Iako od njih obolijeva sve već broj djevojčica, djevojaka i žena, pa i muškaraca, poremećaji u prehrani još su uvijek svojevrsna tabu tema o kojoj se mnogi boje i srame javno govoriti. Ipak, anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje i sve njihove kombinacije iz dana u dan uništavaju psihičko i fizičko zdravlje pojedinca, a često kao posljedicu imaju i smrt. To jako dobro zna 19-godišnja Lara Iličin, koja je na vlastitoj koži iskusila sve ono najgore što poremećaji u prehrani čine osobi. Lara, koja danas svojim primjerom motivira mnoge, s nama je podijelila svoju bolnu, ali i inspirativnu priču o tome kako je od liječenja na psihijatriji, pa i pokušaja samoubojstva, zavoljela sebe i svoje tijelo i 'bacila se' u bodybuilding.
Ukratko se predstavite našim čitateljima.
Najiskrenije, ovaj mi je dio uvijek, nekako najteži jer se velik broj ljudi, većinom, predstavlja putem imena i prezimena te titula koje su dobili u životu, a ono što bih za sebe, uvijek, prvo izabrala kada se nekome predstavljam jest da sam obična djevojka čiji je san pomoći drugima putem onoga što radi i voli više od vlastitog života.
Ono što bih za sebe, uvijek, prvo izabrala kada se nekome predstavljam jest da sam obična djevojka čiji je san pomoći drugima putem onoga što radi i voli više od vlastitog života
Uvijek bih se prvo odabrala predstaviti putem imena Fitwithoutguilt jer kako je ono zaživjelo, tako sam i ja kao osoba.
Titule osvojila nisam, poznata ni po čemu nisam kao individua te iz tog razloga ni ne vežem poseban značaj za svoje ime, dok Fitwithoutguilt (moja nova ličnost) u jednu ruku ističe ljubav, nježnost, razumijevanje i osobni napredak, ali i disciplinu, ustrajnost, volju i predanost te tako prikazuje balans koji mnogima donosi značaj. Zato ga i biram i zastupam jer ono nosi poruku 'promjene' koju sam cijeli život i sama tražila.
Kao individua iza svog pravog imena, mogu istaknuti da sam kreativna, da su mi disciplina i znanje na prvim mjestima kada su u pitanju prioriteti, da volim čitati i pisati jer tim putem kreiram nove svjetove koji mi daju mogućnost maštanja i stvaranja željene promjene svojim sadržajem… Poprilično sam emotivna, a ljubav i iskrenost, emocije su koje smatram zvijezdama vodiljama u svome životu.
Kako je započela ova Vaša priča?
Moja je priča započela 2013., pred kraj moje 11. godine. Zapala sam u poremećaj u prehrani koji mi je preokrenuo život naglavačke. Prestala sam ići u školu, završila prvo u Vinogradskoj u Zagrebu, a onda u Vrapču gdje sam bila s odraslima na odjelu kao jedanaestogodišnja djevojčica i, nažalost, doživjela različite traume. Hospitalizacija je trajala tri mjeseca (u frekvencijama) te su me iza toga (kada su shvatili da mi nema spasa u Hrvatskoj zbog pristupa liječenju) odveli u Portugal gdje sam na liječenju bila godinu i 10 mjeseci.
Ne mogu reći kako je uzrok mog potonuća u bulimiju i anoreksiju bila nesreća u životu jer nije, već je sve krenulo od toga da se nisam dovoljno cijenila; biti odlikašica nije mi značilo, biti najbolja u sportu nije mi značilo, lijepe riječi nisam mogla spoznati i uvijek sam ugađala drugima te sam, počesto, životne situacije interpretirala krivo u smislu da sam smatrala kako je 'svaka loša stvar moja krivica', a roditelji to nisu vidjeli i nikada mi nisu pružili dovoljnu podršku po tome pitanju. Problema je u kući uvijek bilo, ali se nikada nisu riješili do kraja te sam kao dijete uvijek pokušavala sve ispraviti.
Ne mogu reći kako je uzrok mog potonuća u bulimiju i anoreksiju bila nesreća u životu jer nije, već je sve krenulo od toga da se nisam dovoljno cijenila
Nisam razumjela kako to nije moja zadaća te sam iz tog razloga, kako bih natjerala ljude oko sebe na promjenu, krenula s uništenjem sebe. Jednostavno, smatrala sam kako drugoga puta nije bilo jer oni svoju svijest nikada ne bi probudili. U početku je želja bila samo 'ostvariti promjenu'; u odnosima kod kuće, svoga izgleda, odnosa s drugima… Ali je onda sve otišlo van kontrole i ja sam, zaista, zapala u psihički poremećaj. Izgubila sam sebe, sve vrijednosti koje sam poznavala, a skoro i svoj život. U nekoliko sam trenutaka pokušala sve i okončati jer, zaista, nisam željela živjeti.
