projekta?
Glazba je super. Ples je super. Marko je fenomenalan učitelj i kad se sve to zbroji, ne može nikako biti loše! Jako sam zahvalna 'Lijevoj&desnoj' što su pokrenuli ovaj jedinstveni projekt jer se većina nas sigurno ne bi odvažila upisati plesnu školu.
Marko se zaista posveti svakom individualno, dovoljno nas već poznaje da zna koliko tko može pa nam u skladu s time i postavlja plesne izazove
Kakav je Marko učitelj?
S obzirom na to da suradnja traje već drugu godinu, rekla bih da je uporan. Šalim se. Marko je izuzetno strpljiv i pažljiv s puno razumijevanja za svaki korak nenapravljen u ritmu. A to je ono što je bitno i što zaista cijenimo. Postoji više vrsta amputacija pa tako neke osobe lakše, neke teže hodaju s protezom što znači da ne mogu prenijeti težinu s noge na nogu brzinom koju zahtjeva glazba. Marko se zaista posveti svakom individualno, dovoljno nas već poznaje da zna koliko tko može pa nam u skladu s time i postavlja plesne izazove.
Postoji li nešto što biste poručili ljudima koji i dalje možda imaju predrasude ili pak onima koji s Vama dijele sudbinu i možda se i dalje boje napraviti ‘iskorak’?
Predrasuda će nažalost uvijek biti, to je normalno, ali s obzirom na to da se predrasude uče, one se isto tako mogu i odučiti. Svima koji se boje “iskoračiti” i napraviti nešto novo u životu bih poručila da skupe hrabrost i probaju jer se na kraju uvijek mogu vratiti na staro a na ovaj način im se otvara mogućnost za nekom pozitivnom promjenom.