Nakon hospitalizacije u Hrvatskoj, odvedena sam u Portugal gdje sam živjela s ljudima koji su mi danas kao druga obitelj. Roditelje prva četiri mjeseca uopće nisam vidjela te sam bila primorana pričati engleski. Nikoga tamo nisam poznavala, ali sam imala dobru njegu i ljude koji su mi bili ogromna podrška. Vratila sam svoju tjelesnu težinu na normalu (u početku procesa izgubila sam 22 kilograma) te sam uz cjelokupno liječenje počela shvaćati svoju vrijednost. Osamostalila sam se, upoznala različite aspekte života odraslih, naučila novi jezik i u jednom sam velikom pogledu odrasla jer sam bila na to primorana. Sve u svemu, izgradila sam novu ličnost i život koji su prisutni danas.
Od samog ste početka sasvim iskreni sa svojim pratiteljima o svojoj borbi s prehranom. U kojem ste trenutku shvatili da želite javno progovoriti o tome?
Iskrenost je karakteristika koja je najviše zastupljena na mome profilu, upravo zato što me je ona iz životnog raskola i izvukla. Trenutak kada sam shvatila da želim 'nešto svoje' započeti i da želim kreirati sadržaj koji će motivirati druge, bio je u srpnju 2017. godine kada sam kreirala ime Fitwithoutguilt. U početku su to bili samo recepti, a onda sam shvatila kako se ljudima sviđaju moji tekstovi, misli i savjeti te sam, jedan dan, krajem 2017. objavila svoju priču na blogu za koju je osvrt bio ogroman, u pozitivnom smislu. U tom sam trenu shvatila kako je vrijeme da sebe još i više unaprijedim (fizički i psihički) jer sam shvatila kako 'moje tadašnje stanje ne opravdava snagu koju imam u sebi i koju drugima želim prenijeti'. I tako sam od 2018. godine, krenula sam raditi na tom jačanju sebe gdje je moja želja da svoju priču istaknem javno izrasla u misao vodilju.
Jeste li se susreli s osudama okoline?
Itekako. U školi sam ljudima bila stranac, kao i u teretani jer sam krenula iz pozicije koja nije bila lijepa. Jednostavno, kada vidite osobu koja izgleda jako mršavo, stvorite si predrasude u glavi i prva koja se ljudima pojavi jest – 'nemoj joj prići, ona je čudna' - te je tako većina ljudi na mene i gledala. Istina, prije tri godine bila sam potpuno drugačija, ali nutrina je uvijek imala isti korijen – želju za napretkom.
Moju izoliranost, odlične ocjene, nepristupačnost i velik fokus na osobni napredak mnogi nisu razumjeli, kao ni mentalitet u kojemu, za mene, tinejdžerski život (ljubavni odnosi, zabave, zezancije...) nije imao smisao, i tu se pojavio najveći problem jer sam bila etiketirana imenima: štrebera, mršavice, propale youtuberice/blogerice, arogantne i umišljene spisateljice…
Je li bilo trenutaka kada ste od svega htjeli odustati? Što u takvim situacijama?
Naravno da je. Jedan je od njih bio kada me je osoba koju sam voljela odbacila zbog 'neprivlačne i mršave vanjštine' jer je smatrala da me takvom ne može voljeti, a druga je bila kada mi je štene od šest mjeseci uginulo na rukama.
Vrijeme ne mogu vratiti, a toliko toga želim napraviti
No, i danas bude takvih trenutaka, ali to je normalna pojava. Svatko poželi odustati u pojedinim trenutcima u životu, ali ono što mene uvijek drži jest činjenica da imam jednu, jedinu priliku za boljim. Vrijeme ne mogu vratiti, a toliko toga želim napraviti, kako za sebe, tako i za druge, a ako odustanem, gubim tu priliku i svoju svrhu. Gubim priliku za napredak i to si nikada ne bih mogla dopustiti. Zato, nakon pada, ustanem i idem dalje, bez obzira na težinu prepreke.
Započeli ste s receptima, a sada ‘ganjate’ karijeru body builderice. Od kud ta želja?
Tako je. Želja za natjecanjem pojavila se onoga trenutka kada sam shvatila da mogu. Rad na sebi uvijek me je gurao da probijam granice, a natjecanje u ovom području ogroman je zahtjev. Sam sport zahtijeva predanost, volju, ustrajnost, disciplinu i čvrst mentalitet koji treba održavati, a to nije ni malo lako. Upravo sam zbog izazova ovo područje i odabrala jer znam kako ću uz taj sport otkriti svoje nove kapacitete.
Koliko Vam znači podrška gotovo 15 tisuća ljudi?
Neizmjerno puno. Smatram kako ljudi to ne mogu pojmiti, ali za mene vidjeti kako sam barem jednoj osobi uspjela donijeti osmijeh na lice, znači više od svega na svijetu. Dijeliti vrijednosti za tu malenu zajednicu, moj je smisao zbog kojega se svakoga dana budim.
Kako sve komentiraju Vaši bližnji?
Velika su podrška i voljni su učiti zajedno sa mnom. U početku su se svega bojali jer im je cijeli koncept blogginga, fitnessa i bodybuildinga bio nepoznat, ali kada su shvatili koliko me svi ti aspekti ispunjavaju i koliko uz njih rastem, dali su mi priliku da i njih ponešto naučim i danas podržavaju svaki aspekt onoga što odaberem